Kekova Rijeka je precijenjena: Ta momčad nema znanja i hrabrosti za napad na naslov

Derbi u Maksimiru nije ponudio ništa novo. I dalje je jasno kako je Dinamo kvalitetom svjetlosnim godinama od konkurencije i da samo slučajno može izgubiti u borbi za naslov. U nedjelju je razbijen mit o šampionskoj Rijeci. Možda i onaj o Matjažu Keku kao vrhunskom stručnjaku. Plava javnost dobila je odgovor tko je vođa Dinama, ali i potvrdu kako Soudani ipak bira utakmice. Jedino gdje je Rijeka odnijela pobjedu su tribine...

1. Zoran Mamić nadmudrio Matjaža Keka

I ptice na grani znale su kako će Rijeka izgledati na Maksimiru. Matjaž Kek baš ničime nije iznenadio. Niti postavom, formacijom, taktikom, stilom... Baš ničime. Igra Rijeke pročitana je i prije nego su stigli na naplatne kućice u Lučkom. Čvrsta obrana s tri destruktivca na sredini te nada u Tomasova koji je radio pritisak na lijevi bok Dinama, gdje su 'modri' najranjiviji nakon ozljede Pivarića.

S druge strane, Mamić je na vrijeme shvatio zabludu sa Šovšićem koji može biti igrač prevage u dva slučaja. Ako uđe u igru u nastavku pa time donese svježinu kao što je to bilo protiv Zagreba, ili ako je glavni igrač momčadi sa svim ovlastima kao što je to bio u Lokomotivi. U nedjeljnoj varijanti Šova je bio višak. Kada je Mamić to percipirao te ubacio Machada i Ćorića, igra Dinama postala je konkretnija. Protok lopte je bio brži, Rijeka se morala povući. Kek? Reagirao je desetak minuta nakon prvog gola. Prekasno.

2. Rijeka je ipak precijenjena

Riječki predsjednik Damir Mišković, svjestan kako je dobra atmosfera jedan od osnovnih preduvjeta u napadu na šampionsku titulu, zimske je mjesece potrošio gradeći pozitivu. Trošilo se kod Riječana kao da sutra ne postoji. Pripreme su organizirane u Dubaiju. Taktovi 'Najdraža Rijeko' odzvanjali su na plaži čuvenog hotela Burj al Arab gdje noćenje košta otprilike kao jedna pristojna garsonijera u Zagrebu, potpisan je ugovor s Mercedesom, doveden je Gavranović, prolongiran je odlazak Vargića... I stvorili su Riječani o sebi medijsku sliku koja je zapravo bila fatamorgana. Zaboravili su osnovnu stvar; nemaju igrače niti igru za napad na Dinamo. I dok će Mamić u drugom poluvremenu gurnuti u igru Machada, Ćorića i Pjacu, dakle, Portugalca koji bi bio pojačanje za Rijeku, najvećeg talenta HR nogometa i reprezentativca koji putuje na Euro, Kek će pogledati svoju klupu i primiti se za glavu od nemoći. Rijeka je definitivno na dobrom putu, ali ambicije da ove sezone mogu do titule su ipak bile hrabre. Precijenili smo ih svi, ali i oni sami sebe.

3. Domagoj Antolić je postao lider ovog Dinama

Ozljede i pehovi su mu gotovo uništili karijeru i prije nego se počela razvijati. Kada god je Antolić trebao doći na štih, ozljeda ga je zaustavila. No, u životu uvijek postoji vaga. I ona je Antoliću počela vraćati. Nakon ozljede Ademija, javnost se pitala je li dečko iz Gajnica kapacitet za lidera na travnjaku. Onaj koji će podviknuti na svoje igrače kada ne ide i koji će ući u fajt s protivnikom i sucem sve u zaštitu interesa Dinama. Odgovor je stigao u ove tri proljetne utakmice.

- Antolić pokazuje velike igračke i ljudske kvalitete. Iako ovo nije njegova prirodna pozicija, podredio se momčadi koju sjajno vodi na terenu. Sretan sam i ponosan što imam takvog igrača i kapetana - odao mu je priznanje Zoran Mamić nakon utakmice koja je prelomljena kada je upravo Antolić napravio višak i servirao loptu Soudaniju s kojom je probijen riječki bunker.

4. Soudani napokon došao na utakmicu pa odlučio derbi

Možda je gruba pretpostavka kako Alžirac bira utakmice, ali ono što je igrao protiv Intera u Kupu te Zagreba u Kranjčevićevoj ulici bilo je kriminalno. Soudani je bio strano tijelo. Igrač manje. Budimo iskreni, takav je bio i punih sat vremena protiv Rijeke. Očekivali smo da ga Zoran Mamić zamijeni Pjacom, ali trener ga je strpljivo čekao i na kraju dočekao. Soudani je zabio za 1-0, potom dodao još jedan gol u samoj završnici te se prometnuo u junaka derbija. Zasluženo s obzirom da je u 90. minuti lupio presing koji je i iskusnog Vargića natjerao na pogrešku.

5. BBB jedini podbacili u modrom taboru

Osim Rijeke, jedini podbačaj kreirali su navijači Dinama. Ne oni koji su bili na tribinama Maksimira, već oni koji ih bojkotiraju. Oni koji dozvoljavaju da im na Maksimiru Torcida napravi štimung sličan poljudskom ili da im Riječani pjevaju 'Zora rudi, dan se bijeli...'. Poštujemo razloge njihove borbe, ali ona svakim danom postaje sve besmislenija. U godini kada slave 30. rođendan, BBB-i su danas na marginama i u najtežim trenucima od svog osnutka. Ta njihova borba pretvorila se u mržnju spram jednog čovjeka i njoj je sve podređeno. Oni danas više mrze Mamića nego što vole Dinamo, a time taj transparent 'Dinamo Svetinja' gubi svaki smisao. Na zagrebačkim ulicama vode se urbani ratovi neistomišljenika i dojučerašnjih prijatelja u kojima, samo slučajno, nije pala ljudska žrtva. Naravno da je i klub imao svojih grešaka. Od rigidnog tumačenja Zakona o navijačima i koncentracijskog logora koji su napravili u Maksimiru. No, ako je Zdravko Mamić bio kamen smutnje, koji je argument kada ga više nema u klubu? Okej, uloga savjetnika može se široko tumačiti i bili bi glupi svi skupa kada bi tvrdili da Mamić nema utjecaj na Dinamo, kao što smo sigurni da će ga imati još godinama, ali što ako se dogodi najavljena privatizacija i novi vlasnik odluči zaposliti Mamića u klubu? A ako će novi gazda biti tržišno orijentiran, bio bi budala kada to ne bi napravio s obzirom na znanje, iskustvo i rezultate koje je Mamić napravio s Dinamom? Hoće li i onda navijači tjerati inat? Znamo da se u posljednje vrijeme naveliko vijeća među BBB-ima o povratku na stadion. Bilo je nekoliko ozbiljnih sastanaka koji su inicirani s više strana, i šture informacije otkrivaju kako je sve više onih kojima je dosta destrukcije i mržnje. Derbi s Rijekom se činio kao zgodan početak nove ere, ali nije išlo. U nedjelju je Split i nova prilika.