Dva sata nakon sastanka u HNS-u, sjeo mi je nasuprot u jednom kafiću na Kaptolu, otpio gutljaj male kave i duboko povukao dim cigarete...
- A što da ti kažem - hipotetski je dometnuo.
Na “kavicu”, kako smo nazvali ovaj naš čvenk, Mario Stanić svejedno je stigao dobre volje, “čist” u glavi, uvjeren u zacrtani put, svjestan svega u što se uvalio, iako je komotno mogao izbjeći gnjavažu zvanu HR nogomet. No o tom potom. U svakom slučaju, ovo je prvi intervju otkad je sredinom prosinca preuzeo ulogu savjetnika Marina Brbića za sportsku politiku.
- Na vlastitu inicijativu želio sam jučer biti tamo s predsjednikom Brbićem. Želio sam to vidjeti i osjetiti uživo, a ujedno na stol iznijeti neke naše ideje koje, da se razumijemo, uopće nisu revolucionarne, već su praktički copy-paste iz liga koje to rade godinama. I prosperiraju...
Neovisna udruga sudaca
Znate kako je završila priča: Hajduk je ponudio elaborat kojim smatra nužnim oživljavanje Udruge prvoligaša, uz nekoliko točaka važnih za napredak Prve HNL. Slaven Belupo je bio za, a ostali...
- Poanta cijele priče je dodatno brendiranje lige, kvalitetnija raspodjela TV prava, osnivanje neovisne udruge sudaca... Uglavnom, profesionalizacija cijele priče u odnosu na ovo što imamo. A imamo, banalno, to da svaki klub igra sa svojom loptom, umjesto da postoji jedna lopta kojom igra cijela liga, što je doista nonsens. Povrh svega, ideja je da Udrugu vodi neovisni, provjeren stručnjak, a ne da se bira po klubaškim navadama. Na sve, ljudi su i dalje inzistirali da nas netko zastupa kroz HNS, uglavnom ne nudeći baš ništa. Pitao sam ih tada, “pa dobro, je li itko od vas ikada igrao HNL?” Nije nitko. A ja jesam. I, ruku na srce, ne vidim da se išta dramatično promijenilo od 1992. do danas. Dok drugi linearno idu naprijed, mi tapkamo u mraku. Jedino što sam uočio da se mijenja vizura je Saveza. Jučer sam prvi puta kročio u Hilton. I baš je lijepo, onako, minimalistički, jasno je zašto se oni koji se tamo kuće ne žele otići.
Podsjetilo je to na anegdotu kada je Ćiro Blažević u svojstvu komentatora Jutarnjeg 2002. letio za Japan s kolegom Krušeljom. Imali su rezervirane karte za ekonomsku klasu, a kada su ulazili, Blažević je u poslovnoj klasi uočio neke tadašnje likove iz IO HNS-a. Prvu kolumnu započeo je riječima: “Sve je, u biti, jasno i normalno. Jer, ti neki likovi morfološki spadaju u biznis-klasu, dok ja kao izbornik sa broncom sa SP-a nisam za ništa drugo nego za ekonomski razred...”
Svi s istim loptama
Nego, što dalje?
- Ha, ništa. Mi više nećemo inicirati sastanke, jer smo i ovaj čekali još od rujna prošle godine. A onda dođu ljudi koji ne nude ništa, zastupaju tezu da sve ostane u sadašnjem statusu, koji, tvrdim, ništa dobro ne nudi HNL-u. Pred tobom je tablica TV prava: OK, znamo tko je na vrhu, ali dolje, recimo, stoji: Izrael ima 12 milijuna funti TV prava godišnje, a mi 1,5 milijun funti. Tragično... Naša je inicijativa išla tome da ujedno osnažimo druge klubove u HNL-u, jer Dinamo će opstati, Hajduk će opstati, Rijeka i Osijek također, no ako ne podižemo moć drugih, onda ne idemo naprijed, već se vrtimo u jednom te istom kružnom toku bez strelice za izlaz... Ovo nije bila tema podjela sjevera i juga, koja je ionako na labavim nogama, niti uspostavljanja neke Hajdukove figurativne točke dominacije, već doista nešto što drugdje odavno postoji. I daje rezultate. Ništa više. Kao pravni subjekt definitivno bismo imali bolju poziciju. No s obzirom na to da se stvar nije pomakla s mrtve točke, odsad djelujemo u našem malom mikrokozmosu, vjerujući da ga možemo učiniti boljim i prosperitetnijim. Ali OK; evo, vjerujem da će HNS ubrzo donijeti odluku da svi igramo s istim loptama...
Kompromis? do neke mjere
Otkad je stigao u Hajduk, dosta se već toga nakupilo. Stoga, realno je pitanje je li uopće požalio što je došao u Hajduk?
- Nisam, ni sekunde. Imao sam svojevremeno neke opcije za odlazak van, ali nisam želio, a Hajduk me zvao dulje vrijeme. I poznavajući samoga sebe, kazao sam si da nisam ona stvar. Nikad nisam ni bio. Zvala me tada hrpa mojih prijatelja hajdukovaca, koji su mi kazali jesam li svjestan u što ulazim. Odgovorio sam: ‘Čekaju li me tenkovi? Je li Poljud pod opsadom? Hoću li morati preplivati Savu da se spasim? Ili će me, možda, kao jednom u Benfici po povratku nakon nekog poraza čekati dvije tisuće razjarenih navijača koji nam nisu dali da dođemo do stadiona? Neće? Onda OK, onda mogu...’ Priča oko moga ulaska bila je želja da se uključim i da pokušamo nešto napraviti. S jasnim idejama. Nisam stigao provoditi svoju volju, već biti komplementaran s drugima, prije svega s Igorom Tudorom, Ivanom Kepčijom, Borom Primorcem i Androm Fistonićem. Kompromis? Nema problema, ali do neke mjere. I zasad je to iznutra tako, ja, evo, doista u ova tri mjeseca nisam osjetio pritisak ni od koga, baš ni od koga.
Vjerojatno i upravo stoga što oduvijek ima svoj stav, gard, karizmu poštenog čovjeka. Jer, budimo realni, od Torcide nije stigla ni jedna kritika, iako je po igračkom habitusu dinamovac, nedavno je s Dinamovim grbom igrao humanitarku u Ciboni, a bilo je kolumni u kojima nije štedio ni Hajduk.
- Nisam, apsolutno. Kao ni Dinamo ili HNS. Ali kada me se proziva da sam i ja bio destabilizirajući faktor, mogu se samo nasmijati. Jer jedino što sam destabilizirao bila je istina u koju svi žele vjerovati.
HNL je doista dobar
Stavljeno mu je to na dušu, kao i dosta drugih stvari, od nedovođenja napadača do izostavljanja Darka Nejašmića, na što je odlučio reagirati nedavnim javnim istupom.
- Kako više nisam mogao prelaziti preko toga, morao sam zaštititi i igrače i klub. I uvijek ću to smatrati potrebnim učiniti. Jer, pisalo se da je u cijeloj priči i Mijo Caktaš, naš kapetan, hej! Dopuštam da netko ima svoj stav, dopuštam i da netko ima neke linkove s menadžerima, dopuštam i da me netko nekad klepne, ali i da me nakon toga ide laktariti, to ne. Tada sam kazao dosta, jer moram čuvati integritet kluba. Mi smo, naime, po dolasku odlučili mijenjati cijelu paradigmu, koncentrirali smo se na promjenu pet stvari, a jedna od njih bila je i Igorova želja za promjenom sustava igre.
U tome se krije i priča oko Nejašmića, koji je postao kolateralna žrtva. Možemo samo zamisliti kako se taj 21-godišnjak osjetio kada je nakon svega dolazio na trening, među ostalih 25 igrača...
- Smatram da je HNL dobar. Doista jest. Kada gledaš neke utakmice engleske druge lige, tamo je puno više “balvana” nego ovdje. I na višim razinama. Evo, igrao sam s Huthom u Chelseaju, frajeru treba hrpu vremena da se okrene, uopće nije okretan, a onda kasnije, to valjda nitko ne može objasniti, s Leicesterom osvoji naslov prvaka. A garantiram da u Dinamu ne bi dugo trajao. Uglavnom, HNL je dobar, ali je to liga slabijeg, sporog tempa. I analizirajući to, odlučili smo da će se Hajduk tu postaviti i lomiti ritmom i tempom. Igor je promijenio sustav i počeo tražiti igrače koji nisu primarno tehnički jaki, već imaju motoriku, moć ponavljanja, smatrajući da se tako možemo nametnuti. I to je stil koji gradimo. Odnosno, koji Igor gradi, ja se ne miješam u njegov posao. Jedino sam mu jednom prilikom kazao da ‘masa analiza stvara paralizu’, jer sam to osjetio igrajući sve one godine u Italiji. ‘A ti, Igore, vidi što ćeš s tim’. Stvar je ići korak po korak. Bio sam igrač i to znam: kada kreneš mijenjati pet stvari istovremeno, to neizbježno završi debaklom. Koncentracija na prvu stvar, pa potom drugu itd., to jedino ima smisao. I u tom kontekstu neki igrači moraju uhvatiti korak ili, jednostavno, naći sredine koje gaje drugi način igre. Priče o nekim menadžerskim pritiscima su apsolutni nonsens.
Je li se u tome krije odgovor na nedovođenje napadača?
- Ne, nikako. Tu je stvar jasna: imao sam na stolu valjda sto napadača koje smo analizirali. I među njima su bila možda dvojica koja su se pokazala kvalitetom, ali mi u tome času nismo mogli ući u taj biznis. Iz nekoliko razloga, a jedan od njih je, jasno, i financijski. Kada smo pogledali resto, shvatili smo da u momčadi imamo, šahovskim rječnikom, lovca, a možemo dobiti dva pijuna, koji bi možda postali lovci. A sezona traje tri mjeseca. Stvar je tada postala jasna: nećemo ulaziti u takve ekshibicije, jer time ujedno zatvaramo vrata klincima poput Krekovića. E sad, stvar se može promijeniti za dva tjedna ili za dva mjeseca. Kada se to dogodi, reagirat ćemo.
Ismajli je u derbiju “izgorio”
Tu se, međutim, pokazala snaga garda Stanića i Tudora. Jer, realno, nekim prijašnjim ljudima nakon tri dana spominjala bi se nesposobnost dovođenja napadača, bez sumnje.
- To možda i jest tako. Ali, s druge strane, imaš i priču u kojoj sam kazao da ćemo maksimalnu posvećenost dati našoj Akademiji, a sutra izađe naslov ‘Igrat će naša dica’. A ja to uopće nisam rekao. I stvori se ta medijska halabuka, koja umara koliko se god pokušavaš distancirati. Gledajući sve te napise, nažalost, osjećam da se događa atrofija sportskog novinarstva. Cijenim i poštujem apsolutno svaku profesiju, znam da novinarski kruh nije lagan i poštujem pravo svakoga da piše. No, čast izuzecima, volio bih pročitati nešto što će me uzbuditi, uzbuniti, da o tome razmišljam i promišljam, da nakon tri dana kažem ‘jeb..., čovjek je u pravu’. A onda netko, primjerice, piše kako je čudo što Klopp radi s Liverpoolom. Jest, baš je čudo nakon što je dobio četiri godine i napravio razliku od 20 i kusur bodova. Pa Guardiola, koji je dosad potrošio milijardu nečega, sada traži novih, ne znam, devet igrača. A mi smo kao u problemu jer Dinamo bježi 17 bodova...
Iako, atmosfera nakon derbija doimala se drugačijom. Da je netko drugi na čelu Hajduka, nakon poraza od Belupa, pa pada u derbiju, već bi se palila zvona za uzbunu.
- Moguće je da mi zbog nekog garda držimo određenu poziciju, premda druge stvari o kojima pričam ne govore tako. No i taj derbi nam je pokazao da idemo u pravom smjeru. No što ti je nogomet: naime, tri dana uoči derbija na sastanku odlučimo da je užasno važno psihološki raditi s momčadi, jer oni su djeca, koja nemaju iskustva igranja takvih utakmica. Da ne izgore. A onda Ismajli napravi crveni. I ja ga ne okrivljujem, jer je izgorio, vidjelo se to već u drugoj minuti. No i to je dio odrastanja, pogotovo ako mu se to ne dogodi jednom kada budemo igrali Europu. A igrat ćemo. Žao mi je jedino jer sam želio vidjeti kako ćemo se suprotstaviti Dinamu u svojevrsnim idealnim uvjetima, “11na11”. Međutim, miran sam.
Pogotovo zbog Tudora.
- Tako je, no ujedno ne znam koliko je ljudi svjesno njegova povratka. Pazi, on se odrekao xy novca odlaskom iz Udinesea i ovdje je dobio ugovor koji ne odgovara njegovoj trenerskoj vrijednosti i ideji. Ali se odlučio vratiti i pokušati napraviti nešto konkretno. I to je vrijednost, ne samo Hajduka nego cijele lige. Mislim da je sjajna stvar za cijelu ligu što je Tušo ovdje, Neno u Dinamu. Ne umanjujući vrijednost Rožmana, ja bih najviše volio i da je Bišćan još u Rijeci pa da gledamo kako se natječu tri mlada i silno perspektivna trenera. To bi bila vrijednost, za ligu, ali i za svaki klub zasebno, jer bi definitivno rasla kvaliteta. A onda bi dolazili i ljudi pa ne bismo u derbijima ili izlaskom u Europu morali strahovati od toga da te takvo ozračje ne pojede...
Neću tražiti otpremninu
Nakon svega jasno je da ga cijeli posao gura naprijed. Mario Stanić, nema dvojbe, ne kani odustati.
- Ne želim, jer vjerujem u ovaj projekt. Vjerujem i siguran sam da će Hajduk opet biti prvak, no ne možete mi nakon ‘dva dana’ prišiti takvu rečenicu. Kada sam spominjao Kloppa, spominjao sam proces, koji normalno traje barem četiri godine, tek tada možete vidjeti prave rezultate. A ja, evo, ne tražim četiri, tražim dvije. Ako, međutim, netko kaže da to nije to, ako cijeli Poljud maše maramicama kao na Bernabeu ili Camp Nou, prvi ću otići. Vratit ću i punjač, neću tražiti otpremninu, jer mi ne treba. Neka mi se zadnja plaća uplati u humanitarne svrhe. To, doduše, mogu i sam učiniti. Jer, nisam ovdje došao zbog novca, hvala Bogu, neovisan sam po tom pitanju i to me ne zanima. Došao sam raditi apsolutno vjerujući u ljude uz mene... Jednom sam kazao Davoru Šukeru da sam silno ljubomoran na njega. Pitao me zbog čega, ‘Jel’ zbog Zlatne lopte?’ Kazao sam ne, jer nju smo ti svi mi omogućili, već zato što je bio najinteligentniji napadač svijeta. On u karijeri nije hematom zaradio, koliko se sjajno postavljao, dominirao prostornim intelektom. Ja sam, pritom, morao giljati, raditi, jer sam samo tako mogao nadomjestiti svoje mane. I toga sam itekako svjestan.