Hrvatski nogometni savez još uvijek ne može disati punim plućima, iako je do jučer sve išlo po planu. Prošli tjedan Davor Šuker je i službeno istaknuo kandidaturu za Izvanrednu skupštinu koja će se održati 14. travnja, a na kojoj će jednoglasno i bez protukandidata dobiti četverogodišnji predsjednički mandat. Idiličnom ozračju jako je pogodovalo i Ministarstvo sporta koje je preko Pere Skansija javno poručilo kako diže ruke od nogometa i da se više neće petljati u rad HNS-a te moguće neregularnosti. Na dnevnom je redu ostala još samo jedna formalnost koja se trebala dogoditi jučer, ali odluka o ukidanju Udruge prvoligaša prolongirana je za tjedan dana.
Umjesto ozbiljnog razgovora o sudbini klubova koji tako gladno čekaju program koji bi im pomogao da nekako prežive, sastanak Udruge pretvorio se u nastavak obračuna na relaciji Dinamo - Hajduk. Očito ogorčeni čelnici kluba s Poljuda stoga su stavili, podržavajući Sinovčića, veto na već dogovoreno gašenje Udruge. Može li se sada očekivati veliki preokret po pitanju života Udruge? Teško, jer Hajduk je do jučer bio za njezino gašenje, a vjerojatno se nije predomislio zato što je u međuvremenu shvatio da mu Udruga treba, nego je u pitanju obični inat. Neka dečki shvate kako je Hajduk još uvijek živ i da ga se mora pitati za neke stvari... Eto, godinama je Udruga svojim radom izazivala podsmijeh pametnih ljudi, a kada već nije normalno živjela, red je i da ne bude izbrisana samo tako, pa makar tek inat bio u pitanju.
Tako će se Udruga vjerojatno ugasiti tek sljedeći tjedan i teško će itko za njom suzu pustiti. Ako je netko svih ovih godina i pokušao u njoj nešto napraviti, brzo bi se suočio s činjenicom kako je u praksi sasvim nemoćan. Sve važne odluke po pitanju Prve HNL uvijek su bile u rukama HNS-a koji - što je najapsurdnije u cijeloj priči - nikada nije pokazao ni želju, a kamoli nešto konkretnije kako bi pomogao klubovima i ligi. Ne dvojimo kako se po tom pitanju ništa neće promijeniti ni gašenjem Udruge, odnosno vraćanjem klubova u okrilje stvarne majke.
Zašto se onda klubovi ipak vraćaju u HNS? Vjerojatno zato što HNS tako želi. Koliko god u stvarnosti bila nebitna, Udruga je ipak bila jedino mjesto na kojem su klubovi javno mogli reći nešto što HNS-u nije odgovaralo, a sjećamo se i kako je Igor Štimac u svom dvogodišnjem mandatu velikom aktivnošću uznemirio duhove i Udrugu pretvorio u pravu opoziciju Savezu. Zašto bi HNS riskirao da mu se sutra dogodi neki novi Štimac?
Uglavnom, Damir Mišković ostat će upamćen kao predsjednik koji je ugasio Udrugu. Njegov prethodnik, pokojni Robert Komen, u svom je prekratkom mandatu doista živio za ideju da će Udruga biti ta koja će klubovima osigurati barem pet spasonosnih milijuna kuna godišnje. “Zar je predsjednik Odensea sposobniji od naših predsjednika? Nije, ali sustav mu je omogućio da samo zato što je prvoligaš dobije od TV i marketinških prava četiri milijuna eura godišnje. OK, mi nismo Danska, ali valjda možemo riješiti barem pet milijuna kuna.” Naslijedivši Komena, Mišković je u nekoliko navrata najavljivao brojne akcije, veliki skup “istine”, ali sve je ostalo samo na tome. A postojanje takve Udruge doista je besmisleno.
Na žalost, klubovi su se tako odrekli jedinog tijela koje im je moglo ili trebalo osigurati osnovni dio prihoda od kojeg živi većina europskih klubova. Pričamo o TV pravima. Svoju će egzistenciju dati u ruke Davora Šukera i suradnika. Valjda znaju što rade...