Nacija slavi Vatrene, a što će vlast napraviti da nam nogomet ide naprijed, da bude novih asova i velikih rezultata? Ili će se ugasiti reflektori i sve po starom? Dok ne dočekamo odgovor, u državni proračun, na ime poreza, slit će se otprilike 4,25 milijuna eura koje su Modrić i suigrači priskrbili svojim rezultatima.
Kad bismo se maliciozno htjeli nabacivati patetičnim izrazima kao oni koji se vrlo vjerojatno grizu što je nogomet tako grandiozan, najjači pokretač naroda, mogli bismo samo konstatirati - bit će za koji dječji vrtić. U tom nam se tonu desetljećima prodaju muda pod bubrege zašto smo jedina država Europske unije koja nema moderan stadion, dostojan doprvaka svijeta.
Eksperti za poreze
Nakon što su Hrvatsku doveli u trans, prouzročili reakciju naroda kakva se ni približno nikada nije zbila u nas, na stotinu načina donijeli benefite zemlji i narodu, hrvatski reprezentativci zaradili su po cjeniku FIFA-e 28 milijuna dolara, što je oko 24 milijuna eura. Savezu će od toga pripasti čistih 13,3 milijuna eura, a igračima i stručnom stožeru 10,64 milijuna eura, po, doduše, još neslužbenoj informaciji o raspodjeli kolača. Sve što je zarađeno do plasmana u četvrtfinale dijeli se u omjeru 60:40 za HNS, što je 16 milijuna dolara, odnosno 13,6 milijuna eura, a dodatnih 12 milijuna dolara za pobjede nad Rusijom i Engleskom dijeli se po pola Savezu i reprezentaciji.
Taj će novac doći na račun HNS-a od FIFA-e vjerojatno u studenom, kako je najavljeno, a on će potom 10,64 milijuna eura uplatiti na račune igrača, trenera i ostalih u stožeru, pritom nogometašima ide 80 posto. Koliko kome točno, sami će regulirati. No na transakcije koje će HNS obaviti na račune igrača plaća se porez, tako je tih nešto više od deset i pol milijuna eura bruto iznos iz kojeg ispada 6,4 milijuna eura neto. Ili tu negdje, eksperti za poreze već će preciznije izračunati, ovo su okvirne cifre.
Marketinški uzlet
Naravno da su hrvatski reprezentativci većinom na milijunskim ili višemilijunskim ugovorima po Europi, koje nisu dobili zato što su lijepi ili vole dati Hrvatima nego jer toliko vrijede na međunarodnom tržištu, a da dolaze iz veće države gdje bi njihovi klubovi našli značajniji marketinški interes, svote u ugovorima bile bi im i veće. Pa iako ih to što su Hrvati pri naplati svoje klase dijelom i limitira, za domovinu su demonstrirali kako igraju i zacijelo ne očekuju da će im država kao premiju dati bogatstvo, cijela ta priča trebala bi biti poticaj da se financiranje nogometa i sporta u državi uredi. Po Miškovićevu modelu, ili nekom drugom, nikome nije zabranjeno predložiti, ali da se stvori sustav koji će biti temelj novim pothvatima.
HNS ovo srebro može naplatiti kroz marketing, veće svote za prijateljske utakmice, iako je njih sada manje u kalendaru, na razne načine...