Kolone pristalica Vatrenih između Beča i Klagenfurta

Ako ste se zaustavili na bilo kojoj benzinskoj postaji na putu od Beča do Zagreba, dok se nedjelja pretvarala u ponedjeljak, sve vam je moralo biti jasno. Heroji tribina bili su pomalo umorni, negdje u dubini duše sretni zbog toga što su bili kulisa prvoj pobjedi na Euru, ali opet, pomalo prazni. Da, očekivali su oni, kao i svi mi, više od Hrvatske na startu. Ponadali su se da su točne najave Slavena Bilića, kako Hrvatska nikada spremnija dočekuje veliko natjecanje, a malo ih je poljuljala trkačka nemoć naših igrača.

- Ići ću i u Klagenfurt, vjerujem da se moramo dići - kazat će Ivan odjeven u Šukerovu 'devetku’.

Eh, da je tamo na Prateru bio Šuker, da je bio Eduardo, da smo imali paklenog strijelca koji bi znao naplatiti silnu trku Ivice Olića, vjerojatno bi i oko srca bilo lakše.

U automobilu se mogao 'hvatati’ Hrvatski radio, njegov Drugi program, koji je primao poruke i komentare navijača. Kiša je šibala po staklu, zora je bila sve bliža, a nitko nije bio konačno sretan. Hvalili su igru Olića, obrane Pletikose i sigurnost Šimunića, ali svi su se nadali...

- Protiv Njemačke mora biti bolje.

Oni, navijači, svoj su posao odradili savršeno. Podatak kako austrijska policija praktički nije imala posla s Hrvatima koji su 'okupirali’ Beč, pa je cjelokupno središte Beča u nedjelju, u satima kad se utakmica nemilice bližila i kad su otkucavali posljednji sati, bilo u vatrenim bojama, morao je puniti ponosom svakog navijača. I one koji su ostali u Hrvatskoj s vjerom da, iako nisu tamo, Bilić boysi nisu sami. Dapače.

Ako će išta ostati kao upečatljiv dojam bečke premijere, onda je to zdušno otpjevana 'Lijepa naša’, koja je hrabro zvonila Bečom, koja je otpjevana svom silinom glasnica. Sve ono što se dogodilo koju minutu potom, urnebesni početak Hrvatske, jedanaesterac na Ivici Oliću i pogodak Luke Modrića, bio je samo logičan nastavak euforije koja se s tribinama prenijela na travnjak.

Onda je stalo. Kaže mi prijatelj kako je negdje u drugom dijelu utakmice jednostavno sjeo. Kad je vidio da je svih naših 11 igrača zatvoreno u 35 metara od Pletikosinih vrata. Strepjeli smo, drhtali do devedesete. I igrali s njima, i večer prije, i jutro uoči, i tijekom utakmice. Pa i nakon nje.

I sve će se ponoviti u četvrtak. Nijemci nisu niti svjesni što ih čeka. I trebat će im dobre glasnice.

Ako su na terenu oni favoriti, tribine će iznivelirati razliku. U to uopće nemojte sumnjati.