JURE MIŠKOVIĆ / CROPIX
RITAM SPORTA

KOLUMNA TVRTKA PULJIĆA Hrvati se vole slikati uz pobjednička mjesta, šampanjce i sve što ide uz to, a košarke u tome nema

Sustav su momčadi. Sustav su klubovi. Koji životare. Kojima je teško. Koji, eto, o košarci pričamo, nemaju ove sezone niti jedan klub koji igra europska natjecanja.
Piše: Tvrtko PuljićObjavljeno: 23. rujan 2019. 14:12

Netko je ovih dana, dok je trajalo šesto izdanje Zadar Basketball Tournamenta, kazao u jednoj rečenici zapravo sve; "kad je lani objavljeno da dolazi Fenerbahče, čuo sam da ljudi govore; što, opet Fenerbahče?!"

Prevedite to u nogomet, to vam je kao da imate turnir kojim se najavljuje nova sezona Lige prvaka, a tradicionalni su vam gosti Real Madrid i Barcelona. I netko pametan zaključi: "opet Real Madrid i Barcelona?!"

U vremenu današnjem kad svi koji u nas na neki način skrbe o sportu, ili im je to posao, a zapravo nitko je siguran koliko o svemu tome brinu, govori o veličini Hrvata kao sportske nacije, a često se zaboravljaju fundamenti.

Evo, ovih dana u Zadru, pričalo se i tome, "nema više niti Fenerbahčea". Pričali su isti oni koji su se valjda lani čudili: "što, opet Fenerbahče?!"

A, ruku na srce, barem ako je o košarci riječ, onda je turnir u Zadru jedina prilika da u Hrvatskoj vidite neke od najboljih momčadi Europe. Ovdje se ne igra već dugo Euroliga, štoviše, ovdje se od ove sezone - prvi puta otkako je košarka postala nekakav sport, otkako je iz vanjskih terena ušla u dvorane - ne igra uopće u europskim natjecanjima.

Eto, to je košarka u Hrvata danas.

I onda se na Zadar Basketball Tournamentu, u gradu koji si voli tepati da je košarkaški, na tribinama skupi jedva dvije, tri tisuće ljudi u najboljem danu. Svi oni fajteri iz fotelja, oni kojih su pune replike na forumima, oni koji komentiraju sve živo i u isti čas zakopavaju bilo kakvu nadu, e, da, tih nije bilo.

Nema ih nigdje. Oni ne gledaju. Oni, pa čovjek bi se okladio, i slabo razumiju. Ali imaju mišljenje.

Košarka i Hrvati

Turnir u Zadru jedina je prilika da u Hrvatskoj vidite neke od najboljih momčadi Europe. Ovdje se ne igra već dugo Euroliga, štoviše, ovdje se od ove sezone - prvi puta otkako je košarka postala nekakav sport, otkako je iz vanjskih terena ušla u dvorane - ne igra uopće u europskim natjecanjima.

Nije košarka danas u Hrvata veliki sport. Hrvati se vole slikati uz pobjednička mjesta, šampanjce i sve što ide uz to. Tu košarke nema. Naši su sportski heroji oni koji svladaju Atalantu sa 4:0 u srijedu. Pri tome, tko je od tih kojima su bila puna usta Dinama gledao u subotu navečer muku u Varaždinu. Kad se ovaj narod vrati sportu, kad sve prestane biti PR u kojemu je važnije kako Bruni Petkoviću izgleda djevojka, nego puca li s obje noge, kad se budemo, napokon vratili onome zbog čega sport postoji, bit ćemo i velika sportska nacija.
Lijepo se slikati uz trofeje, medalje, lijepo je ponijeti i deset medalja iz Rija. Na kraju dana, međutim, netko bi mogao pitati, koliko je tu momčadskih medalja. Samo jedna?

E, to je sustav. Pojedinčani dosezi su isključivo kućna radinost nekih fanatičnih obitelji ili ludih sportskih osobnosti.

Sustav su momčadi. Sustav su klubovi. Koji životare. Kojima je teško. Koji, eto, o košarci pričamo, nemaju ove sezone niti jedan klub koji igra europska natjecanja.

O tome razmislite sljedeće ljeto kad upalite televizore i napalite se na olimpijske kvalifikacije i tražite od naših košarkaša plasman na Igre u Tokio.

I budite sigurni; nitko to ne želi više od njih. Svakako ne vi, koji ćete biti spremni opaliti komentar na društvenim mrežama, lucidno, kako samo vi to znate. I dovoljno cinično da ih zakopate još dublje. Ako ne krene najbolje. A zapravo, štogod naprave, bit će čudo. Uz takve "navijače" i klubove koji stoje u bazi ovog sporta.

Sport i Hrvati

Tko je od tih kojima su bila puna usta Dinama gledao u subotu navečer muku u Varaždinu. Kad se ovaj narod vrati sportu, kad sve prestane biti PR u kojemu je važnije kako Bruni Petkoviću izgleda djevojka, nego puca li s obje noge, kad se budemo, napokon vratili onome zbog čega sport postoji, bit ćemo i velika sportska nacija.

Zdenka Zrilić i njezin tim već se godina trudi udahnuti dašak živosti, košarkaške priče u nas, imati turnir o kojemu će se pričati, staviti Zadar i Hrvatsku na neku košarkašku mapu. Iako je iza nje najgore od svih dosadašnjih šest ljeta, ovaj je turnir preživio i preživjet će. Prevedeno na sportski riječnik, Zdenka Zrilić je slavila u utakmici u kojoj ju je čekala mina, a kad velike momčadi svladaju takvu prepreku, onda je otvoren put do najvećih stvari. Zdenki Zrilić je ovo šesto izdanje turnira bila ona utakmica kakva je našoj nogometnoj vrsti na SP u Rusiji bila Danska u osmini finala. Ona loša u kojoj pravi nađu put. Zdenka Zrilić i Vatreni su uspjeli.

A na toj teškoj stazi, u toj teškoj utakmici sada je hrvatska klupska košarka. Sljedeći tjedan je Superkup ABA lige, kojemu je domaćin Cibona, a ona će jedina od naših momčadi na tom natjecanju i zaigrati.

Istog vikenda kreće i nova sezona HT Premijer lige. Liga je jača nego lani, puno jača i izjednačenija. Iako je Cedevita negdje drugdje.
​Košarka nam je baš u toj utakmici u kojoj mora preživjeti. Da bi otišla do najvećih stvari.

Linker
04. studeni 2024 18:35