U ono vrijeme kad se stvarala Jadranska liga, prije 25 godina, Hrvatska je u nju ušla s dvije momčadi u Euroligi i jednom u FIBA-inoj Suproligi. Cibona je bila stabilni euroligaš, Zadar ju je nastojao sustići, a Split je kroz FIBA-inu Suproligu tražio svoj put. U Euroligi je tada bilo mjesta i za Olimpiju i Budućnost, koje su uz Cibonu i Bosnu tada pokrenule Jadransku ligu. U Euroligi, a niti u Jadranskoj ligi, nije bilo niti jednog srpskog kluba.

Danas, četvrt stoljeća kasnije, zadržimo se samo na hrvatskim klubovima, u Euroligi nemamo nikoga, nemamo niti u Eurokupu, a nemamo niti u FIBA-inoj Ligi prvaka. Dva najbolja hrvatska kluba posljednjih sezona, Zadar i Split, jedini su predstavnici u ABA ligi, a Cedevita Junior, faktički druga momčad ljubljanske Olimpije, i Cibona ovoga će tjedna nakon osam godina europske pauze zaigrati četvrto po vrijednosti europsko klupsko natjecanje, FIBA Eurokup.

Tendencija propadanja ABA lige

Kome nije jasno gdje je to hrvatska klupska košarka bila prije uspostave ABA lige i gdje je danas, ne treba više nego pročitati gornje činjenice. Pri tome, naravno, za sadašnje stanje naše košarke nitko nije više kriv nego mi sami. ABA liga je samo bila alat koji su, iz ovih i onih razloga, neki drugi bolje koristili.

Tendencija propadanja posebno se naglasila nakon ulaska, najprije Slovenije, a onda i Hrvatske u EU, gdje vladaju neka druga porezna pravila, a kako je i Hrvatskoj i Sloveniji ABA liga postala jedino mjerilo uspješnosti, negdje su se pogubile smjernice razvoja obje košarkaške scene. Uostalom, da Cedevita nije otišla iz Zagreba i skrasila se u Ljubljani, pitanje je na što bi uopće izgledala slovenska klupska košarka posljednjih godina.

Vjerojatno ste posljednjih dana pročitali vijesti s kojima se suočila Naftna industrija Srbije, u vlasništvu ruskog kapitala i zbog toga na udaru američkih sankcija. Isti taj NIS, iako mu rafinerije, po kazivanju srpskog vožda, imaju sirovina za raditi još tjedan ili dva, godišnje ulaže u Partizan oko milijun i pol eura, službeno. Samo iz tog bazena Partizan, čiji je proračun 27 milijuna eura, dobiva više novca nego što su kompletni proračuni naših najboljih klubova. Partizanov dres na Gripama u subotu krasila je, eto, reklama NIS-a.

Cibona - Šibenka: Markus Lončar, Andrija Bojić

DAMIR KRAJAC Cropix

Predsjednik Partizana Ostoja Mijailović, koji nije nevjerojatno pametan pa zna kako napraviti bogati klub ni iz čega, nego je blizu oltara moći, pa dobiva vagonima novac iz državnih intervencija, bio je dovoljno bahat da ovoga ljeta Ciboni onemogući nastup u ABA ligi uvjetujući igranje moćnog Partizana bilo kakvim pogodovanjem Vukovima.

U noći s petka na subotu, Cibona je presjekla i izašla iz lige koju je osnovala. Plesati u drugom razredu regionalne košarke bila je kap koja je prelila čašu ponižavanja, a taj status se već godinama osjeća pod Tornjem. Cibona nije zalupila vrata ABA 2 lige, Cibona se svojim stavom da se odredila za europski put i europska klupska natjecanja, odrekla cijele ABA lige.

Ako za sljedeću sezonu, a takve su pretpostavke, bude skupila proračun koji neće biti na razinama onog Partizana ili Zvezde, ali bi mogao biti na razini onoga što troše Cedevita Olimpija ili Budućnost, isti se neće trošiti na regionalne zabave, nego na europska klupska natjecanja. Cibona će igrati, ako to zavrijedi plasmanom u tekućoj sezoni u domaćem prvenstvu, Ligu prvaka ili Eurokup, s aktivnim proračunom nakon preoblikovanja i izlaska iz dužničkog ropstva.

Srbija će, pak, kad jednom bude onemogućena političkog sjedenja na dvije stolice, morati prilagoditi investicije u sport europskim uzusima. Prestat će ples milijuna iz državne kase, a klubovi će im ući u sličan rang s našima ili slovenskima.
Zadar i Split su u ABA ligi trenutačno tek nužni dekor. Zvezda je drugi put na račun Zadra smijenila trenera u samo tri godine, a Split je pokazao zube Partizanu, koji je više razmišljao o onome što je odigrao 48 sati ranije i onome što ga čeka sljedećeg tjedna, nego o tome što radi Split.

I kao u Balaševićevoj pjesmi, uvijek se tu postavlja pitanje tko je tu domaćin, a tko gost. Jedino je sigurno kako cirkus odlazi. U Ciboni su shvatili kad su dovedeni do zida. Opet su bili prvi, kao i pred 25 godina. I opet neće biti jedini.