Toni Nakić će prvog dana lipnja napuniti 22 godine, a već taj podatak reći će dovoljno o tome u kakvim je nježnim godinama jedan od dva najveća pojačanja Vukova proteklog ljeta. Kad je klub doveo Matea Drežnjaka i Tonija Nakića, potonjeg iz Šibenka, svi su bili svjesni da će prilagodbe u kojoj će ova dva igrača tražiti svoj kontinuitet morati biti.
Međutim, vrijeme je takvo da je Cibona od njih u startu odmah morala dobivati. A to nije lako. Toni Nakić u subotu je u Beogradu odigrao svoju najbolju utakmicu za Vukove, stavio je 23 poena, od čega je pogodio sedam od deset trica. Njegov šut nikada nije sporan, međutim eksplozija, prva takva na ovoj razini, čekala se do početka ožujka. Kako je to njemu izgledalo, kako uopće izgleda kad gotovo sve što baciš uđe u obruč.
Moralo se ‘otvoriti’
- Na početku je sve to bilo isto, ali ušle su mi prve dvije, tri lopte. A posebno mi je drago bilo što sam ih ubacio iz driblinga, a tu sam dobio dodatnu sigurnost. I onda sam samo čekao, mrvicu prostora kako bih ostao sam da mogu ispaliti svaku sljedeću. I ulazilo je. Sad, naravno, zabit toliko Partizanu, velikoj momčadi, na njihovom terenu, i to u utakmici koja ode u produžetak i još je dobiješ, sve to ima veći značaj.
Jedna takva utakmica trebala mu je od starta sezone.
- Ja se nisam nit ranije opterećivao. Doduše, nisam u nekim nastupima imao sreće, ponekad me nije niti služio šut, ali znao sam da jednom to sve mora doći na svoje. Na treninzima sam cijelo vrijeme dobro šutirao i to se moralo jednom pokazati i na utakmici.
Sada već ulazimo u posljednju trećinu sezone, a kako bi ono što je do sada odigrao za Vukova analizirao Toni Nakić?
- Generalno mislim da mogu pružati dosta bolje utakmice. Ne mogu reći da sam posve zadovoljan, niti nezadovoljan. Znate, ja nisam imao prevelika očekivanja kad sam dolazio. Mislio sam da ću biti neki back-up u ABA ligi, uhodavati se kroz HT Premijer ligi. Bio sam i svjestan da onaj način igre koji sam imao u Šibenci ne mogu sad prenijeti u Cibonu. Ali, evo, kako vrijeme ide, sve to polako dolazi na svoje, trener mi vjeruje, igram i više s loptom.
Motiv protiv Šibenke
Taj dio priče je bio možda i najveći upitnik. U dobom dijelu sezone Nakić je bio samo spot up šuter, a svi smo, pa valjda i on sam, očekivali kako će njegova košarka biti puno svestranija, jer on je mogao igrati s loptom u Šibenci, on je znao kreirati s low-posta...
- Možda sam u svemu tome i sam kriv, jer se nekako nisam želio nametati, bio sam povučen. Nije bilo na meni da sad otmem loptu i igram po svom. Međutim, sada se situacija promijenila, otišao je Bilinovac, ozlijedio se Reynolds, ostalo nas je manje i svatko od nas tu mora pomoći kako god zna i može.
Nekidan je Damir Markota izjavio da je ovo jedna čudna sezona u kojoj je sada Cibona, valjda, na nekom šestom početku.
- Pročitao sam tu Šveđinu izjavu i mogu se složiti s time. Uzmite samo onu momčad koja je krenula u pripreme u kolovozu i shvatit ćete da se tu pola momčadi promijenilo. Kad god bi netko odlazio, a dolazio neko novi, moralo ga se upoznat sa sistemom, nismo tu mogli graditi kemiju na duge staze, jer smo morali prije svega upoznati na terenu i kroz igru. Čini mi se da smo bili poput robota. Sada se može primjetiti da se polako opuštamo, jer ima nas dosta manje i svi smo svjesni da nema tu tko drugi osim samih nas povući.
Nada li se ipak navijačima na tribinama, on je iz Šibenika, zna on dobro koliko navijači mogu podići neku momčad.
- Pa nadam se, nekim normalnim okolnostima, makar da to tako bude u doigravanju.
U srijedu je gost pod Tornjem Šibenka, Nakićeva Šibenka, ista ona koja je ih svladala na Baldekinu prije dva tjedna. Šibenka igra sasvim pristojnu sezonu.
- Nitko, realno, nije očekivao da će Šibenka imati ovakvu sezonu, skinuli su Split, pa nas, u prvom dijelu su imali šansu i za pobjedu protiv Gorice. Problem im je skraćena rotacija, ne znam radi li se tu o tome da se nekim igračima ne vjeruje previše ili oni još nisu u stanju pratiti ovu razinu, ali gušći ritam utakmica bi se mogao odraziti na Šibenku. Što se nas tiče, ne samo meni, nego i cijeloj momčadi, utakmica u srijedu bit će veliki motiv, posebno nakon onog poraza koji smo doživjeli na Baldekinu.
Što da radimo?
A kad ćete naučiti proslavljati velike pobjede?
- Da, znam da je to Prka izjavio, ali to je čuo od mene, odmah sam to rekao, jer mi nije bilo jasno. Pa, mi dobijemo Partizana u produžetku u Beogradu i ne znamo što bi sami sa sobom. Da li da pjevamo, skačemo, što da radimo? Nadam se da ćemo tu uhvatiti ritam, da će toga biti što češće.
I Cibonini navijači nadaju se istom. Velike pobjede ovog kluba nasušno trebaju svima kako bi vratili barem djelić vjere u to kako se u Zagrebu može još gledati ozbiljna košarka. Bez obzira na to je li Cibona uhvatila na krivoj nozi nikad lošiji Partizan, takve pobjede znače. I igrači nakon njih postaju bolji. Preko noći.