Načekali smo se za prvi intervju s Ilijom Đokovićem, 24-godišnjim playmakerom koji bi trebao oplemeniti i podići igru Splita u sljedećoj, povratničkoj sezoni u ABA ligi nakon sedam godina odsustva. Dogovor je bio “oko 11 sati”, kad prođu dva sata treninga, ali trener Ivica Skelin sa suradnicima nije pustio igrače s terena sve do 12 sati. Čekanje se isplatilo, Đokovića trening “nije ubio”, dapače, stigao je do nas nasmijan, pun energije, raspoložen za priču...

- Ma, što su tri sata kad se pogleda kad nam je prošla sezona završila i kako nismo uopće mogli trenirati. Mislim da smo svi skupa sretni što smo opet na parketu, još kad počnu utakmice. Samo neka krene...

Došao sam pomoći

Logično je upitati ga je li u kakvom srodstvu s najboljim tenisačem svijeta i jednim od najboljih sportaša današnjice?

- Novak i ja smo nekakav dalji rod, oba korijene vučemo iz istog mjesta, Jasenovog Polja kod Nikšića.
Split je odavno zainteresiran za Đokovića, u njegove su se kvalitete uvjerili dok su u ABA 2 ligi igrali protiv Borca. Taj interes nije splasnuo u trenutku dok se spominjala želja Žutih za povratkom Roka Ukića, Đoković je i dalje bio na vrhu popisa.

- Mene je Split privukao kao košarkaški grad i sredina, ljudi poznaju i vole košarku, a što ću vam pričati o klupskoj povijesti. To vi znate bolje od mene. Posljednjih nekoliko godina Split se digao na noge, stabilizirao se i ja sam procijenio da mi takav klub odgovara. Došao sam pomoći kako bismo bili konkurentni svima u ABA ligi, kako bismo se borili za što viši plasman, jer ovaj grad to zaslužuje.

Cilj je ostati u ABA ligi.
- Nije realno najavljivati nešto više od toga, ali zato bismo u Hrvatskoj trebali jurišati na oba trofeja. Zadatak nam je igrati tako da nikome nije ugodno protiv nas, bez obzira na ime i snagu. Ja tako razmišljam, pokušat ću natjerati i svoje suigrače na takav stav.

U ovih nekoliko zajedničkih dana uvjerio sam se da su sve to ekstra momci, puno je mladih, odlično sam prihvaćen, razumijemo se i stvarno vlada dobra atmosfera. Prvi uvjet da bismo uspjeli jest upravo to, s ljudske strane sve je super, tako se mogu nadoknaditi određene razlike u kvaliteti. Osim toga, vjerujem da ćemo se još pojačati.
Ilija je po dolasku u Split morao u karantenu, takvi su propisi...

- Tih dana najteže mi je bilo gledati kroz prozor, vidim Split, vidim da je grad prelijep. Iskočio bih kroz prozor da smijem, ha-ha-ha. Jedva sam dočekao negativan test na kraju karantene kako bih izašao iz stana i počeo obilaziti grad. Nikada nisam ljetovao u Hrvatskoj, meni je ovo fenomenalno. Oduševljen sam, zaista.
Za vodiča je odabrao Tonija Perkovića.

JAKOV PRKIC/CROPIX

Slika iz WC-a za vizu

- Odužit ću mu se loptama u kut terena - nasmijao se Ilija i pogledao u Tonija, koji je strpljivo čekao da intervju završi i da odu na kavu u Spinut, u Gusara.

- Sve je to planski, uvijek moraš biti dobar s playmakerom - dobacio je Toni.
Nešto kasnije društvu se priključio još jedan koji će ovisiti o Đokovićem loptama, Antonio Vranković.

Đoković je, inače, omiljen u košarkaškim krugovima u Srbiji. Ima tome tri godine kad je reprezentacija Srbije trebala putovati na Univerzijadu na Tajvanu, ali je izbornik Zoran Todorović ostao bez igrača.

- Da, valjda ih je tridesetak otkazalo i onda je zvao mene. Bilo je 11 navečer, bio sam u jednom kafiću u Čačku. Zove me i pita: “Bi li igrao za reprezentaciju?” Zašto ne bih, to je čast, pa svako dijete sanja o tome kad se počne baviti sportom.
Problem je nastao kad je Todorović pitao za fotografiju za vizu, treba je imati ujutro.
- Rekao mi je da odem u WC, slikam se tako da su u pozadini bijele pločice. Ma, ispalo je dobro, sve se riješilo na naše zadovoljstvo.

Iste godine debitirao je i za A reprezentaciju u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, honoriran je njegov pristup kad se nije moglo računati na igrače iz NBA lige i Eurolige.

- Zanimljivo je s tim kvalifikacijama. Naravno da su reprezentacije oštećene što im ne mogu igrati najbolji, ali se zato nama mlađima, neafirmiranima otvara prilika za razvoj, napredak. I dalje su to dosta kvalitetne utakmice. Ja sam, konkretno, imao sreću raditi sa Saletom Đorđevićem kao izbornikom. Neprocjenjivo. Upravo su mi on i Dejan Bodiroga bili košarkaški idoli kad sam se zaljubljivao u košarku. Danas mi se najviše sviđa Kostas Sloukas, ljevoruk, imaš osjećaj da uvijek zna što radi na terenu, ima kontrolu nad događajima. Tako bih i ja volio igrati.
Takvim je Đokovića opisao Ivica Skelin...