Otkako je Cedevita krenula put Ljubljane, hrvatski klubovi u ABA ligi predodređeni su na posljednja mjesta, nerijetko su se spašavali kroz kvalifikacije, ali su nekako uvijek ostajali. Jer su ABA ligi trebali hrvatski klubovi, a čak i kad je bilo vrijeme za ispasti, nekako bi se pronašao način da ostanu.
Što se tiče Zadra, Cibone ili Splita, bila je to sudbina od 2014. godine kad su Vukovi osvojili ABA ligu i onda odustali iz Eurolige. U koju su pustili Zvezdu, a sve je ostalo povijest. Bila je to prijelomna točka, kasnije podebljana odlaskom Cedevite u Ljubljanu, u kojoj su naši klubovi prestali biti važni. Sve siromašniji oni su i sve teže pratili ritam lige koja je, doduše, bivala kvalitetom sve tanja, ali je ostatak klubova i u takvoj nekvaliteti bio kud i kamo bogatiji od naših ligaša.
Lani je Cibona složila zanimljivu i mladu momčad, no ona se raspala kao balon od sapunice. Da je ona momčad ostala na okupu za ovu sezonu, Cibona bi vjerojatno ušla u borbu za najbolja četiri.
Ovako je jedva ostala živa, pa zaigrala s najjeftinijom momčadi u svojoj povijesti. Svaki od tri hrvatska kluba sklopila su proračune od 350.000 eura, a i to je upitno, i sve to u sezoni kad su Partizan i Zvezda složili najveće proračune u svojoj povijesti, kad zajedno vrijede oko 25 milijuna eura. Kad su najbolji igrači jednih ili drugih, svaki ponaosob skuplji nego sva tri hrvatska kluba zajedno.
Split isplatio dugove
Jedino je logično bilo za pretpostaviti kako će Cibona, Zadar i Split krenuti u grčevitu borbu za spas u regionalnoj ligi, a odmah je bilo jasno kako će se od starta sezone gledati što rade Borac ili MZT, jer to je bila jedina šansa. Iako su i Borac i MZT blizu proračuna koja sva tri naša kluba imaju zajedno.
I u cijelom tom jadu od neimaštine dogodila se sezona u kojoj su Zadar i Split šest kola prije kraja sigurni u ostanak, a mogli bi i u doigravanje, a i Cibona je vrlo blizu tom cilju.
Što se dogodilo?
Počnimo od toga kako je ABA liga ludim proračunima euroligaša Zvezde i Partizana u odnosu ta dva kluba stvorlila ligu za sebe. Posljedično, jer se to ne može pratiti, pali su proračuni Cedevite Olimpije i Budućnosti, prvih pratitelja beogradskih klubova, posljedično tome i onih koji su bili odmah iza momčadi iz Ljubljane ili Podgorice. Košarka je ionako prestala biti sport u kojemu neki igrači rade evidentnu razliku, pa ako je sustav u kojemu netko igra i uživa dovoljno dobar, ako je uigran, u stanju je zamrsiiti račune nekome tko je skuplji. Zadar je krenuo rano s pripremama i Danijel Jusup je pronašao model po kojemu Zadar može biti prijetnja svakome. Split je imao tu privilegiju da je isplatio sve svoje dugove i redovno se servisira momčad, dok je Cibona imala na klupi Josipa Sesara, koji je na svoj brk doveo igrače s kojima je imao povijest, pa je znao kako ih uklopiti i hvatati pobjede za mirnu sezonu.
Na kraju dana, ako tu ne računamo na odlazak Antonija Jordana iz Zadra, ili što se Cibone zahvalila Blažu Mesičeku, sva tri kluba igraju s igračima u ožujku s kojima su i započeli sezonu. A to se nije dogodilo valjda unazad deset godina. Dva su razloga; jedan je taj što nitko ne vjeruje kako je neka sreća odlaziti u posložen sustav na pola godine, a drugi je razlog što ponude nisu bile toliko atraktivne da se ne bi čekao svršetak sezone.
Bez entuzijazma ne ide
I tu smo gdje jesmo. Split je bio sekundu i pol daleko od senzacije i pobjede nad Partizanom, Zadar je u prvom dijelu sezone skinuo Zvezdu u Beogradu, Zadar je imao i dva puta na konopcima Budućnost. Za nešto više, na kraju dana, ipak će trebati i više novaca.
Jer, ovo je maksimum. Pune Gripe, solidno popunjeni Višnjik, pa je i podrška koju je Cibona imala u nekim utakmica, jasno svjedoče da su navijači zadovoljni kako, u okvirima u kojima su u stanju, igraju njihovi ljubimci.
Međutim, od toga ne ide više. Za tako što trebat će deblji proračuni, a oni više ne smije ovisiti o voljama gradskih politika. Za nešto više trebat će i klubovi s većim entuzijazmom.
Drugo je pitanje što bi jači HR klubovi značili za ABA ligu. Jer oni su sada taman na mjestu gdje odgovaraju ABA ligi. U ladici. Dovoljno daleko od vrha i dovoljno daleko od ispadanja.
POGLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘:
"Leko je kiksao s uvrštavanjem tog igrača u prvu momčad, a ovo što Awaziem radi nikad nisam vidio". Tim je riječima Ilija Lončarević komentirao greške koje je Hajdukova obrana radila na utakmici protiv Lokomotive. Zbog čega su Lokosi održali nogometnu lekciju Splićanima? Kako je Perković osvojio bod u debiju na klupi Osijeka? Može li Rijeka do Europe? Kako objasniti potez Ante Ercega? Odgovore na ta i druga pitanja pronađite u novom izdanju podcasta ‘VAR soba‘: