Iskreno, malo tko im je davao neku šansu. Cibona nije naročita oklada u sezoni koja je bila svakakva, Cibona nije bila najbolja oklada niti da će kolo prije konca ABA lige izboriti ostanak u njoj, izbjegnuti neugodne kvalifikacije. Jer, u goste joj je stizala Cedevita Olimpija, koja je, da su se karte drugačije posložile, mogla ove sezone pokucati i na vrata Eurolige kroz Eurokup, a svakako je bila kandidat za velike stvari u ABA ligi.
Baš sam zadovoljan
Međutim, Vukovi su u najboljoj izvedbi ove sezone sebe spasili, a Ljubljančanima ostavili samo teoriju za doigravanje.
Puno je bilo junaka među cibosima u utorak navečer, ali mi smo izdvojili jednog. Krešimir Radovčić odigrao je samo jednu u nizu odličnih utakmica koje pruža u posljednje vrijeme, ali je ova je bila posebna, jer osim što je ubacio 14 poena, trice je šutirao 2-3, ali je i podijelio osam asista, ukrao tri lopte. Bio je play kakav play mora biti. U cijeloj neimaštini na toj poziciji u hrvatskoj košarci, ipak se nešto zbiva. Nije Radovčić jedini, jer i u Ciboni oduševljava 20-godišnji Lovro Gnjidić iz utakmice u utakmice, ali nema tih zanimljivih isključivo u Ciboni.
Srijeda je u Zagreb donijela napokon sunce, ali i da ga nije bilo raspoloženje Krešimira Radovčića bilo bi odlično. Prije koji dan napunio je 24 godine, a znate i ono da playevi kasnije sazrijevaju. Ovaj je ozbiljno sazrio kroz ovu sezonu.
- Kad smo gledali skauting Cedevite Olimpije, prepoznali smo u njemu rupe u našem protivniku, znali smo također i u čemu su dobri. Držali smo cijelu utakmicu onoga što nam je išlo dobro, nismo od toga odustajali. I osim druge četvrtine u kojoj smo malo pali odigrali smo cijelu utakmicu u jednom ritmu, nismo srljali, bili smo momčad. To je bio ključ.
Uspjeli su, što je i neobično za ovu momčad, ne pasti i kad je protivnik u više navrata priprijetio. Uvijek su imali spreman odgovor.
- Mi jednostavno nismo željeli otići u Čačak u zadnjem kolu i dovesti se u situaciju da nam od te utakmice sve ovisi. I kad se Olimpija vratila, nije tu bilo izbora, ili ćemo pasti ili ćemo pronaći dodatnu snagu. Na kraju je završilo i deset poena razlike za nas.
Uz najbolju utakmicu karijere Krešimira Radovčića.
- Ako uzmemo u obzir da je to Cibona, ova razina natjecanja, onda je to svakako tako. Prvi puta u karijeri igram na razini ABA lige. Evo, ne znam što bih rekao, baš sam zadovoljan.
U sportu se neke dobre stvari dogode i kad se nekome smrkne. Tako je Krešimir Radovčić, ili Shere, Šere ako vam je draže, dobio velike minute i poziciju prvog playa. Otvorilo mu se, igrao je više s loptom, znao je da je to “pet minuta” koje mora iskoristiti.
- Je, ta ozljeda Reynoldsa mi je otvorila šansu. Kad sam dolazio proteklo ljeto u Cibonu, plan za mene je bio da budem back-up play. U toj sam ulozi želio iskoristiti svaku svoju priliku. Onda se dogodila ta nesretna ozljeda Scottieja Reynoldsa i iskreno mi je žao zbog nje. On je dobar čovjek, super igrač. Znate i sami da nas je sve manje, sada imamo osam, nekad devet igrača, svatko je tu morao dati svoju ruku.
Sezona tek počinje
U svakom slučaju Vukove je pobjeda nad kvalitetnijim protivnikom napunila samopouzdanjem. Uostalom, trener Vlada Jovanović je odmah nakon utakmice kazao, “sezona za nas nije završila, tek sada počinje”. Jasno je na što je ciljao, na domaće doigravanje za naslov.
- Našli smo mi u svemu tome i neki dodatni motiv, jer su nas neki otpisali. No, naš trener zna jako dobro koliko naporno treniramo, ponekad je on i više od svih nas vjerovao u ovo. Pa se sve to poklopilo, trenerova vjera, naš rad, vratilo se sve...
Može li Cibona biti prvak Hrvatske, sad kad je prebrinula brige oko ostanka u ABA ligi?
- Cibona je takvo ime koje uvijek znači borbu za prvaka. I to nije floskula. Ispred nas je mjesec, mjesec i pol dana u kojima će se sve rasplesti. Znamo što nas čeka i svjesni smo svega, ali znam da ćemo potući, dati sve od sebe, biti na najboljoj razini kad to bude najpotrebnije.
Iako statistika ove sezone nije na njihovoj strani. Imaju Vukovi 0-5 sa Splitom, 1-4 sa Zadrom...
- Kad dođe polufinale ili finale, onda takvi negativni nizovi baš ništa ne znače. Samo se treba sjetiti one sezone kad je Cibona, čini mi se, samo jednom svladala Cedevitu, a onda ih u finalu pomela s 4-0. U doigravanju će se igrati sasvim novo natjecanje, kreće sve otpočetka i tada će biti najvažnije.
I tko je tu teži, Split ili Zadar?
- Ne znam, za svaku se utakmicu spremaš, jednom smo dobili Zadra. Nema tu favorita, tko god nam bude došao, mi znamo da ćemo s njim moći igrati. Vjerojatno ako želimo do kraja i jednima i drugima, jer će po svemu sudeći Split biti naš protivnik u polufinalu, a onda će pobjednik vjerojatno na Zadar. Samo da dođu te utakmice, da izdržimo sve do kraja bez novih ozljeda, jer nas je doista malo...
Dovoljno za skinuti Cedevitu Olimpiju. I zaključiti sezonu pozitivnije nego je to izgledalo dobrim njezinim dijelom. Jedna pobjeda, posebno kad je ona neočekivana, radi čuda od dojma...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....