Danijel Jusup

 JURE MISKOVIC/CROPIX Cropix
ŠESTA SREĆA

‘Ne vjeruju mi? A što ja tu mogu! Svaki put nešto osvojim, a onda me smijene, dođu majstori i uzmu lovu!‘

‘Da nije umro Josip Kožul, ostao bih u Širokom! Pa tamo sam imao puno bolje financijske uvjete.‘
Piše: Tvrtko PuljićObjavljeno: 01. kolovoz 2022. 10:01

Kad god je drama, kad nestane igrača, a i nema novaca, onda Zadar posegne za Danijelom Jusupom.

- Nešto stvorim, onda me maknu, pa dođu majstori i uzmu lovu.

Tako će Jusup na početku još jednog puta. Ovaj je težak, Zadar, kao i ostali naši klubovi raspolaže s tankim proračunom, koji, pak, ne jamči ništa drugo osim regionalne borbe za goli život. Kad se stvari svedu unutar naših granica, onda će Zadar biti jak, bit će onaj koji će napadati trofeji, ali dok se dođe do tih utakmica za kante, valjat će preživjeti tešku zimu.

Zadar je prvi složio momčad za novu sezonu, Zadar je znao točno s koliko novaca raspolaže, dvostruko je to manje love nego lani, ali, za razliku od Splita, a posebno Cibone, bar su znali da imaju 350.000 eura za cijelu priču. I Danijela Jusupa kao izbor za novog trenera. Šesti put.

- Slažem se, kad se to tako postavi, onda je moj šesti dolazak na klupu Zadra pravi. No, znate kako ja na to gledam. Realno, s obzirom na svoje rezultate, s obzirom na to što sam napravio na Zadar, ja sam tu zaslužio dva ugovora na četiri godine.

No, nije bilo tako. Iako je u svakom svom mandatu nekoga vraga izmislio, barem ostavio neke igrače, a bilo je tu, jasno i trofeja, nekako mu nikada nisu do kraja vjerovali.

- Što ja tu mogu? Svaki put sam nešto ostavio iza sebe, bio to rezultat, nekoliko igrača, svaki je puta bilo razloga da ostanem. Međutim, ponavljalo se svaki puta, što nije samo Zadrov slučaj, tako je to inače sa mnom. Uvijek dođem u relativno tešku situaciju, kad nema novaca. Radim, podignem nešto, a onda više ne valjam. Dođu majstori iza mene i pokupe novce. Bilo je tako prvi puta kad sam 1991. ušao sa Zadrom u Euroligu, pa valjda to nije bilo dovoljno i makli su me. Onda sam otišao u Dubravu, tadašnji Benston i u tri godine rada sam napravio momčad koja je bila bolja od Zadra. Pa su me vratili, opet smo ušli u Euroligu, osvojili Kup, afirmirali neke igrače poput braće Ružić, ali su me opet makli. Pa se dovelo Rađu i Komazeca i onda se opet sve vratilo na početak. I tu su me opet zvali, osvojili smo ABA ligu, ali opet to nije bilo dugog vijeka.

image

Danijel Jusup

JURE MISKOVIC/CROPIX Cropix

I sada je s 350.000 eura, što je valjda duplo nego je to bilo lani za potrošiti, nužno nešto složiti.

- Prvo bih reći nešto da se odmah razumijemo. Da nije bilo smrti Josipa Kožula, ja bih i sada ostao u Širokom. Meni je tamo bilo odlično, i što se tiče uvjeta za rad i što se tiče financija i to sam jasno rekao ljudima u Zadru. Međutim, smrću Kožula u Širokom su se promijenile neke stvari i tu se pojavio Zadar. Opet, ja sam tip koji voli izazove, takav sam. Recite mi koliko je proračun i dajte mi slobodne ruke. A ja ću pokušati raditi najbolje što mogu. I što se mene tiče, tu nije bila riječ o novcima, financijski sam imao puno bolje uvjete u Širokom.

Mali proračuni

Što se dogodilo s hrvatskim klubovima da njih tri najbolja danas ne mogu skrpati kombinirani proračun od milijun eura?

- Kad sam osvajao ABA ligu na klupi Zadra nisam imao veliki proračun. Meni niski proračuni nisu nepoznanica, jer u svoje 33 godine karijere nisam imao sreću raditi s velikim proračunima. Valjda sam se godinama tome prilagodio, pokušavam nešto spojiti, naći neko rješenje da sve to skupa ima smisla. Pokušavam skupiti neke dečke koji su trenutačno na nekoj nižoj razini, ali u kojima prepoznajem potencijal da s treningom mogu napredovati i postati bolji igrači, a samim time i za sebe pronaći unosnije poslove. Sa mnom rade isti ljudi i imamo sustav, recept za rada, koji je provjereno dobar, ali vrlo često neprihvatljiv za igrače koji nisu spremni na težak rad. Međutim, tko je spreman na odricanja, isplatit će mu se. Uzmite smo primjer braće Drežnjak, Filipovića, Božića ili Vucića. Neki od njih su bili otpisani, ali je svaki od njih nakon rada s nama napredovao. Nije to lak put, ali tako rade svi koji nešto stvaraju, bilo u Sloveniji, bilo u Srbiji. I to mi daje za pravo misliti kako je to ispravan put.

OK, ali niste mi odgovorili zašto su naši najbolji klubovi danas tolika sirotinja?

- Nisam u tome unutra, ali mislim da bi ulaganja države u sport trebala biti veća. Međutim, ima tu još nešto. Košarka je imala puno svojih šansi i ona je te šanse propuštala. Dobivale su se tu pare, ozbiljne pare, pa nije bilo ničega. I zašto bi se to i dalje radilo, zašto se sada ne bi ulagalo u nešto drugo. Za ovo stanje u kojemu je košarka smo najviše krivi mi, ljudi koji smo u košarci. I od toga treba krenuti. Uostalom, ja se tako ponašam uvijek, uvijek gledam što to ja nisam napravio, a mogao sam...

Ajmo malo o novoj momčadi Zadra, koja je formirana. Na popisu igrača za novu sezonu nalaze se samo tri imena od lani. Ostali su Antonio Jordano, Dario Drežnjak i Duje Brala...

- Ti su ugovori ostali i na njih je otpala trećina onog proračuna o kojemu smo govorili. Kako sam lani igrao sa Širokim ABA 2 ligu, imao sam tu pregled terena, pa smo doveli američkog playa Baldwina iz banjalučkog Borca, a onda i Marka Ramljaka, koji je igrao jako dobro za Sparse. Bili smo u kontaktu s Gilbertom, ali on je na kraju odustao. Željeli smo i Vucića, ali je on dobio, vjerojatno bolju ponudu od Krke. Odlučili smo se, zatim, Šantelja iz Heliosa, iza kojega je dobra sezona, a on je bio željan okušati se u ABA ligi, pa je tu bio obostrani interes. Kontaktirali smo i Božića, no nismo mogli to financijski zatvoriti. Iza toga sam se odlučio za Karla Žganeca na visokoj poziciji, s kojim sam radio i mislim da on ima dosta prostora za napredak. Otvorila nam se opcija s Arijanom Lakićem, koji je imao želju, a posjeduje hrvatsku putovnicu, kao i Sani Čampara, koji je posljednji stigao.

image

Danijel Jusup

LUKA GERLANC/CROPIX Cropix

Nabrojeni igrači su novi Zadar, prevedeno. Što je s pričom oko povratka Ive Ivanova?

- Da imamo više novaca u proračunu, o tome ne bi bilo uopće zbora, sigurno bih ga uzeo. Međutim, nama je proračun tih 350.000 eura i niti centa više. Nema više. Sad, hoće li se što mijenjati rijekom sezone, ne znam. Imam skupinu mladih ljudi, ljudi koji dolaze na okupljanje s apetitom, kojima novac nije prioritet, već je to šansa za napretkom...

Nerealne ambicije

Kad krećete s pripremama?

- U ponedjeljak i s nama će biti još neki mladi igrači, poput Klarice, Njegovana ili Sikirića. Napravio sam tijekom srpnja s njima kontrolne treninge i njih ćemo dosta uključiti u rad. Jako je važno da ova dva mjeseca prođu s nama pripreme, tu će oni dići. Jasno, njihovo participiranje u minutaži nije još rang ABA lige, pa ćemo neke od njih koristiti i na dvojim licencama, morat će napredovati kroz sezonu i fizički i taktički. Usput će imati prostora na tim posudbama i za igranje. To je dobar put.

Kad su Jusupa predstavljali u Zadru, u nekom pitanju na presici osjetio je kako se koketira s nekim napadom na play-off ABA lige. Kazao je ako je to cilj, ako to trebam napraviti, onda ću odmah pokidati ugovor...

- Meni to više ne treba. Neke nerealne ambicije. Mogu i ne raditi, u takvoj sam poziciji, mogu čekati novi posao, nije da mi gori. Želio sam i ugovor na dvije godine, pri tome tu novac za mene nije bio važan. Jer, ako je proračun takav kakav jest, onda želim dvije godine, to je bio moj uvjet.

Kad se ovako gleda sa strane, kad znamo da je Zadar s 350.000 eura sklopio momčad, Split će imati vjerojatno i manje, a za Cibonu se još ništa ne zna, može li se uopće dogoditi scenarij u kojemu niti jedna od ove tri momčadi neće ispasti iz ABA lige?

- Ne mogu govoriti za druge, za Split ili Cibonu, ali prema onome kako to izgleda, to će doista biti borba za goli život. Vidim da MZT nešto kupuje, znam otprilike s kojim su novcima igrali ABA 2 ligu lani, pa mislim da će oni biti u nekoj razini s hrvatskim klubovima, tu negdje, plus, minus deset, 15 posto.

Zadar, Cibona ili Split mogu biti samo razvojni programi, a ne da sve zavisi od toga hoće li se pogoditi s Amerikancem

Ovoga tjedna će se okupiti i reprezentacija koja će u Opatiji početi spremati Eurobasket. Nakon dugo vremena bit će momčad sastavljena od svih naših aduta, a stigao je i američki play. Govoreći hipotetski, čak i da nam se dogodi neki ozbiljniji rezultat na Eurobasketu, bi li to promijenilo našu košarku?

- Malo sam se odmakao od tih priča, ali sasvim je sigurno da je uvijek dobro imati neki rezultat. Imate negdje moju procjenu uoči prošlog Eurobasketa, tada sam jedini govorio kako to neće dobro završiti, jer sam po nekim potezima vidio da to neće biti tako. Rezultat je važan, on je olakšavajuća platforma i da se od države nešto više dobije za sam sport. Ipak, naš je problem što je struka suštinski devalvirana, ovdje se posao ne dobiva po sposobnosti, nego po podobnosti, nema tu ozbiljnog razvojnog procesa. A Zadar, Cibona ili Split mogu biti samo razvojni programi, a ne da sve zavisi od toga hoće li se ili neće pogoditi s Amerikancem. Pričao sam o tome i ranije, mi smo u jednom našem klubu prije nekog vremena imali situaciju u kojoj smo imali dva stranca na playmakerskoj poziciji, a to ne može dobro završiti. Mora se opet početi baviti s bazom...

A možda više ne postoji niti čuveni know-how prispodobiv u primarnoj selekciji igrača na ovim prostorima. Kad kadeti Hrvatske i Srbije gube kombinirano 112 razlike od reprezentacija Francuske i Litve, to je zvono za uzbunu...

- Odgojna komponenta je tu jako važna. Radio sam, recimo, u Širokom, i mogu reći da su dečki koje sam tamo zatekao drugačiji nego su ovdje po klubovima, nekako su, kako da kažem, skromniji. Mi smo zapostavili negdje putem odgojnu komponentu. I tu smo gdje jesmo. Ali, Bože moj, svatko pogriješi. I treba krenuti dalje, a ako se pogodi put, negdje će se doći...

Uvijek će se negdje doći. I s krivim putem. Točno tu gdje jesmo. Ili, ili nam je tu i mjesto?

Standings provided by SofaScore LiveScore
Linker
19. travanj 2024 17:04