Tri godine nije bilo Luke Božića (26) u Hrvatskoj. Brzo smo ga zaboravili, ionako je odavno u hrvatskim košarkaškim krugovima bio etiketiran kao igrač "koji neće proći". Ako i hoće to može eventualno biti samo kod Danijela Jusupa, jedinog trenera koji je uvijek znao pronaći način da iz Božića izvuče ono najbolje.
U petak se - na sreću svih navijača Zadra, ali i svih koji istinski vole košarku - Luka Božić ponovno "ukazao" na Višnjiku. Nećemo sada od utakmice protiv Studentskog centra (96:67) raditi spektakl, ali ta je momčad prošle sezone ABA ligu završila na 7. mjestu. Ispred svih hrvatskih klubova. Daleko od toga da je pričamo o bezveznoj momčadiNe, jer tamo igraju dva Amerikanca, hrvatski reprezentativac Mateo Drežnjak, donedavna velika nada Real Madrida Boris Tišma... Napokon, i kladionice su uoči utakmice izjednačeno tretirale obje momčadi.
Luka Božić odigrao je - simultanku. Zabio je 30 poena (šut 10-17, trice 3-6). Nitko od preostalih igrača nije zabio više od 15. Imao je i 13 skokova (6 napadačkih), prvi iza njega bio je Žganec s 8 skokova. Ostvario je Božić i sedam asistencija, Amerikanac u redovima gostuju Davis upisao ih je kao prvi pratitelj šest. Pogodio je Božić i svih sedam bacanja, te upisao valorizaciju 48. Prvi iza njega bio je Jordano s 18.
Božića je bio užitak gledati. Moćan, brz, odlučan, samouvjeren... Baš kao što je i najavljivao prije osam godina kao da se kao junior tek stigao iz Bjelovara prometnuo u prvog igrača Zagreba. Vodio ga je Danijel Jusup. Nažalost, nakon toga uslijedile su teške godine za mladog igrača. Dečku koji je tricu gađao s 50 posto uspješnosti krenuli su ispravljati šut, jer mu estetski nije izgledao najbolje. Posljedica je bila strašna - Božić se pretvorio u "koncepcijski rizik" svakog suparnika. Svi su mu se odmicali i po četiri metra, a on se nije usudio ni pogledati obruč. Toliko mu je samopouzdanje bilo srozano.
Božić je i vrlo tih dečko, povučen, malo priča. Oduvijek je takav. S gubitkom samopouzdanja brzo se našao na dugoj listi hrvatskih igrača koji su puno obećavali a onda brzo nestajali.
"Taj mali ima nevjerojatnu lakoću zabijanja, kakva god utakmica bila on uvijek ima 20 poena u rukama", slušali smo Emilija Kovačića, nekad vrsnog centra, kasnije skauta za klubove NBA lige.
Kovačićev stav, kao i Jusupova odlučnost da "gura" Božića pod svaku cijenu, na koncu nisu pomogli. Božić je doslovno nestao. Prije tri godine prihvatio je poziv Budućnosti iz Podgorice. U prvoj sezoni igrao je nešto sitno, u drugoj je napustio klub te pola godine uopće nije igrao košarku. Na sreću, spas je prošle sezone pronašao - u kome će drugom - u Danijelu Jusupu koji je vodio Široki. U 30 utakmica Božić je imao prosjek od 23,1 poena, 6,7 skokova i 5,5 asistencija. Šut mu je bio odličnih 55 posto, a trica respektabilnih 45 posto.
"Došao nam je u klub izluđen svime što je proživljavao. Lagano smo ga vraćali u život, vratili smo mu i "njegovu" tehniku šuta, te se brzo prometnuo u dominantnog igrača. Njegova radna etika je nevjerojatna, takvo što kao trener rijetko susretneš kroz karijeru. Nažalost, to što je sjajno igrao u Širokom nije bilo dovoljno da bude barem na popisu 25 kandidata za reprezentaciju premda je u njoj bilo igrača koji mu kvalitetom nisu ni do koljena. No, to je klasična priča hrvatske košarke. Kad te netko "obilježi, pomoći ti nema kako god igrao".
Tako nam je nedavno ispričao Danijel Jusup koji je ljetos jedva dočekao da Božića sa sobom povede u Zadar.
A u međuvremenu je Luka u Bjelovaru radio fanatizmom kakav se teško susreće i u svijetu. Svjedoci su nam pričali da je svakog jutra u 7 sati dolazio u dvoranu, te u njoj ostajao do ručka. Uslijedio bi popodnevni odmor pa povratak u dvoranu. Sedam sati dnevno! I svaki dan! Jedino društvo bio mu je mladi košarkaš i njegov veliki prijatelj Marin Šobak, član mladog, ali iznimno rastućeg i sve boljeg bjelovarskog kluba Vedi, sada već poznatog po odličnom radu s djecom. Tandem nevjerojatnih radnika znao je doći i na bjelovarski bazen na kojem bi po dva sata žestoko radili kondicijske treningu, a bijeg od vrućine pronašli bi s kratkim stankama koje bi provodili u bazenu.
Božić danas tjelesno izgleda impresivno, nevjerojatno je jak, otprilike kao Hezonja, koji je u Euroligi pojam snažnog igrača. Tisuće šuteva odrađivao je tijekom tih treninga, ali kažu da je loptu u ruke uzimao samo kad bi mu puls bio "u crvenom" ili barem na rubu, jer je želio šutirati u uvjetima koje ima tijekom utakmice. U petak je pogodio tri od šest trica, više nikome neće pasti na pamet tretirati ga kao igrača kojeg treba pustiti šutirati. Prošlosezonskih 45 posto pogođenih trica iz Širokog nisu bili slučaj.
"Luka je kompletan, ima točno dva metra, a sjajno barata s loptom, može povući kontru, može ući pod koš, zabiti iz vana, asistirati, obraniti, a na svakom je skoku, kako u obrani tako i u napadu. A na sve to dodajte i nevjerojatan radni moment, kao i činjenicu da je uvijek tih i nema toga što neće napraviti za momčad", zaključio je Jusup.
Hrvatska košarka već godinama teško živi i tone sve dublje. Stoga je neupitno da smo Luku Božića olako otpisali. Na sreću, tek mu je 26, pred njim je osam, možda i 10 godina vrhunske košarke. Vratio se bolji nego ikada. Valjda je zaslužio da ga u domovini napokon doživimo na pravi način. I damo mu šansu koju je davno ranije zaslužio...