Ivan Velić, Cibonin trener, slaže momčad s kojom će započeti treću sezonu kao Cibonin trener. Velić, Livnjak koji će u listopadu napuniti 48 godina, ima tako šansu postati četvrti trener u povijesti Cibone s tolikim stažom u kontinuitetu. Prva tri su Mirko Novosel, Aco Petrović i Dražen Anzulović.
Njegove dvije posljednje sezone bile su trnovite, svakako je ona uvodna rezultirala uspjehom, jer okitila se Cibona naslovom prvaka Hrvatske, pomevši Cedevitu u finalu. A sve je krenulo naopako, jer odmah nakon potpisa za Cibonu, Velić je doživio tešku prometnu nesreću, a njegov oporavak poklopio se s mučnom prilagodbom na klupi Vukova. I Ivan Velić je tu uspio napraviti jako dobar posao.
Ova, druga sezona, pak, bila je tanka. U ABA ligi se životarilo i ponižavalo, jedva se izbjeglo dno, a iako više u Hrvatskoj nije bilo Cedevite, Cibona je dočekala prekid kao druga momčad u Hrvata, jer joj je Zadar odnio Kup, a i u HT Premijer ligi stajao je bolje od Cibone.
Međutim, društvo iz kluba predstavit će ovoga trenera, često vrlo nespretnog u javnoj komunikaciji, kao konačni stručni autoritet. Nekada, slušajući ih, čovjek pomisli da je trener Cibone, a ne Partizana Andrea Trinchieri. Ili je Velić bolji...
...ma da, glupo je to i napisati, slažem se.
Pri tome su navijači, koji su češći na forumima nego na tribinama, bili silno nezadovoljni načinom na koji se Cibona slagala, posebice protekle sezone. Ivana Velića se tako prozivalo da je od Cibone želio napraviti novi Široki.
A u tom je Širokom Velić ponikao kao trener i u u proljeće 2012. ostvario jedan sjajan rezultat. Kasnije će Velić u CV-iju imati upisana tri naslova prvaka i dva Kupa BiH sa Širokom, uz ovaj naslov sa Cibonom iz proljeća 2019, no ona sezona 2011./12. u ABA ligi ostat će Velićev, barem za ovog novinara, najveći uspjeh.
Tada je Široki završio ABA ligu na petom mjestu, a kako je to bila sezona u kojoj je u ABA ligi igrao i Maccabi, od regionalnih ligaša od Širokog su bili bolji samo Cedevita, Budućnost i Partizan.
Široki je prije osam sezona na dispoziciji imao mladu i talentiranu momčad, bio je tu jedan tinejdžer - Domagoj Bošnjak, ali i hrpa igrača koja tek stvarala svoj kasniji igrački status, od Darka Planinića, Željka Šakića, Ivana Ramljaka, Frana Pilepića, pa sve do Borisa Baraća i Josipa Bilinovca. Momčad je u svojim rukama imao Jakov Vladović.
Bili su to većinom mladi i gladni momci, a Ivan Velić imao je silnu energiju s kojom je ostvario 15 pobjeda u sezoni, a klub je nakon te sezone fino zaradio prodajući Darka Planinića u Maccabi. Ta sezona u Širokom danas je nekakav vodič prema onome kako bi Cibona trebala izgledati u sljedećoj sezoni.
Doduše, valja i to reći, Široki je tada, prvenstveno u upravljačkom segmentu bio mnogo ozbiljniji klub nego je danas Cibona.
Pod Tornjem su ovih dana izloženi valom kritika, stvara se i kritična masa u navijačkom tijelu, za sada samo na društvenim mrežama, a s početkom sezone možda i na tribinama, pa je klub morao pronaći put da izađe iz letargije. Iako je Šibenka sve dogovorila sa Zadrom oko transfera Tonija Nakića, Cibona je ušla u tu utakmicu u foto-finišu i ponudila više od Zadra. Kako, kad su do prije koji dan zaposlenici, pa i Velić, bili na burzi, i dalje je nejasno, ali dolazak Tonija Nakića dao je nadu. Svima onima kojima ovaj klub još nešto znači.
Ivan Velić odmah je podigao ručnu, poslao je i poruku - valjda medijima - "apeliram da se Nakića ne uzdiže previše, a ja ću ga maksimalno štititi, jer bit će dobrih i loših trenutaka." Otkrio je i nešto o viziji: "Kad sam preuzimao Cibonu prosjek godina igrača bio je trideset, lani je bio 26. Pokušat ćemo dovesti još neke mlade igrače i njihovo sazrijevanje ćemo morati istrpjeti. Kad sazriju, bit će oni stroj koji može puno toga dati".
Ivan Velić nije mutav i zna da uz Roka Prkačina može razvijati još samo Tonija Nakića u novoj sezoni. Ostatak će momčadi ipak biti iskusniji. Jer, ova sezona će biti Velićeva konačna istina pod Tornjem.
Strpljenje da, ali novo ponižavanje u regiji nikako ne.