Momčad Splita još ni približno nije definirana, očekuje se da će sportski direktor Vedran Vukušić kad dobije odriješene ruke od Nadzornog odbora dovesti barem tri igrača kako bi plovidba ABA ligom nakon sedam godina bila što mirnija.
Žute su napustili Mate Kalajžić, Tomislav Gabrić, Pavle Marčinković, Maj Kovačević, Ivan Vrgoč i oba Amerikanca, James Washington III i Jamel Morris. Na Gripama su jedine dvije akvizicije - Iliju Đokovića i Sanija Čamparu - dočekali kapetan Mateo Kedžo, Toni Perković, Darko Bajo, Antonio Vranković, Bruno Rebić, Lovre Runjić, Ivan Perasović, Viktor Šarić, Roko Gizdavčić i Ante Perkušić.
O kakvoj se mladosti i neiskustvu radi najbolje svjedoči činjenica da uskoro (6. rujna) 36-godišnji Kedžo ima duplo više utakmica “u nogama” nego svi ostali zajedno. Možda i više od dvostruko.
Split, doduše, ima nešto čime se nitko u našem okruženju ne može pohvaliti. Ima sinove dvije hrvatske košarkaške legende, Velimira Perasovića i Stojka Vrankovića, aktere čuvenog olimpijskog finala iz 1992. godine kad je debitant Hrvatska stajala naspram originalnog američkog Dream Teama.
- Baš smo prije nekoliko dana pričali o tome - kaže Antonio Vranković.
Debi iz snova
- Naš kondicijski trener Zoran Donadić je spomenuo Ivanova oca, njegove radne navike i što je sve u karijeri napravio. Tada sam usred vježbe stao i zamislio se, zaključio da bi bilo super kad bismo Ivan i ja ostvarili pola od onoga što su moj i njegov otac ostvarili. Uvijek se provlači pitanje je li nam taj križ slavnih očeva što ga nosimo težak, a ja uvijek odgovaram da nije i da sam zapravo ponosan na oca. To što smo Ivan i ja u istoj momčadi je dobra priča.
I 18-godišnji Perasović će reći da je odlična stvar imati uz sebe tako uspješnog oca, trostrukog europskog klupskog prvaka, godinama najboljeg strijelca španjolske lige, osvajača svega i svačega s dvije reprezentacije.
- Uvijek nastojim izvući korist od razgovora s njim, svaki dobar savjet zlata vrijedi u vezi moje karijere. Naravno da sam ponosan kad vidim što je sve napravio i da bih jednog dana želio biti na toj razini - kao iz topa odgovara Perasović.
Nema kod njega zastajkivanja i mucanja, odgovori su kratki i kirurški precizni. Kao da se unaprijed pripremio. Ono što je interesantno, pet godina stariji Vranković se, u stvari, ne može pohvaliti da je iskusniji, jer iako je proveo četiri godine na prestižnom sveučilištu Duke i imao strašne suigrače (Zion Williamson, Jayson Tatum, Brandon Ingram...), uglavnom je sjedio na klupi ili skupljao mrvice od minuta. Lani je kratko bio u drugoj momčadi Gran Canarije, u trećem španjolskom razredu, e da bi se konačno konkretizirao poziv s Gripa, koji je bio trajan. Vatreno krštenje imao je protiv Cibone sredinom siječnja, sam će reći da je to bio debi iz snova s 20 koševa (šut 8-8) i 12 skokova.
- Baš mi se sve poklopilo. Sjetim se kako je Cibonin trener Velić govorio mom čuvaru da me gura lijevo, jer mi je to slabija ruka i ja opet ubacim koš. To je samo jedan mali detalj kao dokaz da je to bila moja večer kad me sve išlo.
Igrati s ponosom
Samo dva mjeseca kasnije sve je stalo, pobjeda nad Širokim u posljednjem kolu ABA 2 lige donijela je Splitu 2. mjesto uoči doigravanja, koje se nikada nije dogodilo, potom i promociju u ABA ligu.
- Čudan završetak, sve je stalo, stali smo i mi. Kasnije smo počeli trenirati uz sve mjere i protokole, uglavnom individualno i u teretani, pa smo dobili tri tjedna odmora i eto nas od 27. srpnja opet u dvorani na početku priprema za novu sezonu. Ja sam došao s namjerom izvući što više, smršavio sam nekoliko kilograma kako bih dobio na pokretljivosti i bio što bolji u svemu. Radit ćemo cijelo ljeto, jedva čekamo i da se dogovore neke utakmice. Mislim da dosta ljudi od nas ne očekuje puno, ali mi još nismo kompletni. Kako god ispalo, vjerujem u nas, na treninzima je odlična atmosfera i stvorena je dobra kemija. Dolasci Ilije i Sanija su dobri potezi, siguran sam da ćemo biti u stanju skinuti nekog od favorita i napuniti dvoranu. Ono što nas mora krasiti bit će pristup da nema predaje, da igramo s ponosom, bez obzira kakav bio rezultat.
Vranković je razgovorljiviji, fino se “izgradio” u sedam američkih godina (tri je proveo u srednjoj školi Pine Crest), diplomirao je društvenu psihologiju, dok je Perasović još u srednjoj školi, četvrti razred gimnazije Marko Marulić.
- Ne znam što ću dalje, nije lako donijeti odluku o upisu na fakultet, o odlasku u SAD na neki koledž nisam razmišljao. To mi nije neka opcija.
Iako je zaigrao za prvu momčad još prije dvije sezone, kao friški europski prvak s reprezentacijom do 16 godina, ipak nije dobio priliku u kontinuitetu. Za drugu momčad Splita, Universitas, u Prvoj ligi je prošle sezone ubacivao 16,7 koševa uz 5,9 skokova i 3,6 asistencija. U veljači je bio u Chicagu u sklopu All Star tjedna, sudjelovao u kampu “Košarka bez granica” s najvećim talentima svjetske scene, jednu je noć prespavao kod Tonija Kukoča, pogledao s njim NBA utakmicu…
- Ova je stanka svima štetila, ali kad na to ne možeš utjecati, onda se nema smisla nervirati. Važnije je gledati u budućnost - kaže Ivan.
- Mislim da sam dobro trenirao, osjećam da sam se fizički dosta popravio i da ću to znati iskoristiti.
Pogotovo ako zapne s pojačanjima.
- Ne želim razmišljati na takav način, potpisao sam profesionalni ugovor. Na meni je raditi, dati sve od sebe kad dobijem priliku i znam da ću u tom slučaju biti uspješan. Zna se da je moja prirodna pozicija krilo, nastojim biti svestran, volio bih još bolje skakati u napadu. S 18 godina sam daleko od toga da sam formiran, što znači da moram raditi na svemu i popraviti sve segmente. Jedva čekam prijateljske utakmice, ali i početak sezone. Ne brinem kako će to izgledati, kad će početi, vjerujem da će se igrati. Priča se da bismo trebali igrati protiv Šibenke sljedeći tjedan.
Iskoristiti tatu
Ivanov otac je posljednjih mjeseci bez angažmana, operirao je kuk i skrasio se doma. Za Ivana definitivno odlična vijest. Za Antonija je korona-kriza u neku ruku ispala dobra, obitelj dugo nije bila zajedno, osim jedne sestre, koja je ostala u New Yorku.
- Na neki način sam uživao u tim danima u Zadru. Nije da smo mogli negdje otići, ali bilo ih je lijepo sve vidjeti. S ocem sam dosta pričao, naravno da je većina tema vezana za košarku. Meni je to normalno i bilo bi čudno da nije tako. Ako je on toliko godina u košarci, što kao igrač, sada kao predsjednik saveza, zašto to ne bih iskoristio? Nije da on meni pametuje, uostalom, nakon svakog razgovora mi napomene da napravim po svome i da je to moja odluka.
Tako je bilo i sa Splitom kad je shvatio da se s Gran Canarijom nije usrećio.
- Naš trener je veliki radnik, ovo je idealna sredina za napredovanje. Osjećaj je od početka bio da sam pogodio, svi su mi puno pomogli i sve se nekako poklopilo. Mladi smo, željni svega, naš pristup je maksimalan. Gorimo od toga da napravimo neko čudo.
Tako misli i Perasović.
- Imamo talente, gladni smo uspjeha, kao momčad imamo motiv i možemo napraviti velike stvari.