Splitski žuti imaju kvalitetu, ali i jedan ključni problem: Da bi krenule pobjede mora se ispuniti jedan preduvjet

Prazna Morača i SC Derby s druge strane parketa se, bez ikakvog podcjenjivanja, činila kombinacija protiv koje bi Split mogao upisati prvu pobjedu ABA sezone. Ali ne, nije se to dogodilo. Dogodio se poraz od 8 razlike protiv protivnika koji je bio itekako pobjediv, realno govoreći. Žuti su u Podgoricu otišli s trenerom Dinom Repešom koji zbog suspenzije nije mogao voditi utakmicu, a kako je Ante Marović bio bolestan, na gostujućoj je klupi sjedio samo trener Damir Rančić uz lanjskog pomoćnog trenera Jeru Mrduljaša.

Unatoč tim problemima otišli su Splićani u Podgoricu s ozbiljnim ambicijama, makar nije tako izgledalo od početka utakmice. Odmah se domaćin odvojio, a Split je, sada već standardnim ovosezonskim trendom, nadolazio kako je utakmica odmicala. Do sada je protiv slabijih ekipa to prolazilo, a tek protiv Partizana se od početka krenulo kako treba. Ova je utakmica sadržavala i mnoge zanimljive priče, poput okršaja braće Drežnjak te Gegića i Dragića, ovoljetnih meta Žutih. U potonjem je duelu bolje prošao BiH reprezentativac koji je utakmicu otvorio tricom od ploče, a kasnije i tri puta položio pa ga je bilo nemoguće čuvati. Kad mu se priključio i mlađi Drežnjak bilo je jasno da Splićane čeka težak posao. Oni su, pak, brodili na pogon Radoševića i Stephensa, a ove sezone imaju dovoljno individualne kvalitete pa mogu u jednoj četvrtini nadoknaditi i minus 11, koliko je najviše bilo u prvom dijelu. Dvojici tornjeva priključili su se Jordano i Dragić pa je Split na poluvremenu imao odličan, izjednačen rezultat. U kronološkom seciranju preskočismo sekvencu od dvije minute u kojoj je Derby jeftino otišao na dvocifrenu prednost prije tog Splitovog udara. I baš kad je čovjek pomislio da Split ima ovu utakmicu, dogodilo se loše otvaranje treće četvrtine u kojoj su Mateo Drežnjak, Ilić i Gegić odveli domaćina na plus 17. To je bio dovoljan znak gostima da opet počnu igrati pa su preko Darija Drežnjaka i Radoševića opet doveli utakmicu do egala.

Kad već spominjemo pojedince i kvalitetu kadra Splićana, valja napomenuti da početak sezone nekako odaje dojam da žuti tabor još uvijek nije dokučio kako najbolje koristiti svoje resurse, u ovom slučaju igrače. Jer, recimo, u Jakeu Stephensu pa i Zoranu Dragiću leži toliko materijala i prostora za napredak da je to čak i nemoguće opisati. Dario Drežnjak je već u svojoj drugoj utakmici pokazao da će biti kapitalno pojačanje, a za ovaj susret ostaje neodgovoreno pitanje zašto je u prvom dijelu sjajni Jordano u drugom dijelu igrao manje od 10 minuta. Split je na pogon nominalno druge petorke čak došao i do minus četiri u završnici, ali više od poraza od 8 razlije se na kraju nije moglo.

Tako su Žuti ostali na nuli što se pobjeda tiče, a sada se moraju vaditi na Cluju, što i nije baš idealno. Zatim slijedi gostovanje kod Igokee, a možda i nije loše što će između ta dva susreta stići i odmor od regionalnog natjecanja obzirom da je Split u petom kolu slobodan. Taman će tih tjedan dana treninga dobro doći da se Žuti dodatno zbroje i uigraju jer trenutno ne izgledaju dobro. Odveć su Žuti mekani za ovu razinu košarke, barem za sada, a tako nipošto ne bi smjelo biti obzirom na sada već dugogodišnje iskustvo igranja ABA lige. Ako je nešto pozitivno, to je onda golemi prostor za napredak, kako kod pojedinaca tako i momčadski. Sezona je još mlada, ali krajnje je vrijeme da se Split zbroji.

Ne napravi li to uskoro, mogla bi ispred njega biti duga i teška regionalna sezona. A to bi bila prava šteta jer je ovaj kadar dostojan čak i borbe za prolaz skupine. Možda se to na kraju može i dogoditi, onog trenutka kad na Gripama dokuče kako najisplativije i najprirodnije koristiti kvalitetu koju imaju. A itekako ju imaju.