Jedan je srpski portal, pišući o krizi u Ciboni, sve ilustrirao legendarnom izjavom Bilija Pitona iz još legendarnijih Maratonaca, “u januaru ste rekli da ćete platiti u aprilu, a od tada je prošlo godinu dana”.

Nakon što su Cibonini igrači u srijedu obustavili rad, odnosno nisu su pojavili na klupskom treningu, u četvrtak se cijelo jutro pregovaralo. Kako se može doznati na sastanku su s igračke strane bili kapetan Krešimir Radovčić i dokapetan Krešimir Ljubičić, bio je prisutan i trener Josip Sesar, sportski direktor Marin Rozić i ispred kluba Tomislav Šerić. S obzirom na to da nitko nije želio ništa govoriti nakon sastanka, jer još uvijek stoji ona informacija od srijede kako će se o svemu izjasniti klub, može se samo pretpostavljati i čitati scenarij koji bi se mogao dogoditi.

Igrači nisu trenirali niti u četvrtak, barem ne u službenom terminu i pod nadzorom trenera. Doduše, trenirali su, kako se može doznati, ali samostalno. I u petak ujutro trebali bi trenirati normalno, pa onda i odigrati u subotu utakmicu u Ljubljani. Igrači su u potpunosti u pravu, jer traže ono što su zaradili, klub, izgleda, za sada, osim obećanja da će igračima cijela sezona biti isplaćena, trenutačno ne može ništa. Odnosno, nekih novaca koji bi mogli sjesti na račune u sljedećim danima - nema.

SRDJAN VRANCIC/CROPIX Cropix

Ponude za Kapustu

I to je pat pozicija, ali kako vrijeme odmiče, svima je jasno da bilo koja radikalizacija situacije neće izaći na dobro niti za jednu stranu. Klub bi se, ako se ne odigra utakmica u Ljubljani, mogao napokon ugasiti, a onda svakako nitko neće dobiti novac. A i igrači, iako ponude za neke postoje, posljednje su stigle na adresu Borne Kapuste i Aleksandra Aranitovića, ne razmišljaju o odlasku, jer to je sklizak teren u ovom dijelu sezone i pitanje je koliko bi to bio pametan potez za skiciranje nastavka karijere.

Svi su tu, svi bi željeli ostati, ali love nema. I to je pozicija koja se nije promijenila tijekom sastanka u četvrtak.

Međutim, za očekivati je da će u petak svi trenirati i to pod nadzorom Josipa Sesara, jer on je jasno kazao da posve razumije igrače, ali ne može voditi utakmicu ako mu momčad ne trenira. Pa će u petak svi biti skupa, ali će prethodnih 48 sati, ne treba o tome dvojiti ostaviti traga.

Hoće li svi zajedno, ako se skupe na treningu, moći pronaći neku novu kemiju, hoće li si dati ruke i do konca sezone pokušati prvo definitivno ostati u ABA ligi, a onda se i potući za naslov prvaka, to će se najbolje vidjeti u sljedećim nastupima. Kad ih jednom, zapravo već u petak, da sve ne ode kvragu, bude okupio na treningu, Josip Sesar će i u sebi morati pronaći novu energiju. Jer, niti on nije plaćen, nije dobio ništa od starta sezone i cijela situacija je prilično naporna i za njega. Beskrajan dan. Kojemu se ne nazire kraj.

BORIS KOVACEV Cropix

Investitori koji drže Cibonu na životu posljednjih godinu i pol dana postoje, o tome nema zbora. Može li klub živjeti samo od njihove dobre volje, rade li oni pripremu za potpuno preuzimanje kluba, sve su to pitanja na koje je trenutačno nemoguće dati odgovor.

Lažni proroci

No, svakako bi se trebao, to je i odgovornost ljudi koji se trenutačno brinu o klubu, složiti projekt izvlačenja Cibone iz dubioze. I to po etapama, jer samo takav, čist i jasan projekt, može u klub donijeti neki svježi kapital koji nema veze s interkontinentalnim investicijama, ali bi ih i te kako učvrstio, ne bi ih isključio.

Svakome onome tko je vezan uz klub, ali ne samo i njima, cijela situacija oko Cibone već je dugo nesnosna i neodrživa. Danas više ovdje ne stanuju lažni proroci, niti je javna blagajna otvorena. Godinama je ovdje bio scenarij po kojemu, a to je rekao jednom jedan mudar čovjek, “najviše novaca nestaje kad ih nema”.

Ovo više nije takva Cibona i ne vode je više takvi ljudi. Ali, to ne znači da ne treba složiti razuman plan. I plaćati ono što dogovoriš.

Jer, ako ne ide, onda je razumnije reći da ne ide.