Balkanski lonac u kojemu se kuha regionalna košarka ovoga je tjedna ušao u svoju završnu fazu ključanja. Ako je netko iznenađen, onda je silno naivan ili nije bio dobro upućen u sva zbivanja posljednjih godina. Nitko, naime, nije više radio na tome da uništi ABA ligu od samih onih koji su je osmislili. Barem u ovom formatu, barem otkako njome vladaju klubovi.

Trenutačno je pozicija takva da će liga krenuti, jer je većina klubova za to podigla ruku u subotu ujutro, a s tom odlukom nisu se složili međusobno povezani Zvezda (nije glasala) i FMP (bio protiv) te Cibona (suzdržana).

Možete se, nadalje, naivno zapitati, otkuda Cibona na braniku interesa Nebojše Čovića i dva kluba koja kontrolira, jednog formalno i pravno (Zvezda), drugog vrlo razvidno (FMP). Ljubav između Cibone i Čovića nije novost, jer otkako je Zvezda ujesen 2014. godine završila umjesto Cibone u Euroligi, teško se sjetiti da su Cibona i Zvezda bili na suprotnim stranama pri donošenju bilo kojih važnih odluka u ABA ligi. Štoviše, kad se netko usudio prozivati sportsku politiku Cibone, onda bi se kao gromobran zaštite Ciboninih interesa javljao Nebojša Čović. Čak i dogovarao ili pokušavao dogovarati nastupe po lokalnim televizijama u Hrvatskoj.

Većini je ABA alibi

Nema pri tome veze, recimo, što je taj Čović dio kluba koja slavi pobjede s “vukovarskim tenkom”, ili kluba za čiju je nogometnu sekciju ovoga ljeta trebao potpisati današnji bek Osijeka Mario Jurčević, ali to se nije dogodilo, jer su Delije zabranile da klub potpiše Hrvata.

Vraćajući se na teren između obruča treba konstatirati kako su događaji od petka i subote, pak, prvi puta okupili veliku većinu kontra ideja Nebojše Čovića. Ostali su na istim pozicijama samo odani suradnici. FMP i, eto, Cibona.ABA liga je u rasulu i vjerojatno je Čović u pravu kad kaže da sve što je izglasano u subotu nije pravno utemeljeno, ali njega je pojela vlastita ambicija. Kontrolirati sve i biti vladar ovih prostora. A nije Tito.

I tako, ABA liga će ući, ako će zaigrati uopće od petka nadalje, u sezonu koja će u mnogo čemu biti prijelomna. Jedini spas za košarku na ovim prostorima jest resetirati stvari i vratiti ih na početak. ABA liga koju vode klubove nije moguća, jer interesi svakog od tih klubova pobjeđuju osnovnu ideju lige, a to je da postoji zajedničko natjecanje, kvalitetnije od nacionalnih liga.

Protekli tjedan završene su kvalifikacije za Ligu prvaka, koju će ove sezone igrati klubovi iz 18 različitih država. Iz ABA lige bit će to samo Igokea, kao predstavnik BiH. Nitko drugi.

Zvezda je u Euroligi, Budućnost, Cedevita Olimpija, Mornar i Partizan su u Eurokupu. Ostali nigdje. Jer im je ABA liga bila idealni alibi. Fiktivno su objasnili da imaju međunarodno natjecanje, a realno su sve više kopnili u klasi. Cibona je jasno kazala u najavi sezone da im je cilj zaigrati Ligu prvaka. I da bi to tako bilo, ona već sada treba pripremati tu mogućnost za sljedeću jesen.

Može se i bez Srba

A to neće ići bez Saveza. Model je na ovom mjestu napisan prije tri, četiri godine. Sezone bi kretale ujesen s nacionalnim prvenstvima u regiji. Uzmimo za primjer Hrvatsku. Igrala bi se liga od 10 klubova, recimo, od sredine rujna do sredine prosinca. Prva tri bi išla u ABA ligu, četvrti, peti i šesti u ABA 2 ligu. Oni koji ne idu dalje, između sebe bi stvorili ligu s najboljima iz Prve lige.

I igrali tu ligu dok traju - od siječnja do svibnja - utakmice ABA i ABA 2 lige. Konačno bi sezona završavala s domaćim doigravanjem, u kojega bi se ulazilo po plasmanu u ABA ligi; prvi nositelj bi bila najbolja hrvatska momčad u ABA ligi, šesti najslabija momčad u ABA 2 ligi, a sedmi i osmi stigli bi iz one kombinirane lige “premijerke” i Prve Lige.

I to bi se igralo vikendima, tjedan bi ostao za Europu. U Hrvatskoj, ali i u Sloveniji, Crnoj, Gori, BiH, pa i Srbiji. Ako Srbi žele. Ako ne, može i bez njih. Ionako ih nije bilo na startu. A radi se tu samo o Čoviću. Kojega ne kontrolira niti srpski Savez. Može i bez njega. Svi ostali dogovorit će se za pet minuta. Što se, kvragu, čeka?