Dražen Anzulović duboko vjeruje kako mu je klupa reprezentacije trebala doći puno ranije u njegovoj karijeri. Vjeruje da su ga izigrali u nekom svojem dealu pokojni Danko Radić i Jasmin Repeša kad se potonji povukao s klupe Hrvatske nakon Eurobasketa 2009. godine, a prije toga je bilo obećano Anzuloviću.
- Ne znam tko može, ali znam da Dražen Anzulović ne može biti izbornik - tada je govorio Danko Radić.
Deset godina poslije, nakon svega što je Dražen Anzulović ponudio na klupi koju je napokon dočekao, čini se kako je Radić imao pravo.
- Dajem svoj maksimum, živim ovo, dajem sve svoje znanje - rekao je, između ostalih, nakon što smo i teoretski i praktički ostali bez SP-a porazom u Varaždinu od Poljaka, Dražen Anzulović.
Izbornik ušao u sukob s glavnim ljudima
I to je problem, a on ga je, iako mu to vjerojatno nije bila namjera, odlično detektirao. Točno je kako je Dražen Anzulović dao sve što je mogao za uspjeh reprezentacije, točno je i kako je živio za to i kako je tu donio sve svoje znanje.
Međutim, to je premalo za potrebe Hrvatske.
Koja je u vrlo specifičnoj situaciji, koja ne može igrati kvalifikacije sa svojim najboljim ljudima.
- Anzulović na klupi reprezentacije je poput toga da mene Lakersi dovedu i stave odmah u petorku - rekao je jedan od naših iskusnijih reprezentativaca, jedan od onih koji, prema Anzulovićevu mišljenju, “nije bio opcija”.
Ime je tu nevažno, važna je činjenica da je Anzulović silno želio svoj mandat provesti na doktrini dvije škole koje su ga trenerski oblikovale. I jedna i druga danas nisu najmodernije trenerske tekovine: jedna je ona dr. Slavka Trninića, a druga je ona, pa i opasnija za ovu priču, Jasmina Repeše. Recimo, imati 12 istih, poslušnika ako baš želite, Repešina je ideja. Pa je Anzulović za svaki od ovih “prozora” preskakao ljude koji su mogli ponuditi svoje mišljenje.
Usput, a i to je obrazac njegove trenerske karijere, Anzulović je i kroz reprezentaciju ušao u sukob sa svojim glavnim ljudima, ovaj put je između redova prozivao Bojana Bogdanovića i Darija Šarića, čega su obojica svjesni, i već je tada bilo jasno kako bi svaka buduća suradnja bila praktički nemoguća.
Nije to prvi put. Kad je Cibona 2004. organizirala Final Four ABA lige, Anzulović se uoči toga zakačio sa Slavenom Rimcem i Juricom Golemcem, pa opet kasnije kad je preuzeo Cibonu u kojoj ga je dočekao Bojan Bogdanović, samo koji mjesec ranije i prvi strijelac Eurolige. Kod Anzulovića je Babo tada zabijao i četiri poena, nisu bili u nekoj ljubavi. Kad je preuzeo, pak, Cedevitu, nije bio na istoj valnoj dužini s tada prvim igračem Didijem Draperom...
Uglavnom, Dražen Anzulović će prema svemu sudeći postati prošlost, a na čelnicima HKS-a je velika obveza da ne zabucaju i treći put s izborom čovjeka na klupi. Nakon Ivice Skelina i Dražena Anzulovića, nakon što smo se stropoštali do razine na kojoj ćemo čekati veliko natjecanje pune četiri godine, ako se uopće na njega plasiramo, nova pogreška bila bi neoprostiva i za njih, za čelnike HKS-a.
A oni, zapravo, i nemaju puno izbora. Prva logična ideja, a nju će odreda potpisati svi vodeći hrvatski reprezentativci, jest - Slaven Rimac. On je i trener Cedevite, ali Rimac neće odbiti ovaj posao. Postavlja se pitanje može li mu Cedevita spustiti rampu.
Realno - ne bi bilo fer da to uradi. Jer, Jasmin Repeša nije “sveta krava” hrvatske košarke pa da je jedino on bio u mogućnosti u isto vrijeme biti Cedevitin trener i izbornik reprezentacije.
Treba podvući i ime Damira Mulaomerovića
No, još je jedno pitanje: što ako Rimac s Cedevitom izbori Euroligu?
I tu HKS ne smije zabucati jer je zabucao lani u ovo vrijeme. Tada je, drugi put, bio u pregovorima oko naše klupe Andrea Trinchieri koji nije mogao preuzeti Hrvatsku dok mu ne istekne ugovor s Bambergom, a to je bilo sredinom lipnja kad su već trebale krenuti pripreme. Moglo se tome doskočiti jer bi Trinchieri vrlo vjerojatno imenovao, da je pao dogovor, kao svog pomoćnika baš Slavena Rimca, pa ako bi nešto s njim zapelo, tu bi bio - Rimac.
Sada, ako se ustoliči Rimac, kao logični čovjek s kojim Rimac želi surađivati na “projektu Hrvatska” nameće se trofejni trener slovenske Primorske Jurica Golemac. Ista je to ideja, njih dvojica su dokazani par iz Cibone, pa ni tu ne treba dvojiti. I Rimac sasvim sigurno ne bi imao ništa protiv da Golemac vodi reprezentaciju u terminima kada bi Rimac bio spriječen.
HKS je tu u dobitnoj poziciji, u svakom slučaju.
Od ostalih kandidata, treba podvući ime i Damira Mulaomerovića, doduše danas izbornika Kosova, kao što bi svakako u stožer trebalo vratiti Josipa Sesara, koji nije želio ostati u Anzulovićevu stožeru nakon što je ovaj u rujnu objasnio kako je “analiza s mojim pomoćnicima pokazala da su igrači bili nespremni”. Sesar u takvoj analizi nije sudjelovao, pa nije vidio shodnim da se njegovo ime prostituira.
Takva promjena, a Rimac, Golemac i Mulaomerović su odreda imali dugogodišnje inozemne karijere i radili s velikim trenerima (za razliku od prethodnih izbornika), bila bi krucijalna u perspektivi hrvatske reprezentacije. Jer, njezina perspektiva nije u tome hoćemo li od Jakova Mustapića ili Tonija Perkovića napraviti 12. igrača za Eurobasket 2021., nego hoće li u toj reprezentaciji igrati Mario Hezonja.
Rimca ili Mulaomerovića Hezonja će poslušati, pitanje je bi li se nekim aktualnim ili bivšim idejama uopće javio na telefon.
I to je realnost.
Stoga, od utorka treba očekivati promjenu na izborničkom stolcu. Kako je to izgledalo u subotu, svi ključni akteri toga su svjesni. Kako je to izgledalo u subotu, Slaven Rimac bio je prva opcija. Kako je to izgledalo u subotu, ta ideja ukazala se i kao svjetlo na kraju tunela.