Vasilije Micić bio je junak Efesa u polufinalu pogodivši šut za pobjedu sa sirenom - može li neku čaroliju izvesti i večeras?

 Afp
VELIKI OKRŠAJ

Final Four u Beogradu: Svi su krivi samo ne Šaras, a Ataman traži od Poppovicha posao u NBA ligi

U finalu Eurolige za obranu naslova prvaka igrat će Efes, a za svoju 11. titulu prvaka Europe Real Madrid
Piše: Tvrtko PuljićObjavljeno: 21. svibanj 2022. 16:00

Četvrtak je u Beogradu ponudio svu čaroliju košarke i teško se zapravo sjetiti kad su nam polufinala ponudila dvije tako dobre i neizvjesne utakmice. Efes je stigao u svoje treće uzastopno finale, nastavio je dominaciju koja traje posljednje tri, a vjerojatno i četiri godine (2019. godine izgubili su u Vitorije finale od CSKA), a Real će za svoj 11. naslov igrati nakon što je od 2013. naovamo ušao u peto finale, s time da je osvajao 2015. godine, ali i 2018. godine kad je Final Four odigran na istome mjestu na kome se i sada igra.

Čarolija četvrtka samo je najavila kakav nas spektakl čeka u subotu, od 19 sati kad će podbaciti lopta u traženju novog prvaka. Možda i starog, ako to bude Efes. U četvrtak su do finala prošle dvije momčadi koje su manje robovale šablonama, koje su igrale lepršaviju košarku i čiji su treneri, od trenera poraženih momčadi puno veće ovlasti u igri dali u ruke svojih igrača.

Na kraju dana to je i najljepše, jer tada umijeće ove igre dođe do one točke u kojoj su najvažniji oni s loptom. Ne oni u odijelu uz klupu, ne daj Bože oni sa zviždaljkom u ustima.

"Još samo jedna", vikao je u kameru u mikrofone Ergin Ataman.

Micić ‘pročitao’ igru

To je interna priča iz svlačionice Efesa, priča po kojoj je Ataman, kad se Efes vratio u četvrtfinalu s 1-1 iz Milana, a čekale su ga dvije utakmice u Istanbulu za plasman na Final Four, kazao svojim pulenima.

"Još samo četiri utakmice!"

Tri su iza njih, dva puta je Efes doista sredio Milano, a onda je u Beogradu u prvom polufinalu slavio nad Olympiacosom. Čak 11.000 Grka je stiglo do Beograda i stvorilo je u Štark Areni neopisiv domaći ugođaj. Sve ih je smirio šut, trica Vase Micića za 77:74, trica koja je prošla kroz mrežicu samo dvije desetinke prije nego bi zasvirala posljednja sirena.

image

Trener Efesa Ergin Ataman

Afp

Iako je Efes u završnici te utakmice, a vidno im je nedostajao ozlijeđeni Krunu Simon, koji je omotanog desnog koljena bio uz parket, i te kako patio. Shanea Larkina su uhvatili grčevi, Vasa Micić se tražio, a stalo je i Elijaha Bryanta, koji je u jednom trenutku šutirao trice 4-4.

Kad je Hassan Martin položio na drugi obruč asist Kostasa Sloukasa za 74:74, Efes je imao minutu odmora u kojoj je Ataman odabrao za čovjeka odluke, Micića.

"Shane je imao problema s grčevima, bila je to logična odluka. Tražili smo realizaciju u posljednjih šest sekundi, i željeli smo napadati Vezenkova. Micić je trebao pročitati situaciju."

Pročitao ju je najbolje što je mogao, šutnuo je tricu u visokom luku preko ruke Vezenkova i otvorio veliko slavlje za Efes.

No, polako, znaju oni da ima još jedna utakmica, ona s Realom. Iako, Ergin Ataman se šepurio Beogradom. Tu je, ako ste zaboravili, dok je još bio trener Galatasaraya jednom vodio utakmicu protiv Zvezde u pancirki ispod košulje i odijela. Bilo je to nakon što je Istanbulu smrtno stradao jedan navijač Zvezde, pa nisu bila jednostavna vremena na relacijama Zvezde i Galatasaraya.

Llull je duša Madrida

Sada je Ataman u novoj misiji. Između mnogih gostiju Beograda ovih dana, stigao je do tribina Štark Arene, nakon što je na kratko bio i u Dubrovniku, i veliki Gregg Popovich. Ataman nije izdržao...

"Ušao sam u treće uzastopno finale u Eurolige, valjda je vrijeme da me Gregg preporuči za neki posao u NBA ligi!"

Pablo Laso je, pak, u sezoni u kojoj se otvoreno, kao rijetko kada do sada spekuliralo i o njegovoj smjeni, doveo Real Madrid do novog finala. Iako je već u prvoj minuti ostao bez pomoći Nigela Williamsa-Gossa, premda je još ranije izbacio iz momčadi Thomasa Heurtela (i Treya Thompkinsa), pa tu našao kemiju u svlačionici koja ih je dovela do 40 minuta za titulu i iako je od Barcelone i Šarasa Jasikevičiusa izgubio posljednjih pet utakmica, sada je pronašao formulu.

"Sergio Llull je duša ove momčadi, njegov doprinos je uvijek velik. Znali smo, znao je i on da će morati igrati više od planiranog kad se ozlijedio Williams-Goss i bio je pravi."

Lllull, iako su mu 34 godine, bio je na parketu 30 minuta i pri tome je kreirao povratak Reala iz minus 13 na početku drugog poluvremena.

image

Hanga je srušio Calathesa, a Real je srušio Barcelonu za ulazak u finale

Afp

"Nedopustivo je da primimo 52 poena u drugom dijelu. Moji igrači jednostavno nemaju instinkt ubojica. Nije nam se to prvi puta dogodilo", govorio je nakon poraza u polufinala jedini od pokera trenera na Final Fouru koji još nema osvojenu Euroligu u CV-iju, Šaras Jasikevičius.

Isti taj Šaras ima reputaciju najboljeg trenera od svih koji su došli do Final Foura, uostalom, niti jednu njegovu utakmicu ne propušta niti najveći svih vremena, Željko Obradović. Ali, tu nešto ne ide kako bi trebalo ići.

Jasikevičius je bio kao igrač četvorostruki osvajač Eurolige, a na terenu je bio sve ono što nije kao trener. Igrao je na taj instinkt ubojice, kliker, na improvizaciju, na potez. Danas, takva je barem priča išla iz Žalgirisa, izvlači iz igre igrače ako su pod krivim kutom postavili blok...

Svi krivi, samo ne Šaras

Ovoga je puta u situaciji kad je imao spakiranu utakmicu, velikih plus 13 i Real koji se mučio u tankoj vanjskoj liniji, odlučio u isto vrijeme posjesti na klupu dva najbolja, Nikolu Mirotića i Nicu Laprovittolu, a tu je Real na pogon Llulla uhvatio zamah. Ostalo su obavili momci iz visoke linije, prije svega nametnuli čvrstinu i silinu u reketu, a svoje su dali Llull i Causeur. I Real je u finalu.

Barcelona, za razliku od lani, nije niti u finalu. I Šaras je opet pričao, što mu baš i ne služi na čast, pričao o svojim igračima kao krivcima, a sebe nije spomenuo. Nije prvi put...

Efes ima Larkina i Micića koji nisu fit, a nema Krune Simona u momčadi. I Rodrigue Beaubois se tek vratio nakon duge stanke zbog ozljede leđa. Real Madrid nema Williamas-Gossa, a Sergio Llull, zapravo jedino preostalo rješenje na playu, nakon polufinala je u debelom crvenom.

No, ovo je finale. 40 minuta za slavu. Za Real i Efes, dvije momčadi koje su u posljednjim godinama najmanje mijenjale. Momčadi čije se okosnice znaju godinama. Momčadi koje imaju na klupama trenere, a takvi su i Ataman i Laso koji su svjesni da su glavne zvijezde ipak i uvijek - igrači.

Doduše, Ataman sve to nadoknadi kasnije izjavama u kojima ne zaboravi opisati svoju genijalnost. Ali, govorimo o terenu. Na terenu su glavni igrači. Ne onaj uz aut crtu. Ne daj Bože oni sa zviždaljkom.

I zato su Efes i Real Madrid danas u finalu. I zato Efes i Real Madrid imaju takav kontinuitet posljednjih godina.

Linker
18. srpanj 2022 05:42