Kad je Real Madrid osvojio naslov prvaka Europe u Kaunasu, kad je prije toga sredio u epskoj seriji četvrtfinala Partizan te postao prva momčad koja se vratila nakon što je gubila 0-2, Mario Hezonja bio je jedan od ključnih ljudi Chusa Matea.
Bila je to prva sezona u kraljevskom klubu hrvatskog superstara, nekadašnjeg petog picka na NBA draftu, koji se nakon putešestvija u NBA ligi vratio u Europu, prodisao u Panathinaikosu, zatim briljirao u Uniksu da bi u Real Madridu - boljeg od toga nema izvan NBA lige - počeo dodirivati zvijezde. Hezonja i Real nisu stali, nisu se umorili nakon kampanje koja im je protekle sezone donijela naslov prvaka Europe, već su u novoj sezoni otišli korak dalje. Vratio se u Madrid Facundo Campazzo, donio je Realu novu energiju, razbudio je stare kosti Sergija Llulla, Sergija Rodrigueza i Rudyja Fernandeza, od momčadi napravio spektakularni stroj čijoj se igri naprosto morate diviti. Nitko u Europi ne igra poput Reala, nitko u Europi nema rezultat kao Real. S već spakiranim trofejom osvajača španjolskog Superkupa, Real je trenutačno na omjeru 16-1 u Euroligi, dok prvi pratitelj Virtus ima četiri pobjede zaostatka. U isto vrijeme Real Madrid na omjeru 14-1 u španjolskom prvenstvu i ima dva poraza manje od Unicaje, prvog pratitelja.
Ključan povratak u Europu
Pri tome, što je za ovu priču jako važno, Mario Hezonja je prvi strijelac momčadi u Euroligi s 12,1 poenom u prosjeku koje postiže za nepunih 19 i pol minuta koje provodi u igri. Što se tiče ACB lige, tu je na listi Realovih strijelaca Hezonja pustio ispred sebe tek Džanana Musu (14), dok on postiže 12,8 poena za 21 i pol minutu provedenih u igri.
U pohodu na obranu naslova prvaka Europe, ali i lov na oba trofeja u Španjolskoj, Mario Hezonja ulazi kao jedna od udarnih igli Kraljevskog kluba, nitko ne bi trebao ostati iznenađen ako do kraja sezone hrvatski reprezentativac za svoje izvedbe zaradi i kakvu MVP nagradu.
Mario Hezonja je ušao u zenit svoje karijere i taj bi vrhunac mogao trajati sljedećih nekoliko godina. Besprijekorno održavanog tijela, pun samopouzdanja, bez potrebe za dokazivanjem koliko vrijedi, jer to je sada nepobitna činjenica, Hezonja postaje sve ono što je njegov talent naznačivao od prvog dana kad ga je bilo tko vidio.
Dubrovčanin koji je u Zagrebu upoznao veliku košarku, pa se onda još kao klinac preselio u Barcelonu, odakle je krenuo put NBA lige ključan posao za svoju karijeru napravio je onog trenutka kad je odlučio prestati sanjati NBA san i vratiti se u Europu. Niti u Orlandu, niti u Knicksima, niti u Portlandu Mario Hezonja nije mogao pronaći izlaz iz ladice u koju je bio stavljen. Bio je svojevrsni joker u momčadima koje su imali dovoljno problema da bi se netko stigao baviti i s igračem kojemu je trebalo otvoriti vrata da bi se od njega počelo dobivati. Bio je Hezonja frustriran, duboko u sebi je znao da vrijedi i više minuta i boljeg statusa u tim momčadima. Onda je zaključio da NBA nije sve na svijetu, tu je negdje bila ponuda Panathinaikosa. Još ranije je bio zaluđen navijačima u OAKA Areni, u samo pola sezone ta se ljubav još više razmahala, jer je Hezonja s Panathinaikosom osvojio Kup i Prvenstvo, pobrao nagrade za najspektakularnijeg i najpopularnijeg igrača lige te - otišao put Rusije.
Uniks je bio revolucija
Velimir Perasović je preuzimao Uniks iz Kazanja, dok je s Hezonjom je surađivao u reprezentaciji tijekom Eurobasketa 2015. godine. Perasović je tip trenera kojem karakteri poput Hezonje, kojega je još tada pratio glas svojeglavog tipa, nisu prepreka u suradnji. A sve je ispalo vrlo glatko. Hezonja se, doduše, pojavio na predstavljanju u Uniksu s majicom, nešto u stilu, “dajte mi loptu i sklonite se u stranu”.
Ali, to je bila samo fora. Već je prije toga shvatio poantu igranja u Europi, koju mu je objasnio Oded Katash na klupi Panathinaikosa, onda samo produbio Velimir Perasović u Uniksu.
- Kad sam se vratio govorili su mi i Oded Katash u Panathinaikosu, kasnije i Velimir Perasović u Uniksu da moram trčati, da trčim bez lopte, da ne mogu igrati jedan na pet. I na te stvari sam se trebao prilagoditi, onda sam shvatio da je to ozbiljna košarka, da u Europi nemaš pravo na pogrešku, shvatio sam da i igra momčadi postaje bolje, da momčad krene s pobjedama, i tako sve počinje izgledati bolje, pa tako i ja sam. Katash mi je prvi tu otvorio oči, upozorio me na greške koje ne smijem raditi u Euroligi - kasnije će reći o tom razdoblju svoje karijere Hezonja.
Uniks je bio revolucija u Euroligi, Perasović je u rukama imao ubojitog Hezonju i jako dobro ukomponiranu momčad. I taj je Uniks imao je sve pretpostavke da stigne do Final Foura. Međutim, Vladimir Putin imao je neke druge planove. Dogodila se ruska invazija na Ukrajinu, ruske momčadi su slijedom toga izbačene iz Eurolige. Ostalo je za završiti sezonu u VTB ligi, Hezonja je samo nastavio igrati čarobno što mu je na kraju donijelo i status MVP-ija VTB lige, uz još neke pojedinačne nagrade koje pokupio putem.
Bilo je jasno da neće ostati u Uniksu, jer su ruske momčadi ostale bez šanse igranja Eurolige na duže vrijeme. I tu se javio Real Madrid. Hezonja je dijelom ponikao u Barceloni, ljutom rivalu, da bi sada stigao u Kraljevski klub. U momčad u kojoj je 14, 15 igrača od kojih bi svaki negdje drugdje bio prvi i najbolji igrač. U kojoj je svatko sposoban biti lider. I u kojoj se trebao naviknuti opet na nešto novo.
Imao je 27 godina i prošao je dosta toga. Imao je, međutim, ispred sebe najveći cilj. Trebao je pokazati da je i te kako sposoban biti važan kotačić jedne velike momčadi. Ne samo čovjek za eksploziju, ludo zakucavanje, neki highlight, tricu s deset metara. Postao je svjestan da obraniti znači jednako kao i zabiti, postao je svjestan koliko su neke sitne stvari važne za konačni uspjeh. I trebalo mu je samo pola lanjske sezone da sve pohvata.
Luda serija s Partizanom u četvrtfinalu lanjske Eurolige postala je prijelomna točka. Ona nakon koje više nije bilo povratka. Gabriel Deck bio je ozlijeđen, Geurschon Yabusele kažnjen, pa je Chus Mateo postavio Marija Hezonja na četvorku i dao mu trideset i kusur minuta svake večeri. Ovaj je branio i zabijao, letio terenom, plijenio atrakcijom, ali i radio teške faule ako je to trebalo. Bio ga je pun teren.
Može igrati od dva do pet
Kad je Real dohvatio preko Partizana Final Four, onda je Hezonja u polufinalu u Kaunasu još malo dodao na gas. U direktnom duelu je nadigrao Nikolu Mirotića iz Barcelone, već godinama ponajboljeg igrača u Euroligi. Real je kasnije osvojio i naslov, a Hezonja je i tu igrao jako važnu ulogu.
U novoj sezoni se njegov status samo popravio. Chus Mateo je pred koji dan kazao.
- On doista može odigrati bilo koju poziciju od dva do pet. I to ga čini toliko posebnim, a za nas jako važnim.
Iako bi Hezonja vjerojatno volio da mu je lopta više u rukama nego što je to slučaj u Realovoj igri, opet mu mora biti jasno da u tako širokom rosteru svatko radi svoj dio posla. Dok on svoj radi baš kako treba. U stanju je slomiti svakog protivnika u parcijalu od pet, šest minuta, kad se doima kako je samo on na terenu. Ali je stanju i biti deset minuta u komadu u igri i ne puštati obrani, dok napad drži netko drugi.
Kazat će Jasmin Repeša, sportski direktor Hrvatskog košarkaškog saveza, kako je s Hezonjom problem kad je tih. On je sada glasan, on uvijek nešto govori suigračima kad ga uhvati kamera ili kad sjedi na klupi i čeka svoju šansu. Čovjek je to koji uživa u košarci.
Na pola sezone u kojoj Real Madrid dominira, u kojoj je najbolja momčad svijeta izvan NBA lige, Mario Hezonja je najbolji Realov strijelac u Euroligi i drugi najbolji strijelac u španjolskom prvenstvu. I Real će se prilično isprsiti da ga zadrži na koncu sezone, jer Hezonji ugovor istječe. A Real ne pušta tek tako najbolje.
Mario Hezonja je i, naravno, hrvatski reprezentativac. I tu je s vremenom sve sjelo na svoje. Jedan od onih koji je potpisao sjajno ljeto u Istanbulu, u kojemu je radio ono što je radio i u Realu. Bio je jedan od. Josip Sesar je složio momčad s glavom i repom, potrudio se i kroz istanbulski turnir da svakome pronađe ulogu i da nitko ne bude iznad momčadi. Na kraju je tako moralo ispasti dobro.
Francuska i BiH u veljači
I sada svi s nestrpljenjem čekamo srpanj i olimpijske kvalifikacije u kojima bi se trebao vratiti i Bojan Bogdanović. Uostalom, sam Mario Hezonja je govorio još za vrijeme Eurobasketa u Berlinu, kada je izgledao da Bogdanović igra posljednje utakmice za Hrvatsku kako to neće biti tako, čak je Hezonja tada ispalio: “ja ću Babu nagovoriti da još igra”.
Prije toga će, pak, Mario Hezonja, bez pomoći Darija Šarića, Ivice Zupca, ali i Bojana Bogdanovića povesti Hrvatsku u kvalifikacije za Eurobasket 2025. Već u veljači će Josip Sesar voditi reprezentaciju na obračun s Francuzima, onda i dočekati kod kuće Cipar. Hezonja će biti tu, bit će tu i Jaleen Smith. Bit će to Hezonja u nekoj drugačijoj ulozi od one kad je momčad kompletna.
Ali, to je novi problem. Ne za onoga koji ima Marija Hezonja. Nego za onog koji stoji na suprotnoj strani. U protivničkom dresu.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....