Svojedobno je u svojim legendarnim promišljanjima o sportu, još legendarniji Gips Kostelić novinaru zalutalom na skijanje, objašnjavao što bi on radio kao trener u košarci.
- Natjerao bih igrače da šutiraju s deset metara, za to ne postoji obrana.
Sjetio sam te Gipsove umotvorine gledajući kako je Mario Hezonja razbijao Partizan u krcatoj Štark Areni, ispred više od 20.000 navijača koji su tom zgodom tražili revanš europskom prvaku za lanjsko izbacivanje u četvrtfinalu.
Danas može odigrati baš sve
Nije išlo, jer je Hezonja trpao odakle mu se prohtjelo. Iz auta na koncu prve četvrtine i valjda s deset metara, pa opet u trećoj četvrtini na sličan način. Pri tome je ludilo u dvorani svakim novim ubačajem 29-godišnjeg Dubrovčanina postajalo sve tiše, a kako već otprije postoji odnos između Hezonja i Grobara, svakim novim poenom stidljivo se počeo pojavljivati pljesak čovjeku koji je za njih te večeri bio iz druge galaksije.
- U trećoj četvrtini Real je napravio razliku i, naravno, Mario Hezonja je odigrao utakmicu kao što je odigrao. Pripremali smo utakmicu, pričali da je on šuter, da pored njega nikada ne smijete spuštati ruke. On ima šut i sa sedam, osam, devet metara. Hezonja ubacuje tricu iz auta, praktično iz obrane ubacuje tri poena. Onda sve ovo sa spuštenim rukama njemu, ofenzivni skokovi s drugim igračima koji dolaze iz drugog plana, sve to kada se skupi, to je ogromno iskustvo koje ta momčad ima. Oni su i dalje gladni, bez obzira na to što su prvaci Europe i prvi. Učiš od najboljih, mi trebamo učiti od njih, ja i igrači, s kojom željom se igra - pričala je još jedna legenda, Željko Obradović, o uzrocima poraza, dodajući:
- Kada igraš protiv prvaka Europe, oni imaju Hezonju, Campazza, igrače koji idu po koš. Oni neće stati dok ne poentiraju. To je filozofija, to su uzeli igrači iz Amerike. Igraj bato, prvo i zadnje je da daš koš i tome učim igrače.
Bio je to epilog dva dana u kojima je isprva Hezonja kupovao Beograd svojim izjavama, o tome “da je fan Eurolige i Partizana i da bi volio da ta momčad bude dio play-offa, jer to zaslužuje”, pa je opet nakon što ih sredio - doista ih je sredio s 25 poena, šest skokova i četiri asista, pri tome šutirajući za tri 5-6 - ponovio kako se nada da će Partizan biti u doigravanju.
No, poslao je i poruku. O ovom Partizanu i onom lanjskom, od kojega je Real gotovo ispao, nakon što je Partizan u prve dvije madridske utakmice četvrtfinala odnio dvije pobjede. I imao tri meč lopte od kojih su dvije bile na domaćem terenu, ali na koncu nije pronašao cilj.
- Partizan nije jak kao lani, čini mi se da su sada sporiji. Igraju gore-dolje cijelu sezonu.
I to je rekao. Nije to bilo ništa novo, to je priča koja se povlači o Partizanu od početka se sezone, priča o tome da ovoj momčadi dramatično treba play i da je Frank Kaminsky igrač manje u obrani.
Mario Hezonja je, pak, u lanjskoj epskoj seriji četvrtfinala igrao ključne role na poziciji visokog krila, jer su izvan momčadi bili Gabriel Deck i Guerschon Yabusele. I tu je igrao jako dobro. No, Hezonja je danas igrač koji može odigrati baš sve u koncepciji Reala. U četvrtak je bio sve vrijeme na niskom krilu, kako je Real stigao u Beograd bez Sergija Llulla i Sergija Rodrigueza, dok je jedini play Facu Campazzo brzo ušao u probleme s osobnim greškama, Hezonja je jedno vrijeme i postavljao napade kraljevskog kluba.
I dok je nemilice zatrpavao mrežicu Partizanu, bio je hladan kao led, gotovo bez iti jedne emocije. Tek se u jednom trenutku naljutio na sebe kad je pogodio slobodno bacanje nakon dva vezana promašaja s crte. Odigrao je utakmicu kakvu odigraju, u takvom ambijentu, protiv takvog trenera i protiv takvog protivnika, samo veliki igrači. Mario Hezonja je danas upravo to. On je veliki euroligaški igrač, čovjek koji radi razliku, čovjek koji bi bez problema upao u bilo kakav izbor najboljih ljudi koji trenutačno ne igraju NBA ligu.
Jer, Mario Hezonja spada u NBA. Sad, ugovor s Realom mu istječe na koncu sezone, pojavile su se spekulacije kako su pregovori u Madridu zapeli, tu je uvijek negdje u priči Panathinaikos, ali i povratak u NBA. Iako ideja o dolasku u Partizan golica maštu tamošnjih navijača, bio bi to u ovom zapletu rasplet na koji bi se bilo najteže okladiti.
Pao nudi ‘samo’ 500.000 više
Kad smo razgovarali u Rijeci, na koncu reprezentativnog kvalifikacijskog ciklusa, Hezonja je rekao da su to “slatke brige”. I bio je u pravu. Jer, on je vruća roba na tržištu. Usput, nije klinac, neće mu se više moći prodati priča kao onomad u Knicksima koji su ga obasipali idejama da će od njega napraviti All Star igrača, jer u Orlandu nisu znali raditi s njim. A onda od toga nije bilo ništa.
Ako će pojaviti ponuda iz NBA lige, za povjerovati je da ih već ima, Mario Hezonja će i te kako dobro prostudirati i visinu te ponude, ali i igračke opcije u sredini koja bi ga dovela. Tko je tu trener, kakvi su suigrači, kakav je cilj momčadi. Dovoljno je dugo bio u NBA ligi da bi ga zaslijepio tek puki poziv iz najbolje lige svijeta, dovoljno je dugo bio u NBA da zna da i milijuni u ugovoru ne mogu kupiti loše raspoloženje ako stvari krenu po zlu.
Uostalom, od svih tih opcija koje će Hezonja imati na ljeto, što se tiče hrvatske reprezentacije, najgora bi bila upravo ta s povratkom u NBA, jer bi to značilo da ćemo dvije krucijalne utakmice za odlazak na Eurobasket, protiv BiH u studenom, morali igrati bez Hezonje.
No, u cijeloj toj priči oko Marija Hezonje, nekako sa strane gledajući, dosta je čudan trenutačni položaj Reala. Nikada, baš nikada se nije dogodilo da jedan Real ima ponajboljeg, neki će već sada reći i najboljeg igrača, kojem završava ugovor i koji će ga prepustiti nekome drugom bez prave borbe. Hezonja je prije dvije sezone potpisao ugovor, govori se, na tri milijuna eura za dvije sezone. Procurilo je da bi mu Panathinaikos sada bio spreman ponuditi šest milijuna za sljedeće tri sezone. Što bi otprilike značilo da je po sezoni od onoga što sada Hezonja ima, Panathinaikosova ponuda samo 500.000 bolja.
I taj gap se ne čini nepremostivim u budućim razgovorima Reala i Hezonje. Real bi Hezonjim odlaskom morao priznati da nije u stanju zadržati takvu klasu, pa im bilo u tom raspletu puno prihvatljivije da Dubrovčanin završi u NBA, nego u euroligaškom takmacu poput Panathinaikosa. Ako Hezonjin izbor bude isključivo ostanak u Euroligi, onda će, posve je to jasno, Real svoju ponudu podebljati.
Usput, Hezonja je u ove dvije sezone u Realu postao bolji igrač, ali je isto tako jasno da mu se neke ovlasti koje je imao ili nije imao u sustavu Chusa Matea nisu uvijek dopadale. I taj će dio priče biti uključen, sasvim je razvidno, u buduće pregovore.
Sredio ih je baš gosparski
Štogod, pak, odlučio, svi su sigurni da Mario Hezonja ulazi u svoje najbolje godine. Napunio je 29, kako je tjelesno uvijek bio perfektan, Hezonja će tek u sljedećim sezonama dominirati na jedan novi način. Ako će ostati u Europi, klub za kojega će igrati s Marijom Hezonjom dobit će jamstvo rezultata, posebno u Europi u kojoj se na prste jedne ruke danas mogu nabrojati igrači koji čine razlike, igrači koji su u stanju sami pobjeđivati na euroligaškoj razini.
Upravo onako kako je to učinio Mario Hezonja u četvrtak u Štark Areni. Gospar je ponudio nekoliko lijepih riječi domaćinu, onda ga zasuo paljbom na terenu, iznudio tu aplauz nabrušene publike, pa nakon utakmice još kazao pokoju lijepu.
Na kraju dana ih je sredio baš - gosparski. I još su mu se divili. I dive mu se i dalje.