Kad je Dimitris Priftis napustio klupu Uniksu, kojeg je doveo do Eurolige, te prihvatio ponudu Panathinaikosa, malo toga je izgledalo dobro za rusku momčad. Otprilike, činilo se kako će to biti klasična priča o ruskom klubu koji je dospio do Eurolige, tu je sklepao nekakvu momčad koja je bila daleko od ozbiljne priče za neminovan povratak u Eurokup.
Međutim, Velimir Perasović nije mislio tako. Bio je u Splitu, gledao je olimpijske kvalifikacije i dobio je poziv iz Kazanja. Ugovor je bio na stolu, dobar ugovor, ali roster momčadi zjapio je prazan. Od današnje momčadi Velimir Perasović je dočekao samo tri igrača koja su lani igrale finale Eurokupa, Johna Browna, Isaiaha Canaana i Dimitrija Uzinskog. Velimir Perasović je odmah krenuo raditi i punio je momčad.
U današnjoj Europi imate puno primjera u kojima momčadi biraju igrače prema raznim karakteristikama, pa tako i onima socijalnim, karakternim. Perasović nikad nije bio tip kojega je zanimalo bilo što drugo osim terena. Uostalom, on je 2016. odveo Baskoniju na Final Four, iako je na bekovima imao Mikea Jamesa i Dariusa Adamsa, iako je James kasnije pokazao kako je bio neukrotiv za jednog Dimitrisa Itoudisa, a upravo je zbog sukoba s njim iz Monaca morao Zvezdan Mitrović.
Strog, ali pravedan
Perasović, iako strog, čvrst, znao je pronaći jezik s osebujnim igračima, čiji ego dira nebo. I smetaju mu neke stvari, poput majice Marija Hezonje s kojom je došao ovo ljeto u Kazanj, “daj mi loptu i makni se s puta”. Smeta mu, ali Perasović će na kraju dana pokušati biti vrlo pravedan i na temelju toga sklopit će u momčadi pobjednički ugođaj.
Nije jedino Hezonja stigao ovo ljeto, Perasović je doveo Lorenza Browna, Jarrela Brantleyja, Tonyea Jekirija, Andreja Voronceviča i Marca Spissua, da bi sve zaokružio s potpisom ugovora O.J. Maya, nekadašnjeg NBA igrača koji je trpao 20 kad se sjetio, ali je 2016. zbog droge dobio izgon iz NBA lige, pa dvije godine nije igrao, da bi iz Kine stigao do Europe. Posve izvan forme. I Velimir Perasović je sumnjao kad ga je vidio na prvom treningu kako se Mayo može vratiti u nekadašnju ludu formu. Iako je bio vrlo pozitivan, željan rada.
Kad sastavite momčad koja se prvi puta upoznala u kolovozu, kad je tu devet novih igrača, kompletno novi stručni stožer (uz Perasovića stigao je i Mile Karakaš na mjesto pomoćnog trenera), onda za sve treba vremena. Na sve to nalijepila se i promjena obrambene strategije u Perasovića.
Na vrhu VTB lige
I dosad su Perasovićeve momčadi bile ozbiljne u defenzivnom angažmanu, no, kako je imao vremena od posljednjeg posla do preuzimanja Uniksa, Perasović je shvatio kako je temeljna obrana Eurolige danas - preuzimanje. I tu je obranu implementirao u Uniks. Kako mu je momčad pomalo divlja, ali atletski moćna, takva vrsta obrane vrlo se brzo pokazala jakim oružjem Uniksa. Čak i kad je upisao jedan od najtežih poraza u karijeri, kad je Fenerbahče slomio Uniks sa 80:41 na polovici listopada, Perasović je kazao: “Nismo ništa mogli u napadu, ali igrali smo dobru obranu.”
Bilo je to vrijeme kad je Uniks otvorio sezonu s 1-4 u Euroligi. Doduše, osim tog poraza od Fenera svi ostali bili su u fiksu, ali 1-4 je na kraju dana uvijek 1-4. I onda je krenulo. U sedmom kolu je Uniks sredio Real Madrid, tu je negdje bila i pobjeda nad CSKA u VTB ligi i Uniks izgleda trenutačno kao najvruća euroligaška roba. Od tih 1-4 na startu Eurolige, Uniks je napravio niz od 9-2, na diobi je četvrtog mjesta u Euroligi, čemu se nitko nije mogao nadati i sigurno je najveće iznenađenje nove sezone.
Da, vodi Uniks i u VTB ligi, s 8-1 se kočoperi na vrhu ljestvice. O kakvoj se ligi radi, najbolje će oslikati podatak da su u prvih sedam u Euroligi tri kluba iz VTB lige, osim Uniksa, tu su i CSKA i Zenit. Ono što je za nas vrlo važno jest kako je Velimir Perasović pronašao ulogu i dao kontinuitet Mariju Hezonji. On je prvi puta u svojoj karijeri protagonist koji uživa u momčadi, suigračima i igra sjajno. Kao što Uniks igra sjajno. I O.J. Mayo je tu.
Može li Peras do još jednog Final Foura? E, to bi bila prava ruska bajka...