Još tamo proteklog ljeta kad je okupio novi Panathinaikos, Ergin Ataman je u svlačionici kazao:
- Osvojit ćemo Euroligu!
Dinos Mitoglou bio je u toj svlačionici. Jedan od igrača.
- Želite iskreno? Nitko mu nije vjerovao.
Berlinski Final Four, bilo je to jasno otkako je Panathinaikos sletio u prijestolnicu Njemačke, bilo je igralište Ergina Atamana. Čim je stigao sukobio se s navijačima Fenerbahčea, podizao je dvije šake u zrak u znak pobjede, u izjavama se dotaknuo i NBA lige: “ako klubovi iz NBA lige koji tavore na dnu ne znaju kako do vrha, neka pitaju, ja znam”, aludirajući na 17. mjesto Panathinaikosa u lanjskoj sezoni. Ili na slično mjesto na kojem je bio Efes prije, nego li ga je preuzeo i onda tamo osvojio dva naslova prvaka Europe. Usput je tim medijskim istupima odvlačio pažnju od igrača, držao im je mir. I za iza sebe je imao barem deset tisuća ludih navijača. Uključujući najluđeg od svih, gazdu Dimitriosa Giannakopoulosa.
Spoj takva dva karaktera bio je tempirana bomba koja se mogla aktivirati kad tad, eksplodirati i uništiti samu sebe, ali mogla je raznijeti i sve koji su im stajali na putu. Ispalo je ovo drugo.
Ergin Ataman je postao prvi trener moderne ere iza Željka Obradovića s tri naslova prvaka Europe u četiri sezone. I samo je taj podatak dovoljan kad se priča o turskom treneru, kojem nije problem u trenutku slavlja Grka, reći koju i na turskom i zahvaliti na pobjedi turskim navijačima. Ispred najluđih grčkih navijača?! Ma sve može kod Ergina.
Uoči sezone Panathinaikos je potpisao Kostasa Sloukasa, zvijezdu najvećeg rivala Olympiacosa i čovjeka koji je u nedjelju odigrao osmo euroligaško finale. I osvojio četvrti trofej, imao ih je već dva s Olympiacosom i jedan s Fenerbahčeom.
- Prijeći iz Olympiacosa u Panathinaikos i u istoj sezoni osvojiti Euroligu, nešto je nevjerojatno - hvatao je riječi Kostas Sloukas, dok je primao nagradu za MVP-ija Final Foura, nakon što je Realu utrpao 24 bez promašaja iz igre.
Još jedan potpis je bio ključan proteklo ljeto. Osim onog Atamanovog i onog Sloukasa. Bio je to dolazak Mathiasa Lessorta, francuskog centra nevjerojatne energije. Koji je oslabio Partizan i pojačao Panathinaikos.
- Valjda sam svima sad dokazao da nisam centar za Eurokup - sarkastično je govorio, također kroz pobjedničke suze.
Doveli su i Lucu Vildozu iz Zvezde, no Ataman je preveliki lisac da nije odmah shvatio kako se s Vildozom nije usrećio. No, u doselekciji je doveden - kad je sezona već krenula - iz NBA lige Kendrick Nunn.
Otišao Bertomeu, došao Bodiroga
Ne postoji puno NBA igrača koji će se odmah po dolasku u Euroligu posve adaptirati i odmah krenuti raditi razliku, ali Nunn je bio taj. Giannakopoulos ga je odmah nakon prolaska na Final Four potpisao na još dvije sezone za okruglih pet milijuna eura.
Sve to, međutim, ne bi bilo dovoljno da se nisu dogodile neke prijelomne stvari u samoj organizaciji Eurolige. Panathinaikosa nije bilo na Final Fouru od 2012. godine, dok im posljednji naslov datira iz 2011.
U međuvremenu je Giannakopoulos preuzeo uzde klubu od svoje obitelji i ozbiljno zaratio s Euroligom. Vrijeđao je direktora Eurolige Jordija Bertomeua gdje god bi stigao, revno je ostavljao na Instagram profilu svoje psovke upućene uredu iz Barcelone, prijetio da će izaći iz Eurolige, Euroliga ga je kažnjavala, dok je Pao tavorio na dnu. Bio je blijeda slika nekadašnje europske košarkaške dinastije.
Onda je Jordi Bertomeu smijenjen u Euroligi. Stigao je na njegovo mjesto Litavac Paulius Motiejunas, ali možda još važnije to što je predsjednikom Eurolige postao Dejan Bodiroga, čovjek koji je nosio dres Panathinaikosa četiri pune sezone.
Odnosi ureda iz Barcelone i vrućeg gazde Giannakopoulosa odmah su se smirili. U tolikoj mjeri da su, recimo, Panathinaikosu posljednje četiri utakmice ove sezone, sve četiri eliminacijske utakmice, sudili Ilija Belošević i Mehdi Difallah. Od 1-2 protiv Maccabija do 3-2 i plasmana na Final Four, pa polufinale i finale u Berlinu. Nevjerojatno!
Usput, Maccabi se ozbiljno žalio na tretman kakav je imao u posljednje dvije utakmice četvrtfinalne serije, posebno u atenskoj majstorici, gdje je domaćin šutirao 35, a Maccabi samo 10 slobodnih bacanja.
Kriterij suđenja nije bio jasan niti Chusu Mateu nakon finala.
- Moji visoki igrači bili su do poluvremena opterećeni osobnim pogreškama, to nam se nije dogodilo cijele sezone. I zato je bilo nervoze, Poirier je zaradio tehničku - branio se Mateo nakon poraza, iako bi mu bilo bolje da je bio samokritičan u svojoj izjavi, poput Marija Hezonje.
Nisu suci, barem ne na Final Fouru, razlog slavlja Panathinaikosa. Da ne bude zabune. Ovo je samo podsjetnik na to što se sve treba zaokružiti da bi netko bio na krovu Europe.
Ključno pitanje nakon trijumfa u Berlinu bilo je može li Panathinaikos krenuti u novu dinastiju, nalik onoj koju je inicirao Željko Obradović koji je u Atenu donio pet naslova prvaka Europe?
- Ambicija koju ima Dimitrios Giannakopoulos, ambicija koju ima Ergin Ataman, pa i moja jamče da ćemo sve pokušati kako bi ostali na vrhu - kazao je sportski direktor Panathinaikosa, Sani Bečirović.
I nema dvojbe, Panathinaikos će se pojačati već ovoga ljeta. Prva meta je Mario Hezonja, čovjek kojeg jako cijeni Ataman, čovjek kojeg obožava Giannakopoulos, još više navijačka skupina Gate 13.
Ovo je bilo malo čudo
Jer, Ergin Ataman je svjestan više od ikoga drugog da mu je trijumf s Panathinaikosom stigao puno prije nego se bilo tko mogao nadati. U prvoj sezoni projekta. I s momčadi koja je igrački puno tanja od one koju je imao dok je osvajao s Efesom. Ovo je bilo malo čudo, malo čudo u kojemu je igrao praktički s jednom peticom (Lessort), jednom četvorkom, po potrebi peticom (Mitoglou) te s tri beka (Sloukas, Nunn, Grant), koji se ipak ne mogu mjeriti s vanjskom linijom najboljeg Efesa (Larkin, Micić, Simon).
I u finalu je sredio nedodirljivi Real Madrid. U kojem bi deseti igrač imao zajamčeno mjesto u petorci Panathinaikosa. I to u utakmici koja je bila debelo iznad očekivane razine kvalitete. U utakmici u kojoj je Real Madrid više izgubio, nego je Panathinaikos dobio.
Zato je to trijumf Ergina Atamana, Kostasa Sloukasa, Kendricka Nunna i Mathiasa Lessorta. I prije svih Dimitriosa Giannakopoulosa.
Tko će sada na kraj s njime? Sada kad je prvi puta otkako je od svoje uspješne obitelji dobio na upravljanje klub na krovu Europe. Još lani je bio samo sedamnaesti.