Bila je to još jedna utakmica Efesa u kojoj se osjetilo, i te kako se osjetilo, kako u Istanbulu pojavila neko novo, neko drugačije ozračje otkako je klupu preuzeo Tomislav Mijatović, dugogodišnji pomoćnik u klubu na europskoj strani velegrada.

Pao je Olympiacos (85:72), uoči sezone jedan od evidentnih kandidata za Final Four, a za Efes, koji je u sezonu krenuo traljavo i tek imenovanjem Mijatovića počinje loviti svoje ambicije, time se nastavio lov na postsezonu, na deseto mjesto koje vodi u play-in. Efes ima 13 pobjeda, na desetom mjestu Partizan je samo pobjedu daleko, a Efes do konca osnovnog dijela ima domaće utakmice protiv Albe i Zvezde, te gostovanja kod Baskonije i Fenerbahčea.

- Ogromna je stvar za nas što smo nastavili niz dobrih igara koje već konstantno pružamo u našoj Sinan Erdem Arene. Napravili smo sjajan posao protiv Olympiacosa i time smo donekle isprali gorak okus s gostovanja kod Asvela proteklog tjedna. Sada smo pokazali pravi karakter, uz puno dvoranu i odličan ugođaj, dobili smo dodatni poticaj i zadržali vjeru kako svi zajedno možemo doći do našeg cilja.

Uvijek pun optimizma

Taj cilj je uhvatiti to deseto mjesto, iako neće biti lako.

- Znamo se dugo, pa ne moram objašnjavati koliki sam uvijek bio optimist. Isto to prenosim momčadi i od otkako sam postao prvi trener samo pričamo o tome kako je svaka iduća utakmica najvažnija. Sada je fokus na Albi, s kojom igramo u četvrtak, opet u Istanbulu. Alba je iznimno neugodno i ne pomišljamo o tome da gledamo preko nje, da se uhvatimo u mislimo što će biti iza te utakmice. Uostalom, takav stav nas je i doveo u situacije u kojoj se sada nalazimo. Dečki žele, u njima postoji enormna volja i entuzijazam i jako mi je drago da se to osjeti. To prepoznaju i navijači. Ali, kažem, idemo korak po korak. Ne zanima nas što netko drugi radi, jer gledamo samo sebe. Prvo mislimo o Albi, koja je u utorak držala Real na egalu, ovo je Euroliga, svaka je utakmica teška za dobiti. Razlike u kvaliteti su jako male.

U Efesu i dalje traje jedna neobična situacija, ne samo za Tursku, ne samo za košarku, vjerojatno i za cijeli sport. Naime, teško se sjetiti kad je neki igrač, a napravio je to nakon jedne euroligaške pobjede Elijah Bryant, objavio na društvenim mrežama sliku svog trenera. Tomislava Mijatovića. Ta sinergija momčadi koja igra za svog trenera, imao uz sebe v.d. ili ne, doista je posebna. Iako je Mijatović poslovično skroman...

- Ne bih rekao da sam ja svojom energijom nešto posebno napravio, jer ovdje su u svlačionici dečki koji žele, koji imaju volju i koji posjeduju sportski ponos. Već sam govorio o svom odnosu s igračima, a s nekima od njih radim šest, s nekima pet, s nekima tri godina i tu postoji odnos, ne samo profesionalni, nego i ljudski koji nas vodi ka ispunjenju naših ciljeva. Nisam ja postao trener i donio u svlačionicu čarobni štapić, niti je sve to što se događa zbog mene. Dečki žele, vjeruju da mogu, na svi sreću smo zdravi i nadam se da ćemo ovu priču zaključiti na najbolji mogući način. Naravno, pri tome smo i maksimalno oprezni, jer znamo što je sve ispred nas.

Ima li ikakvih novosti oko ugovora za sljedeću sezonu?

- Nisam pitao. Znaš kako je, ja sam ovdje, praktički domaći čovjek, pa mi nije niti na kraj pameti otvarati tu temu. Nije niti vrijeme za to. Uživam veliku potporu, počevši od razgovora s predsjednikom kluba, koji mi je tom zgodom uputio toliko lijepih riječi. Za bilo kakve druge priče ima vremena, sada imamo za cilj boriti se i ostvariti naše sportske ciljeve, kako u Euroligi, tako i u domaćem prvenstvu.

Pratim sve u Dinamu

Tu je, pak, prvi rival Fenerbahče, s kojim Efes drži korak.

- Tu smo, zajedno smo na vrhu. Teško je nakon euroligaških izazova pronaći energiju za zahtjevne utakmice domaćeg prvenstva za vikend, ali trudimo se maksimalno, kako igrači, tako i stručni stožer sa mnom.

Prošlo je već neko vrijeme otkako je Tomica Mijatović prvi trener Efesa, dovoljno za procijeniti da je ovo ipak nešto sasvim drugo. Neki novi eros...

- Iskreno, o tome uopće nisam imao vremena razmišljati. Čim završi utakmica, kreneš razmišljati o onoj sljedećoj. Evo, u posjet su nam stigli upravo moji roditelji, ostali smo nakon utakmice jednom sat, sat i pol zajedno, ali odmah iza toga ja sam bio u filmu utakmice koja dolazi. Nisam stoga imao niti vremena da uživam o ovoj situaciji, koja je za men,e prije svega jedna velika privilegija. Koju ne uzimam zdravo za gotovo, nego nastojim u njoj napraviti maksimum.

A kad se treba uhvatiti koji trenutak za odmoriti glavu, onda je tu Dinamo i njegove utakmice. Tomica Mijatović je veliki dinamovac...

- Sad možemo o tome koliko se te utakmice za mene antistres ili novi stres. Pratim sve, vidim na mobitelu i drago mi je da sve ide u nekom dobrom ritmu. Ugođaj oko kluba je puno bolji, osjeća se to. Ali, je li to antistres, ne znam, i sin sve prati, dosta je tu emocija, ha, ha, ha...

Luda priča iz Istanbula još uvijek traje. Ako je netko zaslužio sve ovo u što mu se događa, ako je netko uložio toliko svog truda i znanja u svoj posao, onda je Tomica Mijatović baš to. I sada se samo počelo vraćati. Samo dalje tako...