Panathanaikos otvorio s 12:0 i nakon 13 godina izborio finale, Hezonja zabio 12 poena u pobjedi Reala

Prva polufinalna utakmica u Berlinu kasnila je čak 26 minuta. A to kao da je izbacilo iz ritma Fenerbahče, pa je Panathinaikos već nakon uvodnih pet minuta igre vodio 12:0. Fener do kraja više nije niti jednom vodio, iako se do poluvremena približio na samo minus dva (36:38), iako je bio blizu i u trećoj četvrtini. I onda se raspao.

Razlog kašnjenja utakmice zbio se ispred Uber Arene, gdje su se potukli navijači Panathinaikosa i Fenerbahčea. Govori se o ozbiljnijim neredima, a čini se da Euroliga, kao ni berlinski organizatori nisu bili spremni za nogometni dekor u Berlinu.

Je li čekanje na početak utakmice umrtvio Fener nikada nećemo doznati, ali Šaras Jasikevičius u svojom novom pokušaju na Final Fouru nije uspio doći do titule. Pri tome je ostao bez gotovo ikakvog učinka Scottieja Wilbekina koji je ostao na dva poena i šutem za tri 0-5, Tyler Dorsey je odigrao, pak, samo deset minuta, također za dva poena, Dyshawn Pierre se za devet minuta nije upisao.

Ergin Ataman je imao manje kadra u rukama, ali su njegovi igrači imali veću vjeru u finale. Kendrick Nunn je postavio gabarite ove utakmice, a kad je trebalo držati prednost svojom je energijom dominirao Mathias Lessort. Svoje je dao i Jerian Grant, pa je Pao preživio i diskretnu utakmicu Kostasa Sloukasa i Dinosa Mitogloua. Za blijedi Fener bilo je dovoljno. Za Fener koji je ubacio u polufinalu samo 57 poena. A tako se ne može u utakmicu za trofej. Koju Panathinaikos nije igrao od 2011. godine.

U nedjelju, od 20 sati, Real Madrid igrat će za svoj 12. naslov prvaka Europe, a Panathinaikos za svoju sedmu krunu. Epilog je to polufinalnog dana u petak u kojemu se sve ključno odvijalo u uvodima utakmica.

Real Madrid je tako nakon tri minute imao 14:6, s četiri pogođene trice, od kojih je tri, a toliko je i ispalio uvalio Mario Hezonja. I tu je krenuo stampedo najbolje momčadi Europe. Iako su igrali kontra najbolje obrambene momčadi u Europi, Real je demonstrirao silu, šutirao je za tri do poluvremena 9-13, a nešto pred kraj prvog dijela imala je momčad Chusa Matea i ogromnih 54:29.

Olympiacos je odigrao kud i kamo bolje drugo poluvrijeme, nosio ih je Alec Peters, a već je do konca treće četvrtine stigla momčad iz Pireja i do deset poena zaostatka. Međutim, kad je trebalo smiriti Real, učinio je to Sergio Llull, kao puno puta do sada. Olympiacos se u zadnjoj dionici spustio na minus osam, bilo je 69:77, ali više od toga lanjski finalist nije mogao. Namjerio se Olympiacos jednostavno na boljeg. Ne samo od sebe, nego od svih ove sezone.

Mario Hezonja je odigrao 32 minute za 12 poena, uz šut 4-12, za tri je nakon uvodne trice promašio sljedećih osam pokušaja. Uhvatio je hrvatski reprezentativac i šest skokova, dvije je lopte ukrao i jednu izgubio. U nedjelju ga čeka Panathinaikos u finalu, klub s čijim je navijačima u idiličnim odnosima i klub koji bi ga rado želio vidjeti u zelenom dresu sljedeće sezone. Ali, prije toga, Hezonja traži svoj drugi naslov europskog prvaka. S Realom.