Kevin Punter je skupio momčad na centru. Štark Arena je bila krcata, emocije su - neobjašnjive jer ih je malo tko ikada prije proživio, dok je u njima živio posljednjih dana - lebdjele ispod svoda.
- Glave gore, zašto su vam glave spuštene? Ostala je jedna utakmica, ovo smo sje*ali, ali ostala je samo jedna utakmica. Idemo je odigrati na život i smrt - urlao je Punter, kapetan Partizana iz Bronxa, dok su suigrači bili na rubu suza.
Isti taj Kevin Punter bio je ključ za dvije uvodne pobjede Partizana u Madridu. Prvu je donio ludim šutom za pobjedu, u drugoj je držao Partizan iznad deset poena viška i onda sve pokvario. OK, udario ga je Sergio Llull, prije toga ga je nasadio na lakat Vincent Poirier, no u bezdanu u kojemu se našao Real Madrid, s opipljivih 0-2 u seriji i putem u Beograd ispred sebe, Punter je držao sve pod kontrolom.
Igračima oči pune suza
Ili je trebao držati. Njemu je Željko Obradović dao kapetansku traku, on je bio taj koji je trebao prvi istrpjeti bilo kakvu provokaciju, dok se moglo očekivati da će ih biti, jer Španjolci su namazani, posebno generacija na kraju puta, ona Llulla ili Rudyja Fernandeza.
I od potpune nemoći, nakon brutalne tučnjave koja se dogodila, cijela psihologija serije - play-off je ionako nešto najbolje što je osmislio svijet sporta baš zbog te psihologije - dala je šansu Madriđanima.
A to je ipak Real Madrid.
I tu više nije bilo - za dvije beogradske utakmice - Kevina Puntera. U prvoj je Partizan vodio i 15 poena viška, ali kad je trebalo razbiti zonu Reala, jedini koji u toj momčadi može povezati dva šuta, bio je uz teren, suspendiran. Kapetan je to gledao sa strane.
Onda se između prve i druge utakmice u Beogradu dogodio pokolj u školi na Vračaru. Kako je kasnije objasnio predsjednik Eurolige Dejan Bodiroga, četvrta utakmica se igrala jer je tako željela Vlada Srbije, ali i Partizan. A vjerojatno se nije smjela igrati. Ne u onom ugođaju, koji je bio nestvarno bolan. Čak i ako niste bili u Štark Areni. Mario Hezonja se slikao s djecom na ulasku u dvoranu, kazao je kasnije kako je sve u drugom planu, i sport i košarka, pričao je izražavajući sućut obiteljima poginulih.
Uoči podbacivanja pune su oči suza bile u igrača. Mathias Lessort, ona gromada od čovjeka, bio je na rubu suza, Uroš Trifunović imao je crvene oči od suza, dok je Nigel Williams-Goss bio posve izvan sebe, nakon što je samo koji trenutak ranije pročitao pismo sućuti sa strane Reala ispred cijele dvorane.
I zaigralo se, dok je dvorana uglavnom šutjela u prvom dijelu, dok su mnogi, barem oni koji nisu uspjeli baciti na teren ranije, držali u rukama ruže.
U tom otvaranju Real Madrid se bolje snašao, jer je Adam Hanga - očito koncepcijski rizik - povezao tri trice.
U takvim utakmicama se pojave neki heroji, pa je to svakako bio Hanga u gostujućem sastavu, dok se Partizanu “ukazao” Ioannis Papapetrou. I Partizan je uhvatio Real.
Međutim, svaki put kad bi zagustilo, Chus Mateo je imao odgovor u zonskoj obrani na koju Partizan bez Puntera nije imao kvalitetno oružje.
- Ubijao nas je Partizan prodorima u prve dvije utakmice i bio je to razlog zašto smo igrali toliko zone - kazao je već nakon prve pobjede u Beogradu Mateo.
Izgubili zbog jednog skoka
Drugi je razlog bio taj što nije bilo Puntera na šutu. I Partizan je u utakmici držao veliki borac Zach LeDay, koji je davao i davao. I nudio nadu. Dok se Walter Tavares nije do kraja razgoropadio i razriješio domaćina bilo kakve nade.
- Izgubili smo zbog jednog posjeda, zbog jednog skoka u napadu - rekao je kasnije Željko Obradović.
Partizan je, doduše, na serijalu gluposti Williams-Gossa i Hange, stigao na minus dva na ulasku u posljednju minutu. I tada se nije dogodio jedan skok u napadu. Skakao je Hezonja, skakao je Tavares, na koncu je div sa Zelenortskih otoka prigrabio loptu i, uz faul koji je kasnije realizirao s crte, odveo Real na 83:78. Bio je tu kraj. Ide se u Madrid na petu.
- Borili smo kao lavovi, tražili smo cijelo vrijeme samo neki mismatch u napadu, bili bolji u skoku, to nam je donijelo pobjedu - rezonirao je Mario Hezonja na koncu utakmice, još uvijek, vidjelo se to dobro, prilično pomiješanih emocija.
U toj petoj utakmici vratit će se za Partizan i Kevin Punter koji odslužio kaznu, dok jedini koji neće imati pravo igrati s kaznama za onu tučnjavu u drugoj utakmici ostat će Guerschon Yabusele. Doduše, pitanje je hoće li za Real moći igrati Gabriel Deck, kojem je na tri minute do kraja četvrte utakmice stradalo koljeno i s bolnom grimasom je iznesen iz dvorane.
- Možda se ne radi o ozljedi koja će ga na duže vrijeme izbaciti iz momčadi - ponadao se Mateo nakon utakmice.
Punter će tražiti iskupljenje
Vidjet ćemo. Vidjet ćemo i što će se dogoditi u Madridu u srijedu od 21 sat, kada je na programu majstorica. Nikada u povijesti Eurolige - otkad se igra ovaj sustav natjecanja - niti jedna momčad nije dobila petu, odlučujuću utakmicu u gostima. Dok je 15 puta gost do sada pokušavao.
Doduše, nikada nitko nije okrenuo 0-2, nikada nitko nije stigao do Final Foura nakon što je izgubio prve dvije.
I ako je uoči ove serije bila mala prednost na strani Reala, recimo 55 posto, pa je ona nakon dva startna poraza narasla na 80 posto vjerojatnosti u prolaz Partizana, da bi se spustila na 60 posto nakon prvog poraza Partizana, sada je, čini se, Real Madid u prednosti u kakvoj nije bio niti uoči ove serije, ali niti u jednom trenutku do sada. Čini da je sada 80 posto šansi za prolaz na Final Four na strani Reala...
Ili se Kevin Punter može iskupiti jer je ostavio momčad na cjedilu i nije mogao pomoći u trećoj i četvrtoj utakmici. Realu, sasvim je jasno, neće moći toliko davati zona kad je tu Punter. Ali, Real ima puno toga u svojim rukama.
Partizan je svoje meč-lopte propustio. Real je zaradio svoju. Malo na galamu uoči poraza u drugoj, ali u Beogradu su pokazali da tu ima i te kako čvrstih momaka.
- Nas par je naviklo na ovakve atmosfere - između ostalog je rekao Mario Hezonja.