Košarkaški sladokusci generalno su podijeljenih mišljenja oko simpatija prema NBA i Euroligi. Može se često načuti i mišljenje da europska košarka posljednjih godina nekako stagnira, dok američki kontinent iz dana u dan postaje sve veća prijetnja za košarku na Starom kontinentu zbog stipendija koje su se uvele na koledžima...

Paralelu između najjače svjetske i europske košarkaške lige povlačimo iz jednog zanimljivog razloga. Naime, bekovski par TJ Shorts i Nadir Hifi su po mnogima najuzbudljivije, ako ne i najkvalitetnije što europska košarka trenutno može ponuditi. Omaleni, 175 centimetara visoki Amerikanac koji ima i makedonsku putovnicu i tek nešto viši francuski Alžirac nose dres Parisa, dok ih se klupe vodi dobro poznata faca s NBA terena. Demografski opis kaže da se radi o Brazilcu koji danas ima 39 godina i najbolje ga se pamti iz San Antonio Spursa. Prva asocijacija je, logično, Tiago Splitter. I logično da je netko s dugogodišnjim NBA iskustvom odlučio nešto slično donijeti u svoju ekipu. Donio je Splitter takav stil igre.

Neviđeno i neprimjenjeno

Paris je inače vizu za Euroligu osigurao osvajanjem Eurokupa tada baš na pogon TJ Shortsa. Nakon osam kola klub iz francuske prijestolnice je na omjeru od pet pobjede i tri poraza, dok više od samog omjera imponira način na koji ta momačd igra košarku. Shortsu, koji je na veliku scenu došao preko Ventspilsa, Hamburga, HAKRO Merlinsa i Bonna, uvelike pomaže 22-godišnji Hifi koji je zanat pekao u Francuskoj i tamošnjem prvoligašu Le Portela. Sustav koji je gradio Finac Lisalo pa ga je Paris lansirao do uloge pomoćnog trenera u Memphisu, nadograđuje Tiago Splitter koji je godinama učio od Grega Popovicha pa ne čudi da mu nije bio problem uskočiti u cipele glavnog trenera. I on je zapravo samo prenio igru u kojoj je godinama i sam sudjelovao. Napadi Parisa traju po sedam, osam sekundi, prva opcija je nakon brzog protoka lopte šut za tri poena. Nerijetko se to dogodi i s desetak metara u režiji nekog od opisanog dvojca...

TJ Shorts

ANNE-CHRISTINE POUJOULAT Afp

To je za Euroligu nešto sasvim novo, neviđeno i neprimijenjeno. I baš zato je Paris najnezgodniji protivnik svakome. Ekipa je to koja od trica živi i ovisi o postotku uspješnosti. Ako je to ta večer, oni mogu potopiti svakoga, u protivnom je poraz neizbježan. U takav sustav igre lako su se uklopili i igrači poput Tysona Warda i Collina Malcolma kojima također nije problem “potegnuti”.
Splitter se naljutiti neće, prije da će posjesti igrača na klupu ako ne šutne kada bi trebao. Shorts i Hifi za sada prilično dobro obavljaju posao “revolveraša”, jednom kad se nišanske sprave namjeste mnogi padaju. Primjerice, nedavno je u pobjedi, odnosno preokretu protiv Albe sam Hifi šutirao sedam od 19 za tri poena, dok su Splitterovi igrači ispalili 52 (?!) trice, uz uspješnost od 39 posto.

Trenutno prolazi, ali do kada?

Lako je iz toga zaključiti da su Splitter i Paris donijeli u Euroligu dašak NBA lige, jedino je upitno koliko će takav način igre dugoročno donijeti rezultata. Trenutno drže osmo mjesto, što je jako dobro za debitanta u ovom natjecanju, dok su u francuskom prvenstvu na omjeru od pet pobjeda i dva poraza.

Specifično je doista ta momčad koncipirana, svi u svakom trenutku mogu opaliti izvana, u takvoj koncepciji igre iskočio je i Finac Jantunen koji je trenutno jedan od boljih šutera u Europi. Dinamični dvojac Hifi - Shorts je i generator velike količine energije.
Dojam je da se momčad Tiaga Splittera doslovno igra košarke i u tome uvelike uživa. Taj “run&gun” ima mnogo pristaša, ali i protivnika, isto je tako činjenica da to trenutno prolazi. Barem dok se konkurencija u Europi ne navikne na tako nešto, pitanje je i hoće li. Svakako, Euroliga dobila je ekipu koja je uzbudljiva svakom oku, Splitter, dinamični duo bekova i ostali sigurno će nastaviti puniti dvorane diljem Europe.