Košarka je nekada bila predvodnik dobrih ideja u razvoju ukupnog sporta, no od toga je danas malo ostalo. Ako izuzmemo odličan patent s play-inom, pa i kad tome dodamo sjajan balon koji je implementiran u covid sezoni NBA lige, pa su se na temelju te ideje organizirale Igre u Tokiju, košarka je u ozbiljnoj defanzivi. I s nejasnom strukturom vodstva, nepostojanjem jasne vertikale odlučivanja.
Tako je danas u eteru priča kako se stvara fond od pet milijardi dolara koje bi trebale biti investirane u šest momčadi, koje bi se zvale Team LeBron, Team Durant, Team Curry i kako već sve ne, a igrale bi turnire diljem bogatog svijeta. Kolokvijalno se to zove F-1 NBA. Ako se ovo provede, stradat će NBA. Kao što bi Euroliga mogla jako stradati ako se od jeseni 2026., za što postoje jasni signali, pokrene NBA Europe. Oko te ideje ima puno zanimljivih priča, pa jedna od njih govori i o tome da je Zagreb na listi potencijalnih gradova koji bi imale svoju NBA franšizu (jer postoji Arena, Zagreb je dobro prometno povezan, a i ne postoji ozbiljan klub u gradu s košarkaškom tradicijom, pa bi NBA tu mogao uspostaviti projekt-klub kojega bi gradio od početka), ali o tome kad bude nešto više detalja.
Naravno, na sve to se nalijepila odluka NCAA prema kojoj bogata sveučilišta putem NIL ugovora otvaraju proračune za dovođenje igrača. I klinci masovno odlaze put NCAA, čak i za milijunske svote kakve će, recimo, dobiti tri naša igrača: Andrija Jelavić i braća Ivišić. Pri tome nema zaštite proizvođača, klubova u kojima se mladi igrači razvijaju, jer nema jasnih protokola između FIBA-e i NCAA. NCAA, naime, nije članica FIBA-e.
Uglavnom, svjedoci smo kaosa. Na koji upozorava skupina ljudi, košarkaških stručnjaka, mahom iz regije, ali i šire, koji su ovih dana potpisali svoju deklaraciju, otvoreno pismo ili apel, prije svega prema FIBA-i, kako bi se pronašli odgovori na trenutačno stanje. Prezenteri tog apela su tri znane košarkaške figure. Jedan je inicijator ove skupine, ugledni trener Kosta Jankov, a uz njega su tu i bivši izbornik Srbije i nekadašnja igračka legenda Saša Đorđević, a treći je naš čovjek, Danko Cvjetićanin, proslavljeni hrvatski reprezentativac, dugogodišnji NBA skaut.
O čemu se tu radi, provjerili smo kod Danka Cvjetićanina...
- Nema tu previše filozofije i sve skupa nije komplicirana stvar. Riječ je o priči koja se provlači već neko vrijeme kroz sve košarkaške razgovore. Odlazak mladih igrača u NCAA predstavlja opasanost za razvoj košarke koja do sada nije zabilježena, jer novac kojim se privlače mladi talenti u NCAA dovest će do toga da će ovdašnji treneri i klubovi prestati biti motivirani za proizvodnju igrača. Da se razumijemo, nisam protiv odlaska igrača u NCAA, to je, uostalom, pravo svakog od tih igrača i njihovih obitelji. Međutim, nije normalno da klubovi koji su sudjelovali u njihovom razvoju ne dobiju nikakvu financijsku zadovoljštinu kad oni odu.
Kako se uopće Cvjetićanin našao u ovoj akciji?
- Kontaktirao me prije mjesec-dva Kosta Jankov i odmah se mi se dopala ideja, jer rado sudjelujem u svim razgovorima kojima je cilj boljitak košarke, njezino poboljšanje. Meni je košarka glavna tema interesa, moje su misli usmjerene na košarku i shvatio sam da je riječ o dobronamjernoj skupini ljudi, koja bi mogla pomoći proizvođačima, klubovima s prostora Jugoslavije, pa tako i Hrvatskoj, a mi smo, kao što znamo, došli u cijeloj toj situaciji jako nisko. U ovoj skupini su ljudi raznih profila, ali povezuje ih sve dobra namjera, tu nitko ne naginje na svoju stranu. Jankov me iznenadio svojom željom i energijom. Imali smo kao temu i mjesec hrvatske košarke, a koncentrirali smo se na ovu priču odlazaka mladih igrača, koja je trenutačno najzanimljivija.
U cijeloj toj priči osnovni problem koji se nameće jest činjenica da NCAA nije članica FIBA-e.
- Slažem se, to je najveći problem. Međutim, cijela ideja dopuštanja NIL ugovora u NCAA košarci nastala je kao odgovor na prerani odlazak igrača sa sveučilišta prema NBA ligi. Isprva sam mislio da je to je donijeto zato što su Amerikanci željeli pod svoju kontrolu staviti sve svjetske talente, ali to je doneseno zato što su igrači iz NCAA u NBA dolazili igrački nespremni. NCAA je bio u poziciji u kakvoj se mi sada nalazimo. Oni dovedu igrača, trude se oko njega godinu dana, a onda on ode put NBA. I povukli su potez koji je tipično američki. Otvorili su blagajnu, a s im potezom je NCAA prestala biti amaterska. Sada sveučilišne momčadi imaju svoje proračune, ponašaju se poput klubova i bacili su rukavicu na slobodno tržište. I tu treba pronaći modele u kojima svi mogu živjeti.
Vaš apel ide na adresu FIBA-e, ali koliko je realno da FIBA tu pomakne stvari u korist svojih članica, proizvođača?
- Svjestan sam da tu postoje problemi pravne prirode i da je vrlo teško po sadašnjim pravilima zadržati igrača kad napuni 18 godina. Međutim, ako FIBA dovede ovo pitanje do razine razgovara, ako FIBA objasni Amerikancima svoju poziciju na miran način, bez tenzija, NCAA bi mogao shvatiti da je ovo zapravo win-win situacija za sve. U njoj bi svi mogli dobiti. Klubovi s određenim dogovorenim odštetama imali bi i dalje motiv da proizvode igrače, jer u protivnom će se dogoditi da NCAA za sedam, osam godina više neće imati što uzeti odavde! I zato se zajedno može do rješenja. FIBA je, prema onome što znam, na putu prema sastanku s NCAA, a mi ovim svojim apelom dajemo FIBA-i vjetar u leđa, dajemo signal kao ljudi iz košarke. Velika će tu uloga biti nacionalnih Saveza, jer, po meni, oni trebaju biti pokretač ove priče, na koju bi se nadovezala FIBA.
U svakom slučaju, ovo je početak raspetljavanja ovog odnosa, o kojemu bi se končano moga oglasiti i Europska komisija, barem u državama koje su u EU, jer ona bi trebala štititi proizvođače, kojima se na ovaj način bez odštete, ali za velike nove pod krinkom daljnjeg školovanja, oduzimaju stvorene vrijednosti.
- Mi nemamo druge alate, nego se javiti i pokušati animirati što je više moguće ljudi o ovoj temi. Važno je suglasje nacionalnih saveza diljem Europe, koje bi onda trebala predvoditi FIBA. Bit će važno uključiti u cijelu priču i pravne timove, a posebno je važno da se Amerikancima cijela ideja predstavi kao ona u kojoj je to dobro i za njih. A smatram da je to doista tako - zaključio je Danko Cvjetićanin.
Komentari (0)