U kraju gdje se sudaraju Velebit, more i Ravni kotari "iznjedreno" je puno poznatih sportaša, počev od nogometaša, košarkaša, igrača stolnog tenisa i općenito sportaša, a to živopisno mjesto zove se Pridraga. Jedan od izdanaka je - Tomislav Zubčić, košarkaš "na privremenom radu u Italiji", točnije u KK Basket Napulju.
Iako je Tomislav jedan od starijih (35) su mu godine na leđima, visok 212 cm, jedan je od najboljih. Napulj je najviše zahvaljujući njemu ostao u Premijer ligi Italije, a prije toga osvojio je Talijanski kup. Zubčić ima ugovor koji mu se automatski produžava ako Napoli izbori ostanak. Dakako da je to iskoristio i sada mirno provodi ljeto s obitelji u svojoj Pridragi.
Tomislav je u košarci postigao gotovo sve što je poželio. Kao klinac je počeo igrati počeo košarku u mjestu, a kako je bio viši od ostalih svojih vršnjaka počeo je ozbiljno trenirati. Bivši košarkaš Jurica Žuža ga je vidio i prepoznao, te preporučio Školu košarke Zadar– Prvi koš. Počeo je Tomislav još jače i bolje trenirati pod vodstvom trenera Uče Pulenića i Umberta Pijasvolija.
Napredovao je brže od ostalih te ubrzo zaigrao u kadetskoj i juniorskoj selekciji KK Borik Puntamike. Kasnije su uslijedili pozivi jačih sredina.
- Mene i Josipa Vranješa trener Josip Pino Grdović uzeo je pod svoje, trenirali smo i radili s Gregorom Fučkom, tadašnjim reprezentativcem Slovenije. S Pinom sam otišao u KK Smelt Olimpiju 2005., tamo se stvarala jaka momčad, da bi nakon toga s Pinom i Fučkom otišao u Italiju, u Fortitudo iz Bolonje. Moja želja, volja i srce nisu bili upitni, napredovao sam i završio u Ciboni, opet s Pinom koji me tamo odveo u juniore. S Pinom sam proveo dosta toga, zahvalan sam mu neizmjerno. U Ciboni sam se napokon bio malo skrasio, već s 18 sam postao senior, a ukupno sam šest godina proveo pod Tornjem.
Kako je dalje išao tvoj košarkaški put?
- Ma što da vam pričam. Mnoge sam kalvarije prošao od prvih svojih košarkaških dana i koraka, ali nije mi žao, opet bi sve isto ponovio, jer to jednostavno volim. Evo, nekoliko sam dana u Pridragi, uživam s obitelji (Tomislav je sretno oženjen, ima troje djece) i već mi nedostaju trening, igra, natjecanje... Krenut ću jako brzo s treninzima. Sad kad pričamo, sjetim se kako je sve počelo u Školi košarke, tamo bi mi mama donosila ručak koji bi pojeo u autu, jureći u školu, a nakon nje opet na trening. Ništa mi nije bilo teško. Kad si mlad sve je dobro, ali s vremenom čovjek uđe u posao, a ja u košarku, vidiš svašta, shvatiš da te ubija nepravda. Prošao sam jako puno toga, ali više lijepog, našao bih način da si tako posložim košarkaški život. Nikad nisam dozvolio da me se "vesla", uvijek sam izlazio kako na parket kao pobjednik, a to i dovelo do toga da s 35 i dalje igram vrhunsku košarku. Život mi je omogućio da radim ono što najviše volim - a to je igranje košarke.
Nakon Cibone Tomislav je pola godine bio u Litvi, u BC Lietuvos Rytasu. Ostao je zapisan kao drugi najbolji debitant, zabivši 31 poen u svojoj prvoj utakmici za Rytas. Nakon pola sezone u Litvi vratio se u Hrvatsku, ovaj put u Cedevitu. Tamo je proveo dvije sezone, a na polovici treće raskinut je ugovor sa strane kluba. Probao je i u Americi, igrao je razvojnu ligu za drugu momčad Oklahome Cityja - Oklahomu City Blue.
Put ga je potom odveo u ruski Avtodor Saratov iz kojeg je već dva mjeseca kasnije produžio u Nizhny Novgorod, s kojim je igrao VTB United ligu, a onda i EuroCup do kraja sezone 2016-2017. Potom je na red došla Turska - Trabzonspor, gdje se kratko zadržao, jer je klub jednostrano raskinuo ugovor. S Turcima je još na sudu. Uslijedila je odlična epizoda u Njemačkoj, gdje je igrajući za Baskets Bonn postao najbolji strijelac lige u konkurenciji krilnih centara. Puno klubova u kratkom vremenu...
- Bio sam i u Londonu, gdje smo razvijali košarkašku igru. Bilo je izvrsno, znali smo imati preko 5.000 ljudi na tribinama. Zatim sam bio u Kini, pa u Kataru, u Igokei gdje mi je bilo odlično, dva puta u Basket Napoliju, gdje sam i sad. Kada su me drugi put pozvali u Napoli, bili su u jako nezavidnoj situaciji. Svi su bili uvjereni da Napoli ispada iz lige, ali dogodilo se čudo. Ne želim "bildati" svoju logu, ne treba mi to, ipak sam čovjek u godinama, ali bio sam jedan od najboljih i zasluženo dobio produženje ugovora.
U Napulju su navijači sigurno specifični?
- Ludi su za nogometom, ali i košarkom, a kako sam dobro igrao nazvali su me Kraljem košarke. Povezao nas je način na koji sam igrao košarku, postali smo jako bliski. I dijete mi je rođeno tamo, oni su dio mene, a ja dio njih. Kakva su mi sad razmišljanja, možda ostanem živjeti u Napolju i nakon karijere. Međutim, klub je prodan novom vlasniku, što će novi gazda htjeti još ne znam, ali na raspolaganju sam. Košarke se ne namjeravan ostaviti, jer osjećam da mogu još dugo igrati.
Je li svih tih godina bilo poziva iz Zadra, da malo i doma zaigrate?
- Ne.
Više o tome nije želio pričati. Igrao je za reprezentaciju, kao junior ima europsku i svjetsku broncu s Hrvatskom, bio je u idealnoj momčadi U19 SP-a. Zadru ipak nije bio dovoljno dobar...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....