Kad je prije devet godina postavljen za prvog trenera Žalgirisa, a prije toga je igračkoj u karijeri četiri puta bio prvak Europe, kad je Žalgiris doveo do Final Foura 2028. godine, što je, s obzirom na proračun, bilo pravo čudo, nitko nije više nije dvojio kako bi Šarunas Jasikevičius mogao svoju trenersku karijeru odvesti tamo gdje je bila i igračka. U sam vrh.
Još u poznijim igračkim godinama, bio je u funkciji pomoćnog trenera, uvijek spreman ponuditi svoju ideju. Željko Obradović je znao govoriti, "puno priča, ali to što priča, ima smisla". Željko Obradović nikada nije dvojio, ako ćemo pravo, kakav se trenerski potencijal skriva u Jasikevičiusu.
No, znate kako to ide. U njega su bila uprta svijetla reflektora, nakon Žalgirisa dobio klupu Barcelone i ogroman proračun, s kojim je tri puta stigao na Final Four, ali nije pronašao cilj.
Već u to vrijeme počela se diljem Europe vrtjeti priča pokojoj je Šaras Jasikevičius pravi horor za igrače, kako je to trener s kojim nije lako, a bile su legendarne neke izjave njegovih igrača. Poput one po kojoj su igrači sami odlazili iz igre ako bi stopalo pri pravljenu bloka postavili pod krivim kutem od onoga što je zamislio Šaras. Iako, bilo je tu i drugih priča. Poput one Vase Micića, kasnijeg MVP-ija u dresu Efesu, koji je govorio kako je naučio kod Šarasa baš sve. Iako nije bio u nekom tretmanu dok je igrao za Žalgiris.
Ili, uzmite Nigel Hayes-Davisa, koji je u nedjelju proglašen MVP-ijem, nakon što je Fenerbahče s 81:70 svladao Monaco i postao po drugi puta u povijesti prvak Europe. Kad je Jasikevičius preuzimao Fenerbahče prošle sezone, Hayes-Davis je bio prvi igrač u Feneru. A Šaras i on imali su repove iz zajedničke suradnje u Barceloni. Ozbiljne repove.
- Istina, nismo završili na dobar način u Barceloni. Morali smo sjesti i razgovarati, nije bilo ugodno. Rekao mi je zašto nije bio zadovoljan sa mnom i smatrao sam da su ti razlozi prihvatljivi. Bez obzira kako vam to izgleda sa strane, uvijek se trudim imati s igračima dobar odnos. Nigel, recimo, nije bio 100 posto spreman za Final Four, ali jako cijenim ono što je odigrao u polufinalu, što je znak zrelosti. Sretan sam jer je kroz radnu etiku pronašao sebe kao jednog od najboljih igrača u Europi. I šampiona - govorio je nakon što je osvojio titulu u Abu Dhabiju Litavac o svom odnosu s glavnim igračem.
Nigel Hayes-Davis i Tarik Biberović, dva važna igrača odlaze već prema NBA ligi i Jasikevičius će u novu rekonstrukciju momčadi. Uostalom, da nije radio promjene u ovoj sezoni, tko zna kako bi završilo. Od inicijalne ideje da mu momčad predvode Scottie Wilbekin i Wade Baldwin, morao je rano odustati, jer je Wilbekin otpao za cijelu sezonu, a i Baldwin se mučio s ozljedama. Pravi spas stigao je na pola sezone, kad se Karšiyaka financijska raspala, pa je u Fener stigao 37-godišnji Errick McCollum.
- Negdje u siječnju smo uhvatili ritam - reći će danas Jasikevičius.
Taj ih je ritam doveo do druge pozicije u osnovom dijelu sezone. I do Final Foura, šestog Final Foura na koji je u samo osam sezona Šaras Jasikevičius dovodio svoje momčadi. I još nije imao trofej. A pritisak je samo rastao.
- Nekada jednostavno nije bilo fair prema meni. Ljudi su samo pitali, hoće li Šaras pobijediti, kada će to biti. Ne shvaćajući koliko je teško doći do trofeja. Igrači su najvažniji, mi treneri smo tu za preuzeti krivicu kad igrači ne mogu do pobjeda. Kod mene je situacija bla drugačija. Svi su mislili daću sigurno pobjeđivati, a to pomalo i nije fair. Ima tu i drugih trenera koji rade sjajan posao i nije to baš tako lako.
I da, Šaras Jasikevičius je ostao jako duhovit tip. U finalu je to bio okršaj dva igračka superstara na trenerskim pozicijama. Vassilis Spanoulis je igrao svoj prvi Final Four kao trener, prvo finale. Šaras je ovako objasnio kad su ga pitali koji mu je trofej draži, igrački, a ima ih četiri, ili ovaj trenerski.
- Na žalost, kao igrač više ne mogu osvajati. Kako je Bill (op.p. Spanoulis) kazao; volio bih da imam jebenu loptu u rukama. I znate što, osjećaj je isti, najbolji osjećaj na svijetu je biti šampion.
Četiri su tu igračka, prvi trenerski. Možda nije fair, ali čovjek bi se okladio da neće biti posljednji. Usput, postao je četvrti čovjek s trofejima prvaka Europe i kao trener i kao igrač. Prvi nakon Svetislava Pešića.
Komentari (0)
Komentiraj