Jedna je ozljeda sve preokrenula, a Rudežu vjerojatno ne treba samo centar, treba mu i bek

Izgledalo je to pomalo nestvarno kad se nakon tri kola FIBA Eurokupa ukazala ljestvica na kojoj se Cibona kočoperila na vrhu skupine J s tri startne pobjede. Još kad se kretalo u europsku kampanju koje pod Tornjem nije bilo unazad osam godina, smatralo se da bi četiri pobjede uz povoljnu koš-razliku bile dovoljne, ako ne za prvo mjesto u skupini, onda barem za jedno od šest najboljih drugih mjesta u deset skupina ovog natjecanja, jer te pozicije vode u drugi krug, u Top 16 fazu, s menijem od još šest europskih ispita.

U jednoj rupturi lista, onoj Markusa Lončara, jedine prave petice u momčadi, sve se okrenulo. Cibona je bez Lončara otputovala na Kosovo, a na straži pored Prizrena nikoga nije bilo u reketu, pa je Baškimi Vukove oderao dvadeset razlike. Malo je nade bilo uoči podbacivanja u Dijonu, jer osim što i dalje nema Lončara, a klub nije uspio dovesti zamjenu, leđa su uhvatila i Žan-Marka Šiška, pa je otpao slovenski play, a Cibona je ostala samo na Krešimiru Radovčiću na poziciji organizatora igre. I u posljednjih sedam i pol minuta u Dijonu morala je odigrati i bez kapetana, koji je u međuvremenu zaradio pet osobnih pogrešaka.

Bez playa, Cibona je na koncu izgubila 85:94, pa joj je sada kombinirana koš-razlika na minus deset, uz skor 3-2. Kad bi svladala Reggianu idući tjedan, Cibona bi si kupila šansu, no na 4-2 bi tada bio i Dijon, jer Francuzi neće propustiti na svom parketu svladati Baškimi, a u međusobnom su omjeru bolji od Cibone. Dakle, Ciboni za prolaz u Top 16 valja biti među šest najboljih drugoplasiranih, a za to će im trebati ozbiljna pobjeda nad Reggianom. Teško je predvidjeti kolika, ali s "minusom na računu" teško će se moći nadati prolasku dalje, dakle pod Tornjem bi trebala talijanska momčad pasti s minimalno deset poena razlike.

A to baš i nije realno.

Cibona je dohvatila neku nadu nakon uvodna tri kola, ali kasnije su stvari otišle u realne okvire. Doduše, moglo je to završiti i bolje po Vukove da su recimo u kvalifikacijama u Prievidzi izgubili devet poena razlike, a ne odigrali produžetak na minus osam, jer bi tako završili u prilično lakšoj skupini u kojoj Cedevita Junior, ista ona koju je Cibona prije nekoliko dana glatko svladala, a sada bez problema kroči u top 16.

Zatim, već su uvodne utakmice u sezoni zorno pokazale da je Ciboni nasušno potreban još jedan visoki igrač u rotaciji. Čak su se tu počela i vrtjeti neka imena, čak se rezervirao neki, ne neki, nego ozbiljan novac, novac kojega nema niti jedan sadašnji igrač, za dovođenje Luke Šamanića, pa se od toga odustalo i prije nego što je postalo ozbiljno. Bio je na radaru i Matej Bošnjak, bilo je i nekih inozemnih ideja. Ali, nije se napravilo ništa.

Kako to izgleda kad se ne donose odluke promptno, mogao bi poslužiti i primjer s Williamsom Naraceom, kamerunskim centrom, kojega nije bilo u sastavu Dijona na utakmici protiv Cibone u Zagrebu, jer ga tada nije bilo niti u klubu. U međuvremenu je Narace stigao u Dijon, pa je Ciboni u utorak isporučio 21 poen uz deset skokova.

Na sve to nalijepio se i nezgodni problem s leđima Žan-Marka Šiška. Kad u sezonu ulaziš s dva playmakera, potajno se nadajući kako netko od ostalih bekova može odigrati comba, iako u dubini duše znaš da je to slijepa ulica, onda se svaka ozljeda jednog od dva playa može pretvoriti u katastrofu. Jer, samo jedan na lopti to nije u stanju izvući, kao što se vidjelo u Dijonu.

I ako mislite da Cibona nije imala trećeg playa, a treći play je logika košarke u bilo kakvom rosteru od 12 igrača, na krivom ste tragu. Jer, pripreme s Cibonom započeo je Cibonin junior, Bruno Bubalo, koji je već ranije bio obećan Zaboku u koji je otišao na kaljenje. Zašto Bubalo, koji je play, nije ostao u Ciboni, teško je objasniti.

I bez obzira na to koliko dugo neće biti Šiška, a nadaju se svi da će to biti što je kraće moguće, Cibona ne samo da mora hitno dovesti centra (Lončara nema do prosinca, ali trebao je centar i ranije), nego se mora potražiti i još jednog igrača na lopti. Kako bi se popravila klasa same momčadi, ali i kako bi se spriječili problemi ako se dogodi neka nova ozljeda Šiška ili Radovčića.

Što će nabaviti pod košem teško je reći, ali Luka Krajnović igra u Samoboru na otvorenom ugovoru i igrač je to na rubu reprezentacije, koji je primarno dvojka, ali je bolji na lopti od svega ostalog što ima Cibona osim Šiška i Radovčića. Pa bi bio vjerojatno zanimljivo rješenje.

Jer, kad se zatvori europska priča idućeg tjedna, iako će Vukovi pokušati ostvariti čudo, ostat će jedna utakmica tjedno u domaćem prvenstvu. I Kup. Koji im je donio Zabok u osmini finala. Je li Cibona u ovom rosteru favorit protiv Zaboka, koji je na jednoj lopti držao Split i Zadar?

Hoće li Cibona stići do polufinala, ne do finala SuperSport Premijer lige ako ne reagira na tržištu?

A vidjeli smo to već ove sezone, plasman u našoj ligi generira mjesta koja vode u Europu.

U prosincu bi pod Tornjem trebalo krenuti preoblikovanje, a Victor Dodig, ugledni bankar iz Kanade s hrvatskim korijenima, već je deponirao novac s kojim će postati vlasnik kluba. Ideja je da Cibona više ne životari, ideja je da Cibona već iduće sezone ima proračun od dva do tri milijuna eura neto za igrače. I da igra FIBA-inu Ligu prvaka ili, pak, ULEB-ov Eurokup. Za ovo drugo joj ne treba rezultat, ovo prvo joj pak jamči bolju europsku perspektivu u nadolazećim godinama, ali za tako što će trebati napraviti neki rezultat u domaćem prvenstvu.

Barem ući u finale, ako se već ne i potući za neki trofej. A Cibona, bez obzira na glatku pobjedu protiv Cedevite Junior, ne izgleda u ovom sastavu biti kadra za tako što. Ona je, naime, ovakva izgubila u Dubrovniku, a pri tome nije bila blizu bilo kakve šanse...

Dakle, Cibona mora dovoditi nove igrače. I to vjerojatno dvojicu. I vjerojatno odmah. Za ono što slijedi sutra. Kad se financijski sredi.