Francuska je nakon silne mentalne i fizičke potrošnje nakon pobjede protiv Slovenije, bila utakmica previše za Poljake. Shvatio je to Igor Miličić dosta rano u polufinalu, pa je odmah početkom drugog dijela počeo vaditi iz igre nositelje i misliti o nedjelji i meču za broncu. Jedna od istina tog bolnog poraza od minus 41 jest i to. Poljska se već u petak popodne počela spremati za novu senzaciju.
Uzeti Nijemcima medalju u njihovom dvorištu bila bi baš to, velika senzacija. Poljska za to ima oružja, jer ona najbolje brani napadački skok, dopušta svojim protivnicima tek 7,9 napadačkih skokova po utakmici, a to je glavno oružje Nijemaca, uz pozitivno ludilo u koju momčad može odvesti Dennis Schröder.
Sasvim je jasno da će Miličić morati izvagati i tko će mu čuvati Schrödera, tko Franza Wagnera, jer Michal Sokolowski ne može čuvati obojicu. I trebat će se moliti da Nijemce ne krene vanjski šut, a tu će biti važno i kako bude Schröder šutirao, jer ako ga ne krene vanjski šut, mogao bi se uvući u nervozu.
Nijemci će tražiti skok u napadu, otvorene trice Andreasa Obsta i Franza Wagnera, nakon što Poljaci budu morali skupljati reket od prodora Schrödera. Prilično je to jasno. I prilično je sigurno kako ovoga puta neće biti minus 41 iz perspektive Poljaka. I sasvim je sigurno da će Mateusz Ponitka odigrati bolje nego polufinale, kako će morati bolje odgovoriti na obranu Nicka Weilera-Babba, nego je odgovorio na obranu Terryja Tarpeyja. Kao što je jasno i da će se A.J. Slaughter u vjerojatno posljednjem nastupu za Poljsku napaliti i na medalju i na Nijemce, ali i na Schrödera.
Poljacima je ovo prilika za prvu medalju nakon 55 godina, nakon 1967. godine. Nijemcima je ovo prilika za prvu medalju unazad 17 godina, od onog Dirkovog vremena, odnosno od Eurobasketa u Beogradu kad su igrali finale i izgubili ga od Grka. Dugo čekaju i jedni i drugi...