Čekalo se pet godina. Nije bilo planirano, ali se u sve upleo koronavirus. Plan je bio nakon završnice u Istanbulu 2017. godine prebaciti Eurobasket na svake četiri godine, ne igrati više svake dvije godine za europsku krunu. Posve krivo.
Nitko, baš nitko tada, prije samo pet godina, nije mogao predvidjeti kako će danas, 2022. godine od pet najboljih svjetskih košarkaša - barem ako je suditi po posljednjoj utrci za MVP naslov u NBA ligi - čak tri biti iz Europe. Odnosno, možemo i tako, jer Joel Embiid je uzeo francusko državljanstvo i od Igara u Parizu igrat će za Francuze, čak su četiri najbolja svjetska košarkaša u ovom trenutku - Europljani. Trojica od njih, dva već službena MVP-ija Nikola Jokić i Giannis Antetokounmpo, kao i onaj za kojega nitko ne sumnja da će to uskoro postati, Luka Dončić, nestrpljivo upravo sada čekaju prve utakmice svojih reprezentacija na Eurobasketu.
Imamo se čemu nadati
Da, takvo prvenstvo Europe počinje danas, prvog dana rujna, u skupinama A i B, u Pragu i Kölnu, a od petka i u skupinama C i D, u Milanu i Pragu.
U četvrtak će tako, od 13.30 sati u Tbilisiju, biti podbačena prva lopta na utakmici Španjolske i Bugarske na 41. Eurobasketu koji, eto, traje od 1935. godine. Već u četvrtak će nas čekati i veliki okršaj, šlager dana, jer od 17.15 sati će u Kölnu igrati aktualni europski prvak Slovenija i Litva, jedina reprezentacija koja stiže na europsku smotru, a da nije izgubila niti jednu utakmicu tijekom kolovoza. Odmah iza igrat će u Kölnu Nijemci i Francuzi.
U petak će u ring u milanskom Mediolanum Forumu i Hrvatska, protivnik će biti Grčka, jedan od favorita nadolazeće fešte košarke.
Koliko može Hrvatska? Hrvatska koja će u ovom sastavu, s ovim nositeljima, prije svega s Bojanom Bogdanovićem i Krunom Simonom, igrati posljednji put. Imamo li se pravo čemu nadati nakon što smo na Eurobasketu posljednji put dobili nokaut utakmicu prije devet godina, 2013. u Ljubljani? Uostalom, bio je to i jedini put od 1995. i naše posljednje medalje, dakle, u 27 godina, da je Hrvatska dobila na velikom natjecanju nokaut utakmicu. Tada je pala Ukrajina u četvrtfinalu. Sve ostale utakmice koje su nam radile o glavi, od Igara 1996. i zaključno s Eurobasketom 2017. godine, Hrvatska je izgubila, ako tu ne računamo 2001. i 2005. godinu kad smo igrali dodatnu utakmicu za plasman među osam najboljih i u tim smo okršajima slavili.
Imamo li pravo na nadu kad je Hrvatska još tamo početkom srpnja ostala bez drugog kruga kvalifikacija za SP i baš je uoči početka Eurobasketa morala igrati pretkvalifikacije za Eurobasket 2025. godine?
Imamo pravo vjerovati. To nam nitko ne može oduzeti. Imamo pravo i mantrati o zakonu velikih brojeva i maštati kako će se jednom, baš onda kada bude potrebno, sve poklopiti. Ima li bolje priče od toga nego da to bude baš sada, na turniru na kojem će se od reprezentacije oprostiti Bojan Bogdanović i Kruno Simon, na turniru na koji igrački posve sazreli dolaze Dario Šarić, Mario Hezonja i Ivica Zubac?
Nitko od naših igrača o postolju i medalji ne govori na glas, nije o tome zborio niti izbornik Damir Mulaoomerović, jedan od onih koji je godinama dirigirao igrom Hrvata, dok ih danas vodi s klupe, ali niti on ne zna kako izgleda medalja.
Najteže odmah na startu
Ovo je natjecanje u kojemu se lako izgori, ovo je natjecanje za koji cijeli svijet zna kako je nešto posebno. Tony Parker, legendarni Francuz, bio je tri puta prvak NBA lige, bio je i MVP NBA finala, ali nije prestajao igrati za Francusku dok nije osvojio. Dolazio je iz godine u godinu nadajući se... I tako to rade recentni MVP-iji. Jer, ovo je nešto više. I od NBA lige za neke od njih.
Svijet sporta, svijet košarke, od 1. do 18. rujna bit će usmjeren na četiri uvodna grada domaćina, a od 10. rujna i na samu završnicu, ludilo od osmine finale do borbe za medalje u Berlinu. Ovo je stvarno “big deal”. I mi, Hrvati, tu imamo šansu. U najvećem spektaklu ikada.
Cilj je proći uvodnu skupinu, cilj je stvoriti poziciju da izbjegnemo - ako je moguće - najvećeg favorita skupine s kojom se križa naša u osmini finala, što je Srbija. Cilj je, zatim, u Berlinu uživati, smijati se, natjerati sve da ponovno vjeruju.
Ali, prvo Milano. Počinjemo s najtežom zadaćom, počinjemo s Grcima. Onda imamo Britance u subotu, Estonce u ponedjeljak, pa domaćine Talijane u utorak i na kraju Ukrajince u četvrtak. Ma, ne na kraju, samo na kraju uvodne skupine u Milanu. Onda nas još čeka Berlin. I kulminacija, krešendo najvećeg europskog košarkaškog spektakla ikada.
S Hrvatskom? Za početak i s Hrvatskom. I nadamo se što duže, do druge polovice rujna, ako može.