Kad je službeni spiker prozvao njegovo ime da bi mu Dirk Nowitzki dodijelio poklon, skupocjeni ručni sat koji za vječnu uspomenu dobiva MVP Eurobasketa, mlađi brat, nesalomljivi Bo Cruz iz Netflixovog ovogodišnjeg hita Hustle se - slomio. Najjednostavnije rečeno, Juancho Hernangomez je ridao u najvećem trenutku svoje karijere i još većem njegovog brata Willyja Hernangomeza, najboljeg igrača turnira na kojem je Španjolska svjetskoj tituli iz Kine prije tri godine dodala i europsku. Španjolska - kao u najvećim danima - na pogon braće. Nakon Gasola tu su Hernangomezi i titule još uvijek dalje stižu...
"Moj brat i ja odrasli smo u skromnoj obitelji iz predgrađa Madrida, Las Rozasa. Oduvijek znamo da se za sve moramo boriti i izboriti teškim radom. Nikad nismo mislili da ćemo igrati u ACB ligi, nikad nismo mislili da ćemo se toliko godina zadržati u NBA ligi. Jednostavno smo radili, naporno radili kako bismo iskoristili svoje prilike i zato je zajedničko igranje za reprezentaciju i osvajanje Eurobasketa za mene više od sna."
Nadmašili roditelje
Tri godine stariji brat Willy (28) nije plakao, odradio je to Juancho, ali i majka Margarita, u Španjolskoj poznata kao Wonny Geuer, košarkašica njemačkoj porijekla koja je za reprezentaciju igrala od 1985. do 1993. kad je zbog trudnoće zaključila karijeru neposredno nakon što je postala klupska prvakinja Europe s Ros Caceresom i osvojila Eurobasket u Italiji. Deset mjeseci kasnije rodio se Willy koji je očito već začećem bio predodređen za uspjeh s obzirom da mu je košarkaške gene prenio i otac Guillermo, produkt omladinskog pogona Real Madrida, kratko vrijeme prvoligaški igrač Estudiantesa koji je veći dio karijere proveo igrajući za klubove iz nižih razreda španjolske košarke.
Sinovi su, dakle, davnih dana nadmašili oca, majka je pak “pala” kad su se prije tri godine iz Kine vratili sa svjetskim zlatom, da bi sad nakon Willyjevog još 2015. u obiteljsku riznicu stigao i zajednički europski naslov.
"Ponosan sam na sve svoje suigrače, kompletan stručni stožer i ljude iz Saveza, zaslužili smo ovo zlato", poentirao je MVP nakon dodjele pojedinačnih priznanja, medalja i pehara.
Kao što je Španjolska u Berlinu šokirala košarkašku Europu, makar trijumf Španjolaca u igri između dva obruča nikad, nigdje i nikoga ne bi trebao iznenaditi, Willy Hernangomez u tom je smislu još neočekivaniji MVP Eurobasketa. Dovoljno je pogledati popis ljudi koji su u 21. stoljeću osvajali ovo prestižno priznanje...
Peđa Stojaković, Šaras Jasikevičius, Dirk Nowitzki, Andrej Kiriljenko, Pau Gasol, Juan Carlos Navarro, Tony Parker, ponovo Pau Gasol, Goran Dragić i - Willy Hernangomez. Neočekivano je možda i preblaga riječ.
Neki će, doduše reći i nezasluženo s obzirom da je MVP nagrada mogla završiti i u rukama Lorenza Browna, čovjeka koji je izravno zaslužan za dvije pobjede u nokaut fazi, ali isto tako je Willy stavio 27 kad su Španjolci okrenuli -15 protiv Finaca u četvrtfinalu.
"Razgovarao sam s Willyjem prije turnira, objasnio mu da mora biti vođa. I poslušao."
Sergio Scariolo se samo zadovoljno smješkao. Kako i ne bi kad je sa skupinom u kojoj se talentom ističu tek baš braća Hernangomez ponovo otišao do kraja.
Za sve se izborio radom
"Ovo je posebna svlačionica, od prvog dana vjerujemo jedni u druge, zahvalan sam što mogu biti dio ove momčadi", dodao je Willy.
La Familia čiji je on dio već sedam godina, reprezentacija s kojom je osvojio svoju već petu seniorsku medalju, treće zlato. Prvo kao starter, tri godine nakon što je postao svjetski prvak kao rezerva Marcu Gasolu, članu idealne petorke tog turnira u Kini. Prije toga, dok je još igrao stariji Gasol, veliki Pau, Hernangomez je bio treći centar. Kako je i sam rekao, za sve se uvijek morao izboriti teškim radom.
Dokaz Aitove čarolije
Kako za status u reprezentaciji, tako i za sve što mu se dogodilo u klupskoj karijeri, otkad je 2013. ostvario prvi dječački san i zaigrao za Real Madrid, prvu momčad Kraljevskog kluba u kojem je i stasao kao košarkaš, ali isto tako ostao bez prave prilike da ostavlji dublji trag. Naime, nakon što je dvije godine igrao za drugu momčad, sljedeće dvije proveo je na posudbi u Sevilli gdje ga je prvu sezonu vodio Garcia Aito, španjolski trenerski mag pod kojim su se u ranim fazama svojih karijera u Barceloni i Joventutu razvijali Juan Carlos Navarro, Pau Gasol, Rudy Fernandez, Ricky Rubio... U Cajasolu se pak, uz Hernangomeza, istovremeno za NBA ligu pripremao i Kristaps Porzingis. I, eto, Willy je još jedan dokaz Aitove čarolije, kao što je to - kad smo već kod ovog Eurobasketa - i Franz Wagner kojeg je čuveni španjolski stručnjak već sa 16 godina uveo u prvu momčad ALBA-e.
Svi navedeni bili su ili jesu NBA igrači, od 2016. je to i Willy Hernangomez, draftiran godinu ranije (Philadelphia, 35. pick) prije no što će potpisati za New York pa 2018. preseliti u Charlotte, da bi 2020. stigao u New Orleans za koji će igrati i sljedeće sezone.
E sad, kad pod ovo podvučemo crtu, netko bi se zapitao zašto bi igrač s ovakvim životopisom bio “neočekivani MVP”, zašto je njegov uzlet na ovogodišnjem Eurobasketu takav šok? Iz vrlo jednostavnog razloga što Willy Hernangomez u sad već desetogodišnjoj seniorskoj karijeri nikad i nigdje nije bio starter. Barem ne u kontinuitetu. Tako je u jedinoj pravoj sezoni za Real Madrid odigrao 14 euroligaških utakmica u kojima je prosječno igrao tek nešto više od 11 minuta. U NBA ligi je 22 od svojih 46 startova upisao još u rookie sezoni, dok je kroz ukupno 306 utakmica na prosjecima od 7,4 poena i 5,9 skokova. Prošle sezone je pak za Pelicanse upisivao najbolje brojke u karijeri, ulazeći s klupe je ubacivao 9,1 poena, uz 6,8 skokova za 16,8 minuta po utakmici.
Ali Willy je dočekao svojih pet minuta, dočekao je ovaj Eurobasket na koji ga je Sergio Scariolo poveo kao prvog centra i vođu reprezentacije. Tri tjedna kasnije Willy je MVP. Toliko je jednostavno. Ali samo ako si dovoljno strpljiv, dovoljno skroman, dovoljno dobar... Willy je sve to. I može biti samo bolji.
Španjolska je u vremenu kad pravi centri izumiru dobila novog pravog centra. Velikog centra.