Prije nešto više od 12 godina njihova država nije ni postojala, a danas su košarkaši jedne od najsiromašnijih država na svijetu izborili nastup na Olimpijskim igrama. Južni Sudan je pobjedom nad Angolom postao najbolja afrička reprezentacija na Svjetskom prvenstvu te tako izborio nastup u Parizu sljedeće godine.
Južni Sudan, Angola, Egipat, Zelenortska Republika i Obala Bjelokosti su se na ovom Mundobasketu borile za to jedno mjesto na Olimpijskim igrama koje pripada Africi, a kako niti jedna od tih momčadi nije izborila prolazak u drugi krug, onda su se te borbe vodile u razigravanju od 17. do 32. mjesta. Nakon prvog kola drugog kruga bilo je jasno kako su u konkurenciji ostale tri reprezentacije - Angola i Južni Sudan, koje su igrale međusobno, te Egipat koji je igrao protiv Novog Zelanda.
Da je Egipat slavio protiv Novog Zelanda, odučivala bi koš-razlika između njih i Južnog Sudana, koji je uvjerljivo pobijedio Angolu (101:78), ali je Reuben Te Rangi s dva pogođena slobodna bacanja za Novi Zeland 17 sekundi prije kraja utakmice doveo svoju momčad u vodstvo 88:86. Imao je Egipat nakon toga dva pokušaja za pobjedu, ali Amr El Gendy i Amr Zahran nisu bili precizni pa je slavlje u Južnom Sudanu moglo početi.
Slavlju je najviše pridonio Carlik Jones koji je Angoli ubacio 26 poena te imao 15 asistencija i 7 skokova i time je ušao u košarkašku povijest. Naime, nitko nikada nije povezao tri utakmice na jednom turniru svjetskog prvenstva s najmanje 10 asistencija. Do sada su četiri igrača imala po dvije takve utakmice, a jedan od njih je bio Toni Kukoč koji je to napravio na SP-u 1994. Preostala trojica su Dennis Schröder, Tremont Waters i Tomas Satoransky.
Jones se nametnuo kao najbolji igrač Južnog Sudana. Na Mundobasketu je u pet utakmica ostvario prosjek od 20,4 poena uz 10,4 asistencija, 4,8 skokova i 1,2 ukradene lopte te 48,1% šuta. To je za njega pravi izlazak na veliku scenu iako je u prošloj sezoni ovaj 183 centimetara visoki bek skrenuo pažnju na sebe. Bio je MVP i najbolji strijelac NBA razvojne, G-lige. Bio je na prosjeku od 26,1 poena, 7 asistencija, 4,4 skoka i 1,7 ukradenih lopti što mu je donijelo ugovor s Chicago Bullsima za sljedeću sezonu.
Uz njega iz NBA lige Južni Sudan ima Wenyena Gabriela iz Los Angeles Lakersa, a tu je i Marial Shayok koji igra u G-ligi za momčad Maine Celtics. Peter Jok igra u francuskoj ligi, Koch Bar u danskoj, a čak pet njihova igrača nastupaju u australskoj ligi. Preostala dvojica igraju u Senegalu i Tajvanu.
Sam pogled na lige u kojima reprezentativci igraju, pokazuje da je riječ o uglavnom skromnim natjecanjima pa je uspjeh Južnog Sudana na Mundobasketu tim veći. Sve to je ostvareno na pogonu Luola Denga, košarkaške legende te države koji je i simbol neovisnosti ove države. On je rođen u mjestu Wau u Južnom Sudanu, ali su njegovi roditelji pobjegli u Englesku zbog velikog rata koji je potresao Sudan između 1983. i 2005. godine i bio jedan od najdužih i najkrvavijih oružanih sukoba u povijesti. U tom ratu je poginulo oko 2 milijuna ljudi i to je bilo najveće stradanje civila u nekom ratnom sukobu od Drugog svjetskog rata. Zbog svega toga trenutno čak trećina stanovnika Južnog Sudana živi ispod granice siromaštva.
Deng je zbog toga uvijek odbijao reći da je iz Sudana nego se predstavljao kao državljanin Velike Britanije čiju je putovnicu dobio i za čiju je reprezentaciju igrao. No, sve se promijenilo kod njega kada se Južni Sudan borio, a kasnije i izborio za nezavisnost. Prilikom predstavljanja u NBA ligi, gdje je igrao za Bullse, Cavalierse, Heat, Lakerse i Timberwolvese, Deng je tražio da ga se ne najavljuje kao bivšeg člana sveučilišta Duke, nego da je iz Južnog Sudana.
Dengu je vjerojatno žao što nije nikada zaigrao za Južni Sudan, ali ne napravio sve kako bi njegova reprezentacija došla do ovog uspjeha. Bio je trener u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo da bi sada tu ulogu prepustio Royalu Iveyju, bivšem NBA igraču i aktualnom pomoćniku u Houston Rocketsima dok je Deng zadržao ulogu pomoćnog trenera, ali i predsjednika Košarkaškog saveza Južnog Sudana. Animirao je i sve igrače koje imaju korijene u Južnom Sudanu, a sigurni smo da će pokušati pronaći još ponekog za Olimpijske igre sljedeće godine.