Repeša otvoreno o reprezentaciji, hrvatskoj košarci, Euroligi... ‘Imamo se za što uhvatiti‘

Prošlo je nešto više od mjesec dana otkako je Jasmin Repeša napustio sicilijanski Trapani, jer je raditi u klubu - koji je doveo lani do drugog mjesta na koncu sezone i plasmana u Ligu prvaka, a ove bi, da nije bilo oduzimanja bodova zbog neurednog poslovanja, bio vodeći klub Italije - postalo nemoguće. Plaće su kasnile, uvjeti su bili nemogući, a gazda kluba, Valerio Antonini, nije više pronalazio rješenja...

Mjesec dana nakon što je otišao Repeša, zatim Amar Alibegović i preostali igrači, pa se Trapani nije pojavio na utakmici protiv Virtusa u nedjelju, a kad je FIBA zaprijetila s paprenom kaznom od 600.000 eura za nepojavljivanje na utakmici Lige prvaka protiv Hapoel Holona u utorak, nekako su pronašli petoricu. I u bizarnoj utakmici odigrali tek sedam minuta te pri rezultatu 5:38 ostali su samo s jednim igračem na terenu, pa je Trapani vjerojatno postao povijest.

I dok se čeka službena objava proglašenja bankrota, Jasmin Repeša, zbog mogućih pravnih bitki, umjesto odgovora, upućuje na pismo koje je odaslao navijačima prije mjesec dana, a u kojemu stoji:

"Unatoč tome što sam uvijek davao 101 posto od sebe, zbog okolnosti kreiranih od određenih ljudi, više nije bilo moguće nastaviti raditi posao na profesionalnoj razini. U ovakvim okolnostima, odluka da raskinem ugovor bila je jedina ispravna. Po svim sportskim standardima, mi zaslužujemo dijeliti prvo mjesto. No, zbog neprofesionalnog ponašanja određenih osoba, to nam je onemogućeno. Unatoč svemu, mi smo pokazali što znači biti tim... i meni je bila čast voditi skupinu sportaša koji nikad ne odustaju. Odlazim s tugom, ali i ponosom jer znam da sam svaki dan od sebe sve davao. Dakako, nadam se da više neću čitati lažne optužbe oko kluba na račun igrača ili stručnog stožera. Jer, nitko od njih, apsolutno nitko, nije zaslužio jednu jedinu lošu riječ."

Antonini je prijetio nekakvom tužbom Repeši, ali kako sada stvari stoje, predsjednik Trapanija ima puno veće probleme od hrvatskog trenera. S kojim smo, pak, popričali o ostalim košarkaškim temama, jer Repeša, naravno, sve prati. Krenimo od Eurolige. Na vrhu ljestvice su nakon polovice osnovne sezone dva novaka u ligi: Hapoel Tel Aviv i Valencia...

- Riječ je o dva kluba koja su različiti projekti. Hapoel je tu novi, bez obzira na to što je lani osvojio Eurokup i što je momčad složena za Euroligu, s kontinuitetom struke koju vodi Dimitris Itoudis, a koja je s potpisom ugovora s Vasom Micićem i još nekim igračima sposobna za najveće stvari. Valencia je, pak, dokaz da u Europi više nema igrača kao što su to bili Dražen, Toni ili Sabonis, igrača koji rade razliku, nego je ključna stvar kemija u momčadi, odnosno sposobnost da se okupe igrači gladni rezultata. Oni su praktički momčad bez ijedne zvijezde, ali i momčad koja igra trenutačno najljepšu i najbržu košarku. To je za košarku u Europi puno bolji model, prihvatljiviji od koncepta potpisivanja igrača za pet milijuna eura. Povijest nas uči da velika ulaganja poput onih nekada u Messageru, Benettonu, Realu, Olympiacosu ili Panathinaikosu ne uspijevaju imati kontinuitet, pa ta velika ulaganja traju tek sezonu, dvije, tri...

Mogu li Hapoel ili Valencia otići do kraja ove sezone, ili će se na koncu opet tu ukazati stare vrijednosti poput Reala, Olympiacosa, Panathinaikosa, Fenerbahçea, Barcelone...?

- Sve je otvoreno. Igrati protiv Valencije je veliki izazov za svakoga, jer to je momčad odlične selekcije i jako dobre kemije. Uostalom, oni su sposobni u samo nekoliko akcija složiti seriju iz koje se nemoguće vratiti, što je u utorak osjetila i Zvezda. To što netko na papiru ima veće šanse, danas ne znači ništa, a o svemu će ovisiti i količina sreće, ozljede, puno toga. Ali, kažem, igrati protiv Valencije nije ni za koga lako...

Hrvatska je u Euroligi spala na jednog igrača, Marija Hezonju iz Reala te jednog trenera, Juricu Golemca iz Dubaija...

- Generalno smo otišli korak, dva unatrag, jer nas nema na visokoj razini. Doduše, puno je trenera koji rade vrhunski i dalje, tu su Perasović, Spahija, Mršić, donedavno i ja u Trapaniju, a Golemac doista radi odličan posao u Dubaiju. Za malu državu to i nije malo. Uostalom, po mojem sudu trenerska slika i u domaćoj ligi je vrlo solidna, struka nam je daleko iznad kvalitete same lige ili igrača u njoj. Nekad se treba spustiti i stepenicu ispod da bi se krenulo prema naprijed.

Što se tiče igračkog dijela, nekako je najveća nada da se netko poput Darija Šarića vrati iz NBA lige u Europu.

- Mi smo izgubili igrače koji su bili vrhunska srednja klasa. Upozoravao sam na to još dok sam vodio Cedevitu. Tada smo u ABA ligi imali tri naša igrača između 19 i 23 godine, a u isto vrijeme Srbi su imali, čini mi se, 24 takva igrača. Uza sve to, stigli su nas i financijski problemi u klubovima, pa je i kvaliteta dramatično pala.

Sve su jasniji obrisi europske divizije NBA lige koja bi trebala početi u jesen 2027. godine. Svjedoci smo da se u eteru pojavljuju razna mišljenja ljudi iz europske košarke, oni koji se vide u tom projektu imaju o njemu lijepe riječi, oni kojih nema unutra, sipaju, pak, drvlje i kamenje po NBA ligi u Europi...

- Razjedinjenost europske košarke traje još od 2001. godine, od tada tu svatko gleda samo na sebe. Danas smo svjedoci kako je košarka jedini sport u kojemu se u različitim ligama igra po različitim pravilima. Pa igrači koji igraju dvije različite lige ne znaju kad je mrtva lopta, skače li se za nju ili se gleda strelica na zapisničkom stolu, pa se prema tome odlučuje čija je lopta. To je katastrofa i tu uvijek treba otvoriti pitanje o tome treba li košarku dati u ruke košarkašima. S aspekta biznisa, sasvim je jasno da NBA donosi nešto bolje nego je to bilo do sada. Košarkaški, pak, ne znam što NBA donosi, jer to sve tek treba vidjeti. Danas je sve manje mladih igrača u naslovnim ulogama. Nekada su ABA ligu igrali mladi igrači, a danas ta liga nema prohodnost prema europskim kupovima, ali je mladih igrača tri puta manje nego kad se ABA liga osnivala. U Euroligi je, pak, gotovo nemoguće naći igrača mlađeg od 25 godina. I da, svatko tu gleda samo svoj interes.

U međuvremenu je reprezentacija pod vodstvom Tomice Mijatovića krenula s dvije pobjede u kvalifikacijama za SP, a ona nad Izraelom režirana je u velikoj predstavi najmlađeg, Michaela Ružića.

- Čak mi se čini da nam je svima skupa više značilo to kako je odigrao mali Ružić, nego ta pobjeda. Jedva smo dočekali neku takvu utakmicu. Treba biti iskren i priznati da smo i pod Sesarom imali sjajnih utakmica, ali i nesreću u Sarajevu. Naravno, pošteno se zapitati i o kakvoj se nesreći tu radi kad smo primili na toj utakmici 110 poena, a nismo se potukli. S Izraelom je bilo jako dobro, jer je sve bilo u redu, nije bilo baš ničega u našoj igri na što bi se mogao pronaći onaj "ali". Naravno, ta nas pobjeda ne smije uspavati, pravi test bit će dvije utakmice u veljači s Nijemcima.

Iako je Njemačka aktualni europski, pa i svjetski prvak, čini se da je ovaj sastav Njemačke ipak slabiji od onoga francuskog koji nam je nanio prije godinu dana poraz u Zadru.

- Slažem se. Francuska ima hiperprodukciju igrača i kad stignu s trećom postavom reprezentacije, oni su odlični. Nijemci kad stignu s drugom postavom su samo dobri, a treću nemaju. To je razlika. Treba se za te dvije utakmice dobro pripremiti i biti koncentriran, jer se imamo za što uhvatiti.