Po završetku drugog kruga Svjetskog prvenstva, kad se posložio kostur nokaut faze, Roko Ukić je prijatelju Igoru Ćurkoviću koji između svega ostalog radi i za fiba.com poslao poruku koju je ovaj pak u petak po završetku polufinala objavio na društvenim mrežama...
“Osvojit će Srbi... Oni i Nijemci u finalu”, napisao je Roko još u utorak.
I bi tako. Točnije, prvi dio prognoze tek se treba realizirati, ali europsko finale u Manili se već “dogodilo”.
- Kad se baviš prognozama, onda dikod prođe - smije se bivši kapetan i rekorder po broju nastupa za hrvatsku košarkašku reprezentaciju.
- Vjerovao sam da Amerikanci i Kanađani ne mogu do finala, da će negdje zapeti. Puno je razloga zašto, od toga da nisu priviknuti na kriterij suđenja, drukčiji način igranja košarke od onoga na što su navikli, manjak taktičke discipline... Malo njih je u NBA ligi igralo duboko u doigravanju, dok je to intezitet kakav se traži za velike stvari na Svjetskom prvenstvu. Znam, reći će mnogi da ni Srbi, ni Nijemci nisu to osjetili u NBA ligi, ali zato jesu u na najvišim razinama u Europi, puno duže su zajedno, imaju veći nacionalni naboj... Recimo, nijedan američki igrač ne uzima protivnika u presing s energijom kakvom to radi Avramović.
Kanadi nedostaje municije
Zbog svega navedenog možemo reći da finale Srbije i Njemačke onda zapravo ni nije iznenađenje.
- Gledajte, Kanadi nedostaje municije. Da su tu još Murray i Wiggins, onda bi oni bili favoriti za zlato, kao i Amerikanci su ekstra kvalitetom kakvu sada nisu imalu. S druge strane, Njemačka je tu kompletna, nedostaje joj samo Kleber kojeg nisu ni htjeli. Nijemci su za mene posljednje dvije godine ponajbolja reprezentacija na svijetu, lani samo spletom okolnosti nisu igrali finale Eurobasketa.
Zašto onda Roko smatra Srbe favoritima u današnjem finalu?
- Teško mi je reći da su favoriti, s obzirom da je to stvarno 50-50, ali Srbiji dajem malo više šanse zbog iskustva, kako igrača, tako i izbornika Pešića koji je vodio momčadi u jako puno finala, dok ih nije baš puno izgubio...
Europski prvak s Njemačkom ‘93. je desetljeće kasnije bio i europski (2001. u Turskoj) i svjetski (2002. u Indianapolisu) s - tada još uvijek - Jugoslavijom. Zanimljivo, posljednje su to zlatne medalje naših istočnih susjeda koji kao Srbija imaju “samo” četiri srebra; dva europska (2009. u Poljskoj i 2017. u Turskoj) te po jedno svjetsko (2014. u Španjolskoj) i olimpijsko (2016. u Riju).
- Kod njih je košarka nacionalni sport, to također treba uračunati u jednadžbu kad govorimo o Srbima. I da, jesu prošle godine imali na papiru bolju momčad s Jokićem i Micićem, ali i na Eurobasketu su kao i ovdje izgubili tek jednu utakmicu, oba puta od Italije, s tom razlikom da sada nije bila eliminacijska. Ja možda i najbolje znam koliko je sreća važan faktor u cijeloj priči.
Zvijezde ne mogu same
Sreća je pratila i Nijemce...
- Upravo tako. Schröder je u četvrtfinalu napravio sve što je mogao da bi mu momčad ispala od Latvije, da bi Njemačka to preživila pa je onda on s nekim odlukama dobio utakmicu u polufinalu. U tome se najbolje oslikava snaga momčadi s istim igračima i istim trenerom kao i prošle godine. Onda se može “dogoditi” i Obst koji je odigrao fantastično protiv Amerikanaca.
Ako govorimo o cijelom turniru, ima li neka reprezentacija ili igrač zbog kojeg je Roko Ukić ostao iznenađen?
- Iskreno, dosta toga se dogodilo prema očekivanjima, dok je apsolutno najveće iznenađenje Latvija i njezin vrhunski rezultat bez najboljeg igrača, Kristapsa Porzingisa. Sukladno tome, tu je Arturs Žagars, momak koji je na SP došao bez kluba, prošle sezone igrao za Nevežis, klub iz “donjeg doma” litvanske lige. Sad, nije da nisam čuo za njega, znam da je svojedobno bio u najboljoj petorci Europskog prvebstva U-18, da su ga usporile ozljede, ali činjenica je da se “narugao” nekim igračima s daleko jačim životopisom pa ga definitivno moram istaknuti kao iznenađenje.
Tu je odmah Roko naglasio nešto drugo.
- Definitivno je trend posljednjih godina takav da glavne zvijezde ne mogu same, vidjeli smo to i lani kad govorimo o Giannisu, Dončiću, Jokiću... Nije to više kao nekad kad su Nowitzki, Pau Gasol ili Parker znali staviti momčad na svoja leđa pa je voditi do medalje. Sad su “pravila” drukčija...
Komentari (0)