Povijesno gledano, “creme de la creme” svjetske košarke vraća se u uobičajeni bioritam. Ili, ipak ne? Je li to prehrabra konstatacija? Dok smo na posljednji Mundobasket 2019. čekali pet godina, zbog odluke FIBA-e da se svjetske smotre u košarci ne kose s godinama nogometnih Mundijala, u utorak smo zagazili u kolovoz, mjesec početka 19. Svjetskog košarkaškog prvenstva, koji se vraća u uobičajen razmak od svake četiri godine. No, za razliku od natjecanja pod nadzorom FIFA-e, gdje su najveće svjetske zvijezde “must-have” dodatak turniru, u košarci ovih dana ponovno vlada mrvu drugačija konstelacija snaga.
Iako se lista “najboljih” temelji prvenstveno na subjektivnom dojmu, kao ocjenjivački alat uzet ćemo listu glasova za najbolje igrače u najjačoj ligi svijeta protekle sezone - MVP utrku u NBA. Što nam ta lista otkriva? Pa, gledajući trenutačnu situaciju, od prvih deset u konačnom poretku najsvježije utrke, na nadolazeći Mundobasket u Aziju sigurno stižu tek dva imena: Kanađanin Shai Gilgeous-Alexander i Slovenac Luka Dončić. Ostalih osam? Ozlijeđeno, umorno, nezainteresirano...
Svejedno, na svjetsku smotru dolaze renomirana imena, vrhunske košarke neće nedostajati, ali fokus je posljednjih dana na “apstinentima”. Iako će službeni popisi svjetlo dana ugledati netom prije početka turnira, naveliko se šuška o završnim imenima koje stižu, odnosno, koja natjecanje propuštaju.
Krenimo redom. Nikola Jokić prošli je tjedan digao buru u srpskoj javnosti odlukom o preskakanju prvenstva zbog odmora. Donedavni junak nacije, koji je prije nešto više od mjesec dana pokorio konkurenciju u NBA, pretvorio se u glavnog tragičara, u veliko razočaranje. Izuzev Jokera, Srbi će biti i bez usluga Vasilija Micića i Nikole Kalinića.
Što se tiče aktualnog vlasnika Trofeja Michael Jordan, kako se od prošle sezone zove kipić za najkorisnijeg igrača osnovnog dijela sezone, kod njega je situacija posebno komplicirana, praktički, nije ni sam siguran kojoj državi pripada. Joel Embiid rođeni je Kamerunac, već 13 godina živi u SAD, a trebao je biti na popisu francuske reprezentacije za Mundobasket. Dok robusni centar rješava osobne multilateralne zavrzlame, u američkim medijima kao jedan od razloga za izbivanje navodi se i njegova svadba koju je imao prije desetak dana. Pritom se Embiid navodno opredijelio da će igrati za SAD i sljedeće godine napadati olimpijsko zlato s Amerikancima.
Skokom preko karte stižemo na sjever Europe. Domantas Sabonis neće odjenuti dres Litve zbog komplikacija u oporavku od ozljede palca. Ipak, interesi NBA kluba su ispred nacionalne vrste, posebno ako se spomene da ga iduće sezone u Sacramento Kingsima čekaju nova 22 milijuna dolara na računu. Glede “grčkog frika”, Giannisa Antetokounmpa, situacija je neizvjesna. Talisman Milwaukee Bucksa prije mjesec dana prošao je operaciju čišćenja koljena, stoga je njegov nastup na SP itekako upitan. Uzmemo li kao primjer kontekst oko ozljede Sabonisa, kod koje se ne želi riskirati s potencijalnim dodatnim komplikacijama, i u slučaju Giannisa izgledno je da Bucksi neće popustiti. Međutim, Grk je uvijek bio jedna od rijetkih zvijezda koja je bila uredna u odazivima u reprezentaciju.
I onda, za kraj, iz društva Top 10 u MVP poretku među kojima su oni koji ne stižu na SP u Japan, Filipine i Indoneziju, nalazi se i američki poker Jayson Tatum - Stephen Curry - Jimmy Butler - Donovan Mitchell. Amerikanci su i dalje najveći favoriti za zlato, međutim, kao i na prethodnim prvenstvima, ne stižu oni baš najbolji. I dalje su to zvijezde, budući nositelji NBA lige, koji će sigurno biti “gladniji” odlaska na tron od superzvijezda u veteranskim godinama. Roster s Edwardsom, Haliburtonom, Bancherom i ostalim mladićima i dalje je itekako uzbudljiv, ali s druge strane, taj popis ne djeluje - nepobjedivo. Pogotovo ako se uzmu u obzir druge reprezentacije.
Među 32 najbolje momčadi svijeta skrilo se puno bisera, jedan od glavnih pretendenata na medalju bit će upravo američki susjedi, Kanađani. S obzirom na to kako bekovski par čine Jamal Murray i Shai Gilgeous-Alexander, u Aziju će stići visokih ambicija. Tu su još i R. J. Barrett, Dillon Brooks, Kelly Olynyk... Momčad koja može pomrsiti račune svima, momčad koja može napakostiti košarkaškim gospodarima s južne granice.
Osim što će Americi prijetiti sjeverni susjedi, jak mozaik slaže i društvo s juga. Dominikansku Republiku predvodit će - kako sada stvari stoje - Karl-Anthony Towns, Al Horford i Chris Duarte. Izuzev Dominikanaca, u uloge favorita iz sjene, takozvanih “underdogova”, uskočit će još nekoliko reprezentacija. Finska, koje se nerado sjećamo s posljednjeg Eurobasketa, stiže predvođena Laurijem Markkanenom, dok tradicionalno baltičku čast brani Litva, a sad su prvi put na Svjetskom prvenstvu “ukazala” i Latvija, reprezentacije čija su zaštitna lica Jonas Valančiunas, odnosno Kristaps Porzingis.
Uz SAD, ali i Kanadu, pretendenti na krov svijeta bit će - uobičajeni. U kakvom god sastavu stignu Španjolska i Francuska, obično mogu računati na zalazak u poznu fazu natjecanja. Ne treba zaboraviti niti snažnu Australiju. Europske snage zaoštrit će i zanimljiv popis njemačke reprezentacije, na kojemu se nalaze braća Wagner i Dennis Schröder.
U konačnici, izostanak imena s najvišeg odjela košarkaške piramide i ne mora biti tako loš. Upravo suprotno, Amerikanci se, naravno, ističu kvalitetom, ali daleko od toga da imaju zagarantiran naslov. Na prvu, pomalo iznenađujuće zvuči činjenica da su zadnji put svjetski prvaci postali prije devet godina u Španjolskoj. Jasno, u međurazdoblju odigran je tek jedan Mundobasket, ali propuste li i ovu priliku, elitno košarkaško društvo na epitet “najboljih na svijetu” morat će čekati do 2027. i prvenstva u katarskim pustinjama, trećeg zaredom na azijskom kontinentu. Mogu li si dopustiti takav luksuz, ujedno, i paralelno trasirati put do vrha nekoj novoj reprezentaciji? Ili će, i službeno na papiru, vratiti košarku “doma”?
