Prije nego li se podbacila prva lopta na SP, FIBA je odabrala novog predsjednika. Šeik Saud Ali Al Thani, glavni tip za košarku u Kataru, ujedno i dopredsjednik tamošnjeg Olimpijskog odbora dobio je mandat da sljedeće četiri godine vodi svjetsku košarku. Prije toga mandat je prestao trajati Hamaneu Niangu. Taj je, pak, Malijac, vodio FIBA-u, a da za njega, vjerojatno, niste čuli, posljednje četiri godine.
FIBA je, pri tome, posljednja svoja velika natjecanja smjestila ili na Daleki istok, jer 2019. godine se igrao SP u Kini, sada je u Japanu, Indoneziji i Filipinima, a 2027. bit će u Šeikovom Kataru. Kad se na to dodaju Igre u Tokiju, vjerojatno vam je jasno zašto je košarka propustila priliku da od svjetskih smotri napravi globalno ludilo posljednjih godina.
Uzmite samo slučaj Amerikanaca, od kojih sve počinje i završava u košarci. Naime, vremenska razlika na Zapadnoj obali je 12 sati u odnosu na Filipine. Šest sati što se tiče Istočne obale. Ili, u prijevodu, kad god budu igrali Amerikanci na SP bit će to usred noći u Los Angelesu. Tko će to gledati?
FIBA se time ne opterećuje, jer samo zbraja novac, lovi rekorde po broju gledatelja u Filipinima, i kreira priče o čudesnom uzletu reprezentacija poput Južnog Sudana, koja je prvu loptu ubacila kroz obruč prije sedam godina.
Europa se ne buni
SP je u međuvremenu povećan na 32 sudionika, a cijeli koncept FIBA, jer i Niangu ili katarskom šeiku, važni su bili glasovi nevažnih košarkaških država, svodi se na to da svi imaju šansu. Posebno oni iz košarkaški egzotičnih podneblja, pa imate prvu rundu SP-a u kojoj kad vam naleti Egipat, Libanon ili netko poput njih i tu možete odigrati groznu utakmicu, ali ne možete izgubiti.
Europa je tu najviše stradala, jer od 32 reprezentacije na SP dolazi njih samo 12, dakle trećina iz Europe. Znate kako to izgleda na Olimpijskim igrama na kojima mjesta ima za 12 reprezentacija? Iako postoji kontinentalni ključ, u Tokiju na posljednjim Igrama polovica reprezentacija, dakle njih šest dolazilo je iz Europe, jer su sva četiri kvalifikacijskih turnira osvojile europske reprezentacije (Njemačka, Italija, Češka i Slovenija), nakon što su na SP u Kini vizu ovjerile svjetski prvak Španjolska i brončani s tog SP Francuzi.
U Parizu će Francuska igrati kao domaćin, još dvije će reprezentacije kroz ovo SP izboriti vizu, dok će europske reprezentacije biti veliki favoriti za osvojiti bilo koji od četiri kvalifikacijska turnira. Prevedeno, od 12 reprezentacija koliko će ih igrati u Parizu, njih sedam, dakle više od polovice, moglo bi stići iz Europe.
Pitate se, jasno, zašto se Europa ne buni, zašto nitko iz Europe ne povlači pitanje kako je moguće da iz kontinenta na kojemu je najveća konkurencija i koncentracija kvalitete dolazi samo 12 od 32 reprezentacije na SP?
FIBA Europa dobila je ovog proljeća novog predsjednika. On je Jorge Garbajosa, do tada predsjednik Španjolskog saveza i nekadašnji reprezentativac. Ima li Španjolac na čelu FIBA Europe razloge nešto fundamentalno mijenjati? Nema. Jer su Španjolci aktualni svjetski prvaci, ali i aktualni europski prvaci. Kako Španjolci nikada, ali baš nikada nisu razmišljali o potrebama drugih, a oni sami ne vide potrebu da se nešto mijenja jer se jako dobro snalaze u ovim okolnostima, tu smo gdje jesmo.
Održavanje poretka
FIBA se neće mijenjati, FIBA nema snage iz partikularnih interesa čelnika ući u neki ozbiljniji pregovarački rat s NBA ligom, a SAD - shvaćajući da se košarka mijenja, da je sve više momaka koji dominiraju NBA ligom stiglo u SAD iz raznih dijelova svijeta, najviše iz Europe - mudro postavlja pravila igre. I dalje se igrači odvode u NBA ligu za smiješne odštete, a kad se pojavi neki igrač, poput Banchera, Reavesa, sutra možda Embiida, koji bi zaigrali za Italiju, Njemačku, odnosno Francusku, tu im odmah daju šansu za nastup za SAD.
Kako bi se poredak održao. SAD se tu ponaša kao što će se, barem što se tiče Europe ponašati Španjolska za vrijeme Garbajosina mandata.
I fino se Ameri nasmiju kad im netko objasni da je FIBA središnja košarkaška organizacija svijeta, a onda ugledaju na čelu FIBA-e nekakvog Malijca ili katarskog šeika. Ajmo dalje, sve po starom.