Vukovi se vraćaju u Europu, Kosovari su prvi korak prema puno većim ciljevima

Tamo u proljeće 2017. godine Cibona je odigrala svoju posljednju utakmicu u europskim klupskim natjecanjima. Igrala je također FIBA Eurokup, a stigla je u njemu, drugu sezonu uzastopce, među osam najboljih. I bila blizu Final Foura, jer je od francuskog Chalona izgubila na razliku. Nakon pobjede u Zagrebu (87:85), u Chalonu je bio bolji domaćin (83:78).

Pri tome je Vukove vodio Damir Mulaomerović, a petorka je bila ozbiljna, iako su i tada Vukovi bili u ozbiljnoj silaznoj putanji, daleko od vremena kad su bili nezaobilazni član Eurolige i kada su gotovo redovito u Euroligi znali izboriti drugu fazu ili Top 16.

No, i te 2017. godine bila je to petorka Scottie Reynolds, Nebojša Joksimović, Marin Rozić, Željko Šakić i Luka Žorić, a na klupi su bili, recimo, Emir Sulejmanović ili Paolo Marinelli.

Cibona se, dakle, nakon godina u kojima je pretpostavljala igranje ABA lige europskim kupovima, opet vratila u Europu. Koja ju je svojedobno, u velikim osamdesetima, napravila velikom i važnom. Sada su morali proći i kvalifikacije za FIBA Eurokup, najslabije od četiri europska klupska natjecanja, u tim kvalifikacijama su sredili slovačku Prievidzu i stigli u uvodnu skupinu u kojoj su Dijon, Reggiana i Baškimi.

Upravo će najmanje zvučni protivnik, a to je kosovski Baškimi, biti izazov za novu Cibonu. Pri čemu je to otvaranje trebalo biti na Kosovu, ali je Baškimi predložio zamjenu domaćinstva. Iz kuta Vukova nije to loš rasplet. Bilo bi krasno otvoriti skupinu pobjedom. A kako već idućeg tjedna u Zagreb stiže i Dijon, nekakav idealni scenarij s dvije domaće pobjede mogao bi skicirati i neku nadu za prolaz u Top 16 fazu. U nju će deset pobjednika uvodnih skupina i šest najboljih drugoplasiranih. Za prolaz dalje će, realno, trebati nekako stići do četiri pobjede u šest utakmica. Tu bi se podrazumijevala tri domaća slavlja i jedan uspjeh u gostima, za nastavak europske kampanje.

No, neće to ići jednostavno, posebno ne u sudarima s Dijonom ili Reggianom. Iako, koliko je Cibona blizu ili daleko od prolaska skupine, moglo bi već biti jasno u sudaru u četvrtak kada od 18.30 sati pod Toranj stiže Baškimi (prijenos na Maxsport).

- Spremni smo i vrlo motivirani. Iza nas je dobra utakmica sa Šibenkom u kojoj smo dobili na samopouzdanju, prije svega u obrani. Baškimi je dobra momčad, koju predvode internacionalci, a i trener Igor Jovović je poznat iz ABA lige, radio je u Njemačkoj. Prije svega su tu nositelji Kyle Anderson, Isaiah Cousins i Jeremiah Bailey, uz nekoliko lokalnih karakternih igrača. Naš je cilj napraviti iskorak u odnosu na naše dosadašnje igre, prije svega se to očituje u obrani - počeo je Ivan Rudež, Cibonin trener.

Svjestan je i trener kako pauza od osam godina bez europskih utakmica za Vukove ima veliku težinu.

- Kao što taj povratak u Europu ima za mene težinu, tako je to i za cijeli klub. Ovo je jedna nova etapa i svi vjerujemo da je to jedini ispravan put u koji smo ušli. Trebat će nešto vremena da se naši navijači naviknu na nešto novo i drugačije, ali ja se nadam da će prepoznati dozu intenziteta i momčadske igre koju će ova Cibona pružati.

Baškimi je tražio promjenu domaćinstva i Vukove doveo u prigodu da dvije uvodne utakmice odigraju kod kuće.

- Nema sumnje da je uvijek bolje ovakav tip natjecanja otvarati domaćim utakmicama.

A kakav je Baškimi, kakav stil košarke gaje?

- Nastoje igrati brzo, a u momčadi su im Amerikanci, koji su u stanju prekidati akcije, uzeti odgovornost i stići do poena kroz teške lopte. Polivalentni su u centarskoj liniji, jer tu posjeduju dosta opcija. U stanju su braniti obruč, u stanju su iskakati na picku ili preuzimati. Ono što bi mogla biti naša prednost jest disciplina u napadu, dobar spacing. Mi smo se u sudarima s Prievidzom mučili s kontrolom skoka, prije svega smo protivniku dopuštali previše drugih napada. Sada nas čeka momčad s dosta atletizma na visokim pozicijama i trebat će nam tu organizirani napad. Opet, ja vjerujem da na vanjskim pozicijama imamo igrače koji su raznovrsniji. Igor Jovović je trener s iskustvom. I da, Baškimi je klasična kosovska momčad, a one mogu u startu ovakvih natjecanja ponijeti vlasnike. Investirali su jako puno u ovu momčad i sigurno je da o FIBA Eurokupu Baškimi ima ambicije. Nas, pak, ne smije zavarati liga iz koje Baškimi dolazi. To nikako, to bi bila velika pogreška.

Još uvijek je nepoznato i hoće li Cibona biti sa svim svojim raspoloživim oružjima. Luka Skorić je, naime, još uvijek pod upitnikom.

- Odradio je dva treninga, vidjet će se uoči utakmice kako reagira njegova noga.

Uz trenera je presici nazočio i najmlađi, Borna Katanović. I on će imati europski debi.

- Posljednja četiri, pet dana smo spremali Baškimi i trener nas je pripremio za sve ono što nas čeka. Vjerujemo da smo u stanju stići do pobjede na otvaranju skupine.

Rudež je kazao i kako je obrambeni skok zadaća svih pet igrača u petorci, a ne samo centara. To je Borna Katanović jako dobro shvatio u sudaru protiv Šibenke, kada je upisao double-double, pa je uz 12 poena skupio s pozicije krila i 11 skokova. Uz četiri asistencije.

- Mene raduje kada pobjeđujemo, a pri tome nisu važni poeni, skokovi ili asistencije. Važno je boriti se za svaku loptu, baciti se za nju ako treba. Najsretniji sam kad pobjeđujemo.

Prvu priliku za to u FIBA Eurokupu ove sezone imat će Vukovi u četvrtak. Draženova dvorana trebala bi ovoj momčadi dati ruku podrške. A time i pomoći na putu za inicijalnu pobjedu.