Radost loptanja pod obručima. Tim je riječima košarku svojevremeno definirao legendarni hrvatski komentator Slavko Cvitković. Njegova metonimija odavno ne odgovara onome što sport, koji je devedesetih godina bio na ponos i diku hrvatskim građanima, predstavlja u Lijepoj našoj, ali zato nudi savršen "šlagvort" za jednu drugu, kudikamo ljepšu, pozitivniju i inspirativniju priču. Onu o Niki Mühl, mladoj razigravačici iz Zagreba koja "razvaljuje" na parketima s druge strane Atlantika.
Ova 21-godišnjakinja prve je košarkaške korake napravila na betonskom igralištu u Travnom, a sada, pod reflektorima krcatih američkih dvorana, predvodi ekipu UConn Huskiesa u borbi za naslov nacionalnih prvakinja. Osim što svojim brojkama ruši rekorde najuspješnijeg koledža u povijesti američke ženske sveučilišne košarke, Zagrepčanka je i najbolja asistentica čitave NCAA elitne divizije, a njezine sjajne izvedbe donijele su joj i nominaciju za prestižnu nagradu Nancy Lieberman.
Počelo je ispred zgrade
- Sve je počelo na košu ispred zgrade. Prije nego što sam krenula na košarku trenirala sam brojne druge sportove, poput triatlona, plivanja, odbojke i tenisa, ali sam uvijek odlazila na koš s dečkima i to mi je bilo deset puta bolje od mojih tadašnjih treninga. Kad su roditelji shvatili da je to nešto čemu više težim i što me više zabavlja, upisali su me na košarku i odmah sam se zaljubila, te nikad više nisam pomislila ni na jedan drugi sport - rekla je odlično raspoložena Nika u uvodnom dijelu razgovora za Jutarnji list, pa se prisjetila svojih prvih haklova:
- U početku me nitko nije htio u ekipi. Nisam baš bila dobra i uvijek bi me birali posljednju, ali mi je bilo izazovno igrati s njima jer su bili stariji, viši i jači od mene. Htjela sam biti bolja i pobijediti ih. Prvo mi to baš i nije polazilo za rukom, no kako su godine prolazile, počela sam te iste dečke pobjeđivati. I danas kad dođem u Zagreb redovito sam tamo na košu, zabavno je i dođe mi kao odličan trening. Svi žele igrati jedan na jedan sa mnom, ali sad me više nitko ne može pobijediti, haha.
Nikini roditelji, Darko i Roberta, također su se u mladosti bavili košarkom, ali su zbog ozljeda bili prisiljeni završiti karijeru.
- Tata je igrao "četvorku", imao je odličan napadački skok i bio igrač za "prljave poslove"". S hrvatskom "tri na tri" reprezentacijom je bio drugi na svijetu, a nakon ozljede je završio karijeru i nastavio igrati rekreativno. Također je odrastao u Travnom i haklao tamo otkad je bio dijete. Još uvijek s istom ekipom ide na hakl jednom godišnje, a zovu se "Travno do Tokija". Njegovi prijatelji gledaju sve moje utakmice, a to mi puno znači i zaista su mi velika podrška. Mama je igrala u dobrim klubovima, prema onome što čujem, bila je glavna na haklovima u Sopotu. Bila je odlična šuterica, zvali su je "torba trica" - otkriva nam uz osmijeh mlada košarkašica.
Uzlet u Trešnjevci
Nika je s 12 godina počela trenirati u ŽKK Zagreb, da bi potom prešla u ŽKK Croatia 2006, s kojim je, kao kadetkinja, osvojila prvenstvo Hrvatske, nakon čega prelazi u Trešnjevku.
- U Trešnjevci sam se najviše razvila. Treneri Vidaković, Rački, Nemec i Galovac napravili su od mene odličnu igračicu. Imali su jako dobar sklop teretane i treninga na terenu, što tada nijedan drugi klub nije imao. Pružili su mi priliku da zaigram za seniorke, a igrali smo i neke međunarodne lige, što mi je bila velika prilika za napredak.
Nakon Europskog U18 prvenstva, za Niku su se počeli zanimati američki koledži. Među brojnim ponudama koje su stigle, bila je i jedna koja se ne odbija, ona s University of Connecticuta, američkog sveučilišta čije su ekipe, pod vodstvom čuvenog Luigija "Gena" Auriemme, osvojile 11 naslova prvakinja NCAA Divizije 1 - najviše u povijesti američke ženske sveučilišne košarke. Nika kaže da je znala da će se pridružiti UConnu čim su joj se od tamo javili, a s nama je podijelila iskustva i dojmove koje je stekla igrajući za ugledni koledž.
- Tu sam već tri godine, ali kao da još uvijek nisam u potpunosti svjesna gdje sam i tko mi je trener. Nekad znam pomisliti: "wow, što ja radim ovdje". Uvijek sam se tome nadala, ali mi je i dalje nestvarno. Neizmjerno cijenim to što imam priliku biti ovdje - govori Nika, pa ističe koliko joj znači suradnja s jednim od najcjenjenijih trenera (ikada) u ženskoj košarci:
- Nemam riječi za njega. To je jedna toliko karizmatična i inteligentna osoba. Toliko je uspješan, a istovremeno toliko skroman. On mi nije samo trener nego mi je i najbolji prijatelj, izuzetno cijenim odnos koji imam s njim. Čast mi je biti njegova igračica i učiti od njega.
Nika je prošle sezone bila proglašena najboljom obrambenom igračicom Big East konferencije, a s Huskiesima je došla i do finala NCAA sezone. Svojim igračkim kvalitetama, napose pregledom igre, borbenošću, energijom i defenzivnim angažmanom prometnula se u jednu od ključnih karika Auriemminog sastava. U aktualnoj sezoni upisala je 208 asistencija, što je čini najboljom asistenticom divizije. Postavila je i novi rekord UConna po broju asistencija u jednoj utakmici (15), a dvoznamenkasti broj asista ostvarila je čak devet puta ove sezone i tako ispisala povijesne knjige sveučilišta u Connecticutu, budući da prije Nike nijedna igračica Huskiesa nikad prije nije imala takav učinak na više od tri utakmice. Trenutno je, također, vodeća u svojoj ekipi u kategoriji ukradenih lopti (35).
Zbog svega što isporučuje na parketu, mlada Zagrepčanka nominirana je među deset kandidatkinja za prestižnu nagradu Nancy Lieberman, koja se dodjeljuje najboljoj organizatorici igre u elitnoj diviziji američke sveučilišne košarke. Osim igračkih kvaliteta, kao kriterij kod dodjeljivanja navedene nagrade gledaju se i one liderske, a u prošlosti su među dobitnicama bile i neke od najboljih američkih košarkašica svih vremena, poput Sue Bird.
- To mi puno znači. Individualna priznanja su uvijek lijep podsjetnik na rad, ulaganja i žrtve koje podnosiš svaki dan da bi nešto postigao, ali nikad mi to nije bilo primarno. Uvijek težim timskim uspjesima i na pameti mi je jedino nacionalno prvenstvo koje želim osvojiti - podvukla je Nika.
"Ako daješ 100%, onda nema problema"
UConn je trenutno vodeći na ljestvici Big East konferencije i četvrti u redoslijedu NCAA Division 1 (prema AP pollu), a unatoč ozljedama koje su poharale svlačionicu ekipe iz Connecticuta, Nika vjeruje da ove sezone mogu osvojiti Final Four:
- I da smo stoti na tablici, ja bih uvijek rekla da imamo šanse i da ćemo osvojiti. To mi je najveći cilj i sve ću napraviti da uspijemo. Naravno, treba biti i realan, imamo puno ozljeda, ali smo i dalje u konkurenciji i imamo velike šanse, samo da sve ostanemo zdrave.
Prezadovoljna je odnosima koji vladaju unutar ekipe, na terenu i izvan njega, te ističe pozitivnu ulogu suigračica u njezinoj prilagodbi na život u Americi.
- Rijetkost je da se 12 cura u ekipi tako dobro slaže i da sve imaju iste ideje i ciljeve. Prava smo klapa i jako sam sretna zbog toga. Impresionirana sam razinom komunikacije, međusobnog poštovanja i razumijevanja. Ovdje sam upoznala najbolje prijateljice na koje ću moći računati cijeli život. Imam odličnu ekipu, jako sam zahvalna na svakoj od njih. Puno su mi pomogle od samih početaka.
Naša vedra i komunikativna sugovornica studira psihologiju, te je trenutno na trećoj godini. Nije bila sigurna što točno želi studirati, ali se nije ni morala odmah opredijeliti budući da je tijekom prvih dviju godina imala opciju slušanja raznih kolegija, istraživanja i vaganja između onog što joj se najviše sviđa.Na koncu je odabrala upravo psihologiju, a nas je zanimalo kako uspijeva uskladiti studentske obveze s treninzima i utakmicama.
- Fakultet, treninzi i utakmice ovdje su vrlo dobro posloženi. Organizacija je savršena i studiranje mi nije teško. Svi su mi na raspolaganju, primjerice mentori i tutori, te imam sve što mi treba. Profesori su vrlo fleksibilni, osobito s nama sportašima, i imaju razumijevanja. Jedino što moraš je dati 100% od sebe i onda nema nikakvih problema - objašnjava nam Nika i priznaje kako joj društveni život ponekad pati zbog svih obveza i putovanja na utakmice, ali svejedno uživa u SAD-u.
Neusporedivo s Hrvatskom
Pitanje koje se nametalo jest očekuje li, po završetku faksa, ugovor u WNBA-u.
- Naravno da mi je jedan od snova WNBA i da se nadam da ću jednog dana imati priliku tamo zaigrati, ali živim u trenutku, fokus mi je na sadašnjosti i ne razmišljam previše unaprijed.
Tema je u nastavku razgovora bio medijski tretman ženske košarke u Americi, odnosno interes tamošnje publike za tim sportom. Situacija je, očekivano, neusporediva u odnosu na Hrvatsku, a u prilog tome dovoljno je reći da NCAA utakmice prenose ESPN i FOX.
- Kad sam došla ovdje očekivala sam da će biti veći interes za ženskom košarkom nego što je u Hrvatskoj, ali ovo nisam ni sanjala. Nedavno smo igrali protiv Južne Karoline, ta se utakmica prenosila na FOX-u, i gledalo nas je 1,1 milijun ljudi putem programa, a dvorana je bila rasprodana i u publici je bilo 16.000 gledatelja. To su atmosfera i iskustvo koje mogu dobiti samo ovdje. Interes za žensku sveučilišnu košarku je ovdje veći nego za WNBA, mislim da vam to sve govori. Dvorane su pune gdje god dođemo igrati i gotovo su uvijek rasprodane. To je ludilo! - oduševljeno nam prepričava Nika.
S obzirom na status koji ima u NCAA-u i među američkom publikom, pitali smo ju osjeća li se kao zvijezda.
- Ljudi me prate na društvenim mrežama i gledaju što radim, mediji su konstantno prisutni, i moglo bi se reći da sam u oku javnosti, te da samim time imam veću odgovornost. Svjesna sam da me prate mlađe generacije i da moram paziti što objavljujem. Moram pronaći tu neku zdravu granicu za koju me prije možda nije trebalo biti briga, ali ne osjećam se kao zvijezda, ja sam i dalje ono što jesam - realna je i skromna hrvatska razigravačica.
I sestra će biti odlična
Kakve su Nikine ambicije po pitanju igranja za nacionalnu vrstu...
- Otkad sam bila dijete jedan od mojih najvećih snova je nastupiti s hrvatskom reprezentacijom na Olimpijskim igrama. Apsolutno želim igrati za reprezentaciju u budućnosti i stvarno mi teško pada što nisam mogla prisustvovati pripremama i kvalifikacijskim utakmicama za Europsko prvenstvo. Posljednje tri godine sam bila vezana za ovaj program ovdje i gotovo mi je nemoguće bilo izorganizirati se da dođem igrati s obzirom na raspored. Zaista mi je žao zbog toga, jer želim igrati i pomoći.
Nikina mlađa sestra Hana (19) također studira i igra košarku u SAD-u, na Ball State sveučilištu u Indiani.
- Seka je prva godina, super joj je i uživa. Kad si "freshman" najbitnije je da učiš, radiš i trudiš se. Igra je sekundarna jer će igrati stariji, što je sasvim normalno, tako je i meni bilo. Uspjeli smo se vidjeti nekoliko puta ove godine, došla me je i gledati na dvije utakmice - rekla nam je Nika, koja nije krila koliko se ponosi sestrom:
- Pratim ju i jako mi je lijepo gledati moju mlađu sestru kako se pronašla u onome što voli. Drago mi je da voli košarku koliko i ja, na neki način kad gledam nju, kao da gledam sebe prije dvije godine. Uvijek joj mogu pomoći i dati neki savjet jer sam prošla kroz to što ona trenutno prolazi i kroz što će proći. Jako sam ponosna na nju, bit će joj super ove četiri godine i mislim da će se razviti u odličnu igračicu.
U završnom dijelu opuštenog i ugodnog razgovora napravili smo malu inverziju i ponovno se vratili na početak cijele priče - u Travno.
- Ja sam kvartovska cura, cijeli život sam na kvartu i uvijek se volim vratiti u Travno. Živim u zgradi pored Mamutice, gledam na OŠ Gustava Krkleca i igralište. Kvart mi stvarno puno znači i uvijek će mi biti u srcu, tamo sam upoznala toliko ljudi koje ću imati za cijeli život. Tamo sam provela cijelo djetinjstvo, osnovnu i srednju školu. Kad dođem u Zagreb, znam šetati kvartom i fotografirati, pa onda kad se vratim u Ameriku i kad mi bude teško samo gledam i prelistavam te fotografije - kaže nam lijepa Zagrepčanka koja je o svojoj ljubavi i privrženosti prema gradskoj četvrti iz koje potječe govorila i za američke medije.
- Naravno, uvijek ću promovirati svoj kvart gdje god da dođem. Kakav New York i Los Angeles, samo Travno i Zagreb! - odlučno je i ponosno presjekla naša nasmijana sugrađanka nakon što smo je podsjetili na intervju koji je dala Connecticut Postu.
Kobe i roditelji kao inspiracija
Za kraj nam je rekla da slobodno vrijeme najviše voli provoditi s obitelji i prijateljima, te kako joj je sve što radi s njima najveći "gušt" na svijetu. Priznala je da ima dvije strane, odnosno da se ponekad osjeća ludo, da želi izlaziti i raditi "sve što vole mladi", a da je, s druge strane, većinu ostalog vremena "chill". Obožava hrvatsku obalu, more, plaže i šume, te "odmarati glavu" na mirnim mjestima.
O košarkaškim uzorima, 21-godišnja "playmakerica" kaže da se, u njezinom slučaju, oni mijenjaju na dnevnoj bazi, a da je trenutno najviše inspirira Kobe Bryant. Kad je, pak, riječ o onim životnim naglasila je da oni uvijek ostaju isti.
- To su apsolutno moji roditelji, zbog svih žrtava koje su podnijeli za mene i moju sestru, te zbog svega što su prošli kroz život, a i dalje imaju najveće osmijehe ikada - zaključila je Nika.
POGLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘
‘Dinamo ima svjetskog talenta, u tim godinama takav nije bio ni Luka. Od ljeta ga vidim u reprezentaciji‘. Tim je riječima Ilija Lončarević komentirao igru veznjaka Modrih na utakmici protiv Istre. Pričali smo i o putu kojim je očigledno da Hajduk mora ići, ali i koje su dvije momčadi pokazale najljepši nogomet u nastavku domaćeg prvenstva. U novoj ‘VAR sobi‘ pogledajte analizu cijelog 21. kola SuperSport HNL: