Hrvatski košarkaški savez je na svojoj internetskoj stranici "brzopoteznim intervjuom" predstavio Lenu Bilić, mladu hrvatsku reprezentativku rođenu 2. svibnja 2007. u Zagrebu, koja igra prvu sezonu za UCLA. U devet odigranih utakmica bilježi prosječno 4,6 poena po susretu, uz prosječnih 15 minuta provedenih na parketu, što je za brucošicu vrlo respektabilna minutaža.
Prije odlaska u UCLA, Lena je bila registrirana za Trešnjevku 2009 s kojom je prošle sezone osvojila Kup Ružica Meglaj-Rimac. Lena je oduvijek bila standardna igračica u reprezentacijama mlađih kategorija, dok se posebno ističe brončana medalja na kadetskom (U-16) Europskom prvenstvu 2022. godine, kao i nastup na Svjetskom prvenstvu U-17 2024. u Meksiku. Vrijedi istaknuti i kako je ove godine u Gospiću upisala svoj prvi nastup za seniorsku reprezentaciju Hrvatske.
Što je presudilo da se Lena odluči baš za UCLA?
- Odlučila sam se baš za UCLA jer sam htjela završiti školu koja je izvrsna i košarkaški i akademski, to će mi puno značiti kasnije u životu, kad se prestanem baviti košarkom.
Kako izgleda njezin prosječan dan, usklađivanje treninga s akademskim obavezama? Ima li mjesta za druženja?
- Jutra su rezervirana za treninge, a što se tiče usklađivanja treninga s akademskim obavezama, imamo osobu u ekipi koja je akademski savjetnik i svima nam pomaže. Od biranja predmeta kako se ne bi poklapali s treninzima, do rješavanja problema, razgovara s profesorima, šalje im mailove ili ih nama pomaže sastavljati. Također pomaže sa zadaćom, pregledava eseje i na svemu tome sam jako zahvalna. Također svaki tjedan za svaki predmet imamo instrukcije sa studentom koji je taj predmet već prošao što nam puno pomaže jer često putujemo pa nas nema na nastavi. Ima mjesta i za druženje jer trenutačno, u ovoj četvrtini, imam školu samo ponedjeljkom i srijedom, a ostale dane sam slobodna. Treninzi su uvijek ujutro, tako da imam ostatak dana.
Koja je stvar na kampusu najviše iznenadila našu košarkašicu?
- Na kampusu me najviše iznenadilo i oduševilo koliko je predivan, izgleda jednako kao i na slikama.
Što je najveća razlika između treninga u Hrvatskoj i u SAD?
- Prvo intenzitet. Ovdje je sve organizirano do posljednje minute, zna se točno koliko se dugo koja vježba izvodi. Također, za vrijeme pauze nikad ne sjedimo, već stojimo i pijemo vodu za što imamo devedeset sekundi, no u to vrijeme moramo zabiti i dva bacanja i tek onda možemo popiti vodu.
Što joj je do sada bio najveći izazov u američkoj košarci?
- Još se prilagođavam američkoj košarci, novom sustavu i novim curama. Jedan od izazova je definitivno jezik jer mi treba da pohvatam sve njihove specifične pojmove, no jako mi se sviđaju suigračice koje mi puno pomažu.
Prošla je Lena sve mlađe reprezentacije Hrvatske, koliko joj je to pomoglo u košarkaškom razvoju?
- Reprezentacija mi puno pomogla, ti nastupi su mi podignuli samopouzdanje. Vrlo sam zahvalna svim trenerima s kojima sam bila, ne samo u reprezentacijama, već i u klubu. Bez njih ne bih bila ovdje.
Koje iskustvo u reprezentaciji bi izdvojila kao posebno?
- Definitivno kad smo osvojile treće mjesto na Europskom prvenstvu, zatim sljedeće godine kad smo se kvalificirale za Svjetsko prvenstvo, pa i samo SP, to su sve divne uspomene koje bih voljela ponovno stvarati. No, iskreno, volim svako reprezentativno iskustvo jer to su cure koje znam cijeli život, volim se družiti s njima i jedva čekam ljeto kada možemo biti zajedno.
Kako izgleda njezin "reset" kad se želiš odmoriti od košarke?
- To je uglavnom druženje s prijateljima, odlazak u kino, šetnja, pojesti nešto, šoping... Zapravo bilo što.
Što je bio najveći kulturološki šok po dolasku u SAD?
- Definitivno ritam života. Ovdje je sve nekako puno brže.
Što joj najviše nedostaje iz Hrvatske?
- Moja obitelj i prijatelji!
Što bi voljela da joj je netko rekao prije odlaska na američko sveučilište?
- Iskreno, ne znam, jer su mi već i sestre dosta toga ispričale. No, i ono što nisam znala, sviđa mi se kako prolazim kroz to, sviđa mi se što je sve novo. Uzbudljivo je.
Kakve su ambicije ove sezone?
- Kako sam u ekipi koja ima jako puno seniorki i cura koje će ići u WNBA, želim ove godine naučiti i upiti što više i od njih i od trenera. Sam trening s njima mi već jako puno pomaže.
Iako je tek na prvoj godini, razmišlja li možda o životu poslije sveučilišta?
- Iskreno, ne razmišljam toliko o tome. Svakako bih htjela nastaviti igrati.
Ima li poruku za mlade cure koje se bave košarkom i krenule su u srednju školu?
- Poruka bi bila da ne stavljaju veliki pritisak na sebe jer, na kraju dana, košarka treba biti zabavna - zaključila je Lena Bilić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....