Zov "preko bare" je mladim košarkašima, a sve češće i košarkašicama sve jači i sve teže momci i cure na njega ostaju imuni. Mnogi se naši talenti razvijaju miljama daleko od domovine, a dovoljno je navesti recimo braću Ivišić, pa Andriju Jelavića, Tonija Bilića... U Americi je od košarkašica zvijezda Olivia Vukoša, a njenu putanju slijede i mnoge druge igračice. No, jedan biser se ipak brusi na Gripama, u Splitu i nosi žuti dres. Zove se Iva Tabak i ima 16 godina.
Ove sezone je najbolja igračica ŽKK Splita, a ljetos je bila najbolja asistentica Eurobasketa do 16 godina te najbolji strijelac u našim redovima. Iako Splitu na momčadskom planu ne ide, mlada razigravačica je zaslužila da se o njoj čuje pokoja više. Stoga smo napravili malu rekapitulaciju svega što se događalo u posljednjih pola godine. Bila je za Ivu to prava mješavina emocija, ali evo što za početak kaže o izvedbama u Splitu.
- U Splitu sam oduvijek, a za seniorke sam krenula igrati s 13 godinama. Otkad igram suočavamo se s borbom za ostanak, a tako je i ove sezone. Jako smo mlada ekipa s najviše juniorki i kadetkinja. Nemamo nikakav pritisak, rezultat nam nije imperativ. Ipak, pokazale smo iz utakmice u utakmicu napredujemo i iz njih učimo - počela je Tabak pa se dotakla izdanja na Eurobasketu.
- Najdraže mi je što sam bila najbolja asistentica. Puno mi je draže od priznanja za najboljeg strijelca. Na terenu uživam dijeliti lopte, ali to mi je i opis pozicije. Trebam voditi ekipu, a iako su to samo statistički podaci lijepo je dobiti takvo priznanje.
Kako opisati igranje za reprezentaciju?
- Svatko će reći da je to poseban osjećaj. Meni je to prekrasno, pogotovo što sam imala i ulogu kapetanice. Kad krene himna prolaze te trnci, ali početkom utakmice sve to nestane. Igraš za svoju zemlju i ja sam uvijek zahvalna na toj prilici jer bi mnogo cura voljelo biti u mojoj poziciji. Bude i teško, ali kad se sve zbroji to su najljepši osjećaji - emotivno će Tabak koju smo upitali što bi navela kao svoj najveći forte.
- Rekla bi da su to prodori. Dosta sam brza i snažna i taj mi dio najbolje ide. Oduvijek sam puno igrala s loptom i donosila odluke. Taj mi je dio najveća snaga.
Kakva je hrvatska liga?
- Iskreno, čini mi se da nekako slabi i nije zanimljiva. A tome je tako jer postoje velike razlike među ekipama. Uvijek se isti bore za naslov pa je jednolično. Ima puno mladih igračica, a sve je više i stranih. Ne znam, nadam se da će to sve skupa napredovati. I nadam se da će postati gledanije, jer ovo je sada loše po tom pitanju - govori nam Iva, a evo što bi ona učinila za popularizaciju ženske košarke.
- Znam da je ljudima muški sport ispred ženskog, ali mislim da i naš sport može biti interesantan. Najveći je problem što se za nas slabo čuje i na tome se mora poraditi. Nadam se da će s godinama i taj dio napredovati, barem za 50 %.
A Ivino je reprezentativno ljeto bilo prožeto najtežom mogućom tragedijom, onom obiteljskom. Ostala je bez majke, ali to ju svejedno nije spriječilo da pomogne svojim suigračicama na Eurobasketu.
- Ovo ljeto ću najviše pamtiti. Bilo je to moje drugo europsko, a prožeto najtežim mogućim trenucima. Ipak, znala sam da ću ići jer je to bila moja želja. Imala sam podršku od obitelji, od cura, trenera. Znala sam da će biti psihički teško, ali sam svima jako zahvalna što su bili tu uz mene. Obitelj je tu u prvom redu. Posebno je to ljeto bilo, otišla sam kući dan prije Eura, ali sve je to bilo jako teško. Sigurna sam da sama to ne bi mogla izgurati - s gropom se u grlu prisjeća Iva, uz napomenu kako će pamtiti lijepe trenutke, a zatim objašnjava što je najvažnije u tako specifičnoj situaciji.
- Najbitnija ti je nekako podrška. Meni su stvarno svi bili pri ruci, prvenstveno otac i moja obitelj. Gdje god da sam došla svi su bili tu. Bitno je imati nekoga s kim možeš popričati. Opet, najvažnije je sam sebi pronaći način kako se s tim najbolje nositi. Košarka me najviše spasila, to mi je uvijek poveznica s majkom. Ne bi nikome htjela takvu situaciju, ali to je život. Ne može se stajati na mjestu - emotivno će Tabak koja je razgovor zaključila sa svojim uzorom. Nije teško zaključiti o kome se radi.
- Ma, to je moja majka. To bi rekla i da gledam i ne gledam košarku. Ona je baš bila posebna i uvijek ću ju slijediti. Uvela me u svijet košarke, a taj njen karakter ću uvijek pamtiti. Moja majka će uvijek biti moj uzor i motivacija - zaključila je zvijezda u usponu hrvatske ženske košarke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....