Otkako su izvučene skupine za Eurobasket, 10. rujna podvučen je u svim planovima. Čak je i Aco Petrović nekoliko puta spomenuo da će to biti “dan D”. U kojemu Hrvatska treba biti najbolja, ne samo da bi prošla osminu finala, nego da bi uhvatila ritam jer iako o tome nitko ne govori, svi u našem stožeru vjeruju da se u Istanbulu mogu proći barem prve dvije prve stepenice.
- Bit će 50:50 s kim god budemo igrali. I tako će to biti manje-više u svim parovima osmine finale. Osim što će onaj tko bude prvi u istanbulskoj skupini imati nešto lakši posao s Mađarima - kazao je Bojan Bogdanović.
Danas ćemo saznati tko će biti protivnik Hrvatske. Nije toliko komplicirano. Srbija igra s Belgijancima, koji su već ispali i tu treba očekivati pobjedu Srbije kojom bi mogla dobiti baš - Mađare u osmini finala. Rusija će, pak, igrati s Velikom Britanijom, a kako je izgledala do sada i s obzirom na to da su Belgijanci već ispali, ni tu ne treba očekivati ništa osim pobjede Rusije.
Ostaje ogled Turske i Latvije. Pobjeda i jednima i drugima znači bijeg od Španjolske u osmini finala, što je iz perspektive obje reprezentacije puno prohodniji ždrijeb. I mi bismo da smo u njihovoj poziciji, razmišljali isto.
Bude li slavila Turska, onda će u osmini finala igrati protiv - Hrvatske. Bude li slavila Latvija, onda će na vrhu, budu li slavili i Srbi i Rusi, biti krug te dvije reprezentacije i Latvije, U njemu su Srbi najbolji, drugi su Latvijci, a treći Rusi. S kojima bi tada igrala Hrvatska u osmini finala.
I što je između Turske i Rusije bolji ždrijeb za nas?
Svaki koji se prođe je dobar, jasno je to. Znate, uostalom, kakav je Marin Čilić imao ždrijeb na US Openu pa što je to značilo?
Opet, ako govorimo o čistoj kvaliteti, onda je Turska bolji izbor.
Rusi nakon puno godina izgledaju kao momčad
Otkako smo stigli u Cluj, slušam priče o tome da su Turci opasni. Pri tome nitko, ali baš nitko od koga sam to čuo, nije govorio o snazi turske reprezentacije, već o ambijentu Sinan Erdem Arene u kojoj će biti 20.000 pomahnitalih navijača i tri suca, koji će, sigurne su te sveznalice, navlačiti rukama i nogama za domaćina.
A to je priča koju neću kupiti.
Zato što s druge strane stoji Aleksej Šved. I Rusija koja napokon, a to nije bilo godinama, izgleda kao momčad. A ne razbijena družina prepuna talenta. Ali samo do trenutka dok ne ugledaju prvi šank, na kojemu će se opustiti nakon utakmice. Ovo nije ta Rusija.
Idemo prvo o Turcima. Njima je u momčadi sve, pa i više od toga Čedi Osman, koji odlazi u Cleveland nakon što je zaključio sezonu pod Velimirom Perasovićem. I igra na poziciji “četiri”, veže igru Turaka, iako je čisto krilo. Igra jako dobro, prvi je put u ulozi vođe i tu se dobro snalazi.
Drugi igrač te vrste je vrijedni Sinan Güler, vrlo vrijedan, agresivan, lucidan i odgovoran.
Ostalo je sve pod velikim upitnikom, uključujući novog Sixersa Furkana Korkmaza, kojega je Perasović poslao na posudbu, ne vjerujući da bi mogao biti potreban, ili Kenana Sipahija, od kojega se očekivalo svašta, ali je Željko Obradović digao ruke od njega. Tu su i neki igrači, koji u ozbiljnim utakmicama u svojim klubovima na parket ulaze samo na minus dvadeset i plus dvadeset, poput Meliha Mahmutoglua u Feneru, dok Bariš Hersek ne ulazi čak ni tada. Ili Semiha Erdena na poziciji centra, koji je opet bolji od druge opcije Furkana Aldemira. Ali nisam siguran da bi itko od njih dvojice, kad bi bio Hrvat, ikad završio u našoj reprezentaciji.
Turcima je samo 24 sata uoči Eurobasketa otpao Bobby Dixon s kojim bi imali figuru više na parketu, no, bolovi u kuku su bili preveliki.
I da, imaju, na klupi Ufuka Saricu, koji će motivirati svoje igrače do maksimuma, koji je spreman na neku podvalu u utakmici, s kojim treba biti oprezan.
Uglavnom, Turci nemaju klasu. I tu priča počinje i završava. I pri tome Čedi Osman i Furkan Korkmaz znaju što je s njima na treninzima Efesa radio Dario Šarić, a Melih Mahmutoglu zna što mu je radio Bojan Bogdanović na treninzima Fenera. Tu treba dodati i da je Semih Erden u Feneru bio debela rezerva Luki Žoriću.
A suci? Budite ozbiljni, to je osmina finala. I Hrvatska nikad ne bi trebala protiv ovakve Turske ući u sivu zonu u kojoj mogu režirati suci.
Ali nećemo igrati s Turcima. Nego s Rusima. Znate zašto?
Zato što je sve ovo što stoji kao prednost za Hrvate u tom sudaru, jednako je i kod Latvije. Koja će igrati s njima danas. Da izbjegne Španjolce. A Latvija je, također, kudikamo bolja od Turaka.
I ako se doista dogodi pobjeda Latvije nad Turskom, što je i realno s obzirom na kvalitetu, Hrvatska će u nedjelju na - Rusiju.
A to će doista biti 50:50. Zato što Aleksej Šved može sve, zatošto Rusi imaju kompoziciju momčadi u kojoj su njihovi vodeći igrači sazreli, dugo igraju s vrhunskim igračima i, za razliku od Turaka - imaju važne uloge u svojim klubovima. I zato što je otpao - Sergej Karašev.
Pustite priče o krcatoj dvorani i sucima...
Naime, lani su kretali na pripreme za kvalifikacije za ovaj eurobasket Šved i Karašev zajedno. I to je bila luda kombinacija. Koja nije mogla zajedno. Tko je dobio, opalio je. Ali onda se ozlijedio Šved, pa je Karašev imao sve u svojim rukama i Rusija je lagano izborila Eurobasket. Ljetos je Karašev slomio rame pa je sada sve u rukama Šveda.
Koji je bolji igrač od Karaševa. I momčad ga doživljava kao vođu. A ta je momčad sastavljena od prekaljenih euroligaških igrača poput Fridzona, Kurbanova, Voronceviča, tu su sve bolji Hvostov, vrlo talentirani Dimitrij Kuljagin i, naravno, golemi Timofej Mozgov.
Ukupno gledajući, Rusi su opasniji. Pustite priče o krcatoj dvorani i sucima po strani. Kad ostane samo parket, od Rusa se može izgubiti, od Turaka samo slučajno.
A bit će Rusi, tako se barem čini...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....