U vrijeme kad se cijela nacija bavi nogometom, Milan Bandić i njegovi ljudi, daleko od očiju javnosti, skiciraju budućnost Cibone. Baš daleko od očiju javnosti jer proteklih dana, od svršetka sezone i finalnog poraza od Cedevite, iz kluba nema nikakvih informacija. Svi šute i kad je vrijeme takvo, onda na štih dolaze kuloarske priče.
Ajmo prvo s onim što nisu priče. Doduše, Milan Bandić je na primanju karataša u ponedjeljak potvrdio da se s Cibonom nešto ozbiljno događa. Na pitanje o tome hoće li Cibona prijaviti Euroligu do petka, kad je rok za prijavu, gradonačelnik je kazao novinarima.
- Izvagat ćemo što to znači. Protiv toga sam da samo da sudjelujemo, da budemo vreća za nabijanje. Zatekli smo 107 milijuna duga, sanirali 60, sanirat ćemo i ostatak. No, nećemo više prelijevati iz šupljeg u prazno, nego ćemo donijeti odluku, pa bila ona i radikalna. Prije sam za to da gradimo Cibonu od domaćih dečki na duge staze. Pregledavamo svaki račun u klubu i tražimo opciju.
Ako u ovim riječima potražimo dublje značenje, izgleda da gradonačelnik više ne tvrdi ono što je uporno ponavljao Ivica Lovrić, predsjednik kluba. A to je da je Cibona dužna 15 milijuna kuna. Iako je SN više puta pisao da to i nije baš tako, da je dug puno veći. Uglavnom, računica od gotovo 40 milijuna kuna mogla bi biti računica u kojoj se povećao broj milijuna za dug od ove sezone. A dug je, po nekim pričama koje nije bilo moguće potvrditi, samo za ovu tek završenu sezonu narastao za novih 12 milijuna kuna! Naime, momčad i treneri nakon Beograda su dobili samo jednu plaću, kasnilo se, naravno, i ranije tijekom sezone, i to ne “dvije plaće” kako je Lovrić pričao nakon Beograda. Usput, Lovrić je, kako se saznaje iz svlačionice a nakon što je izbila frka oko Blassingamea, tada obećao da će plaće ići svaki tjedan.
Je li Bandić znao koliki je Cibonin dug kad je obećavao sigurno igranje Eurolige i kad je na Gradsku skupštinu gurao prijedlog o preuzimanju ostatka nekretnina i “konačnog spasa Cibone”? Ili je imao krive informacije? Možda krive informatore?
Uglavnom, ovaj će tjedan, očito je, biti ključan za budućnost Cibone. Pri tome treba znati jedno. Ako se odluči igrati “s domaćim dečkima”, to znači da se neće platiti blokada na FIBA-i Tomasu, Markoti, Vrbancu i Giričeku. U isto vrijeme to znači da će momčad biti toliko slaba da je veliko pitanje može li sačuvati status ABA-ligaša u sljedećoj sezoni. A više nema ni nekretnine.
Na taj bi se način klub, ne formalno, ali vrlo predvidljivo i na duže staze pretvorio u nevažni sportski projekt. Isti onaj klub za koji se tvrdilo da je ponos Grada i njegova trajna vrijednost. Što, uostalom, i jest. Isti taj klub predao bi na taj način svoje mjesto u Euroligi Crvenoj zvezdi, koju je na parketu pobijedio?!
A zapitati se što je, k vragu, radio Grad sve te tri i pol godine sa sanacijom koja je, praktički, na početku?! Ispada da je u međuvremenu saniran najveći dio dugovanja kroz nagodbe koje je Nikša Prkačin dogovorio s igračima, a koji su, pak, pristali odreći se polovice svojih potraživanja.
Što je s ostatkom, što je s novim dugovima? To je pitanje i za Ivicu Lovrića, predsjednika kluba, ali i za Milana Bandića, koji sada spominje i “radikalne mjere”. Međutim, podvlačimo, ne igrati Euroligu znači vrlo vjerojatno i ispasti iz ABA lige.
Zato što se ne može dovesti ništa što bi mirisalo na opstanak, a otići će sve što može otići. U tom bi scenariju Cibona postala fusnota, A-1 ligaš za godinu dana. OK, s klincima, ali protiv koga bi ti daroviti klinci igrali?
Ili nam slijedi novi obrat? Do kraja tjedna...