Igor Miličić je prije tri godine šokirao Dončića i Dragića, može li sada Šenguna i Larkina?

Nakon utakmice u kojoj je Poljska izborila četvrtfinale i izbacila BiH, Igor Miličić primio je poruku i vrlo brzo odgovorio.

- Baš je bilo teško, iako smo kontrolirali sve 30 minuta.

Iz perspektive trenera, sve je u toj utakmici bilo jasno. Osim što se BiH nije predavala. Znao je hrvatski trener na klupi Poljske i da su Poljaci favoriti, ali opet, trebalo je potvrditi sve ono dobro što su naznačili u uvodnoj rundi u Katowicama. I plasirati se u četvrtfinale.

- Kad smo dogovorili Jordana Loyda, bilo je važno pronaći za njega mjesto u našem sustavu na kojem može dati najviše. Naša su dva lidera Mateusz Ponitka i Loyd, ali ovo je momčad koja zna što radi.

I to je najveća pobjeda Igora Miličića. Mogao je on biti i bolji na ovom Eurobasketu, jer količina energije i čvrstine koju imaju Poljaci dobila bi kategoriju više da je mogao igrati Jeremy Sochan, Poljak iz San Antonio Spursa. Tada bi Poljska imala i na poziciji krilnog centra ozbiljnu vrijednost, ovako tu treba jako puno pomaganja, puno mišića i puno borbe za nadoknaditi visinski manjak u udarnoj petorci, jer tu ima mjesta od visokih igrača samo za jednu peticu. Ali Poljska i dalje traje.

A i takva je, plus minus, tu negdje, prije tri godine u Berlinu igrala polufinale, a u četvrtfinalu je sredila Sloveniju koju su tada predvodili Luka Dončić i Goran Dragić.

Tada je Igor Miličić pronašao recept za Sloveniju (pronašao ga je i u skupini u Katowicama), ali može li sada pronaći recept za izbacivanje s turnira Alperena Šenguna i Shanea Larkina? Može li u ludom ringišpilu Eurobasketa, u kojem svaki dan strada netko od favorita, stići na red i Turska?

Ergin Ataman je u svom stilu okrenuo priču na sebe i zaštitio svlačionicu, a u toj je psihologiji veliki majstor, o čemu svjedoče naslovi prvaka Europe s Efesom i Panathinaikosom. Turska je trijumfalno okončala uvodnu skupinu u Rigi, sredila je i Srbiju, da bi odigrala najslabiju utakmicu na Eurobasketu u osmini finala kontra Švedske. Koja ih je držala na nišanu sve do završnice. Ergin Ataman se nakon utakmice uopće nije bavio izvedbom svojih igrača, nego je pričao samo o terminu, a igralo se u subotu od 12 sati.

- Mi smo prvi u skupini, mi nismo do sada poraženi, a termin u koji nas je stavila FIBA je podcjenjivački. Samo sam jednom u karijeri vodio utakmicu u podne, i to je bilo u FIBA-i, prije tri godine u Berlinu. Prije toga samo dok sam vodio juniore - sipao je bijes Ataman.

Svi problemi Turske u toj utakmici kontra Švedske, dakle, bili su zbog termina utakmice. Ako, pak, vjerujete da se time bavio i na sastancima s igračima spremajući Poljake i četvrtfinale, grubo ste se prevarili. Ataman je sjajan za stvaranje narativa koji nema veze s utakmicom koja slijedi, kako bi u momčadi zadržao mirnoću i fokus. S njima je, pak, sa svojim igračima itekako analizirao zašto su imali problema sa Šveđanima. Kako se ne bi ponovilo s Poljacima.

Još prije nego što je krenuo Eurobasket, Ergin Ataman je isijavao zadovoljstvo, barem daleko od kamera i mikrofona, jer je bio svjestan da je Turska moćna. Šengun se pretvorio u superstara, a Larkin je nakon dugo vremena bio zdrav. Dugačka visoka linija ima razne opcije, od širenja reketa s Osmanijem, po potrebi i sa Šanlijem, do zatvaranja svih pukotina obrane s Bonom, a tu je još i Yurtseven. Naravno, i nedodirljivi Šengun. Cedi Osman je po povratku iz Europe uhvatio FIBA ritam, Furkan Korkmaz zna svoju ulogu s klupe, kao i Hazer, a tu je i Kenan Sipahi, koji je ušao u najbolje playmakerske godine. Turska je ozbiljna mašina i nije nimalo čudno da jedina uz Njemačku za sada ne zna za poraz i da je na skoru 6-0. Ali Ataman se time neće zadovoljiti, niti bilo tko od igrača, a vjerojatno je i turska javnost svjesna da je ovo Eurobasket u kojem njihovi ljubimci mogu svašta.

Turska je, prema svim prognozama, a nakon ispadanja Srbije i Francuske, uz Njemačku glavni favorit za zlato. I malo tko bi se okladio protiv opcije da u nedjeljnom finalu zaigraju baš Turci i Nijemci.

A i pitat će se tu nešto i našeg čovjeka na Eurobasketu. Poljaci i Igor Miličić pokušat će sve napraviti da priušte još jedno iznenađenje. Ako budu držali skok, ako se nametnu u čvrstini i ako Jordan Loyd bude blizu trideset poena, a Mateusz Ponitka bude koketirao s triple-doubleom, Poljska će kupiti šansu.

U 40 minuta sve je moguće. Kad favorit naleti na Poljsku, onda prvo treba misliti o tome kako proći bez modrica. I uzvratiti, ako treba. Za dobiti Poljake treba baš muška utakmica. Bez obzira na to koliki ste veliki favorit. A Turska to jest.