Da, i Hrvatska je naletjela na Finsku. Prije tri godine, također u osmini finala. Lauri Markkanen je brojao do 43, Bojan Bogdanović, ispostavit će se kasnije, odigrao je svoju posljednju utakmicu za Hrvatsku, a u sljedeća 24 sata stigle su ostavke Damira Mulaomerovića, izbornika reprezentacije, ali i Stojka Vrankovića, predsjednika HKS-a.
Hrvatska je tada stigla po jedan od tko zna kojih pokušaja da osvoji medalju, prvu nakon 1995. godine. Finska se nije tretirala kao prepreka na kojoj bismo trebali zapeti, iako smo svi bili svjesni da je put do medalje dug i trnovit. Teško dohvatljiv. Što se i potvrdilo.
I zar je onda čudno sve što se događa u Srbiji, nakon što su Finci zaustavili i njih? Svjetske doprvake, brončane s Igara u Parizu, gdje su u polufinalu držali na konopcima SAD?
Srbija je stigla kao nedodirljivi favorit na Eurobasket, ali stvari su se počele mijenjati nakon što se shvatilo da je Vasa Micić daleko od prave forme, ali i nakon što se, a to je ipak bio ključ, ozlijedio kapetan Bogdan Bogdanović te otpao s turnira.
Nakon toga stigao je i poraz od Turaka, pa je Srbija uletjela u teži dio ždrijeba. I nitko tu nije pričao o Finskoj. Puna usta su bila toga da je Turska dobila samo zato što je trice šutirala 18-31 i da će u novoj utakmici, a ta se mogla igrati samo u finalu, biti drugačije s Turcima. Kakvi Finci? Objavljivale su se prognoze; Francuska pada u četvrtfinalu, Njemačka u polufinalu, a onda slijedi i revanš s Turcima. Da bi Bogdan ipak digao kantu. I Srbija bi prvi put otkako se zove samo Srbija osvojila zlato.
Bogdan Bogdanović nije igrao protiv Finaca, a nije ga bilo ni prije tri godine, tada zbog ozljede koljena, a Srbija je, iako su igrali Nikola Jokić i Vasa Micić, ispala od Italije u osmini finala. Onda se igrao SP u Manili, a tu je Srbija osvojila srebro, nakon što ju je u finalu preslušala Njemačka. Tu je igrao Bogdan Bogdanović, a nisu igrali Nikola Jokić i Vasa Micić. OK, na Igrama su bili svi, ali sada opet nije bilo Bogdanovića, ali su igrali najbolji na svijetu Jokić i najskuplji u Europi Micić.
Prevedeno, Srbija do medalje može bez Jokića ili Micića, ali bez Bogdanovića ne ide. Pokazalo se to i ovoga puta.
Rijetko koji igrač takve reputacije ima toliki disbalans između obrane i napada kakav ima Nikola Jokić. U FIBA košarci to dolazi do izražaja još i više, posebno na europskim smotrama, gdje se iz dana u dan sudaraš s educiranim protivnicima koji kontinuirano napadaju slabe točke svojih suparnika. Finci su tražili u svakom svom napadu Jokića i mrcvarili ga. Nisu jedini s tim pristupom.
Iako je Jokić brojao do 33, a čak je 19 puta stao na crtu, bilo bi mu i u napadu lakše da je imao Bogdana Bogdanovića na vanjskom šutu. Koji bi kad-tad pronašao ritam i ne bi se preplašio, a bilo je i takvih u dresu Srbije u subotu navečer.
Konačno, gotovo je bljutavo bilo čitati komentare, čak i ljudi iz košarke, o Svetislavu Pešiću, čovjeku koji je napunio 76 godina prije nekoliko dana i koji je u košarci osvojio sve osim olimpijskog zlata. Bio je prvak Europe čak i s Njemačkom. Ne s ovom Njemačkom, ne s Njemačkom za koju je igrao i Dirk Nowitzki. Ne možete zamisliti uopće s kakvom Njemačkom.
Možda nije trebao voditi nespremnog Micića, možda je morao dati šansu nadolazećoj zvijezdi Topiću. Može li netko reći da bi to napravilo razliku? Možda bi veću razliku napravila odluka da je poveo na poziciji tri i četiri nekog iskusnijeg za obranu, nekoga poput Lučića ili Kalinića.
Opet, da na klupi Srbije u zamršenim političkim prilikama uz kontinuirane prosvjede diljem zemlje nije sjedio Svetislav Pešić, bi li reprezentacija izgledala ovako ili bi u njoj bilo mjesta samo za one koji nisu javno podržali studente?
I tu je autoritet koji posjeduje Pešić zaštitio reprezentaciju. Ali, protiv ozljede Bogdana Bogdanovića nije mogao ništa. Niti protiv euforije po kojoj se ova reprezentacija mogla u Srbiju vratiti samo sa zlatom, jer ništa drugo neće valjati.
Obično to završi ovako kako je završilo kontra Finske. S puno upitnika, u potrazi za novim izbornikom, nejasnom klupskom politikom u kojoj aktualna vlast pumpa u Partizan i Zvezdu 25, 30 milijuna eura, a tamo su domaći igrači epizodisti, u sve većem besmislu igranja ABA lige i s najvećom nedoumicom...
...koliko će još igrati Nikola Jokić? Koliko će još igrati Bogdan Bogdanović? I kako se, kvragu, više uopće ikada domoći zlata, kad slijede godine u kojima će dominirati Victor Wembanyama i Francuzi?
Ako je ikada bila šansa, bilo je to u Rigi. Do ozljede Bogdana Bogdanovića...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....