Opasno se zakotrljala priča oko turske košarkaške reprezentacije na aktualnom EuroBasketu. Kako turnir odmiče, favorizirane reprezentacije ispadaju, a Turci sve više i više preuzimaju ulogu favorita. Tako je EuroBasket "prerano" ostao bez sila i pretendenata na zlato poput Francuske i Srbije, koje su ispale u osmini finala, dok su "ispuhani" Španjolci svoj put završili već u skupini. Time je Njemačka suvereno zasjela na prvo mjesto favorita za zlato. Igraju daleko najbolju košarku na turniru te izgledaju kao stroj koji je spreman pregaziti sve ispred sebe.
Iako ih je neposredno prije početka EuroBasketa zadesio problem s izbornikom koji je izbivao zbog akutne infekcije, Nijemci se nisu pokolebali. Alan Ibrahimagić, pomoćnik Alexa Mumbrúa, uskočio je "uz crtu" i tamo će ostati do samog kraja, iako se Mumbrú u međuvremenu oporavio. Kako Njemačka igra i izgleda uistinu moćno, mnogi su se našalili i rekli kako im trener niti ne treba.
Uz sjajan, ali i očekivan dojam koji je ostavila Njemačka, Turska je negdje iz prikrajka ušetala pod svjetla pozornice. Apsolutno su, i po igri i po dojmu, druga reprezentacija, odmah iza Njemačke, kojoj se predviđa zlato, dok je to ujedno i dvoboj kojeg svi očekuju 14. rujna u finalu.
Na putu do polufinala, Turska je stigla bez ijednog poraza. U skupini A završili su kao prvoplasirani, a redom su "padali" Latvija, Češka, Portugal, Estonija i Srbija. U osmini finala i četvrtfinalu bili su bolji od Švedske, odnosno Poljske. Upravo su protiv reprezentacije koju vodi Hrvat Igor Miličić izborili svoje prvo polufinale velikog natjecanja nakon 2010., kada su na Svjetskom prvenstvu u Turskoj osvojili srebro. Uz tu medalju imaju još samo jednu – onu s EuroBasketa 2001., koji se također održao u Turskoj, a gdje su također bili srebrni.
Još nevjerojatnije zvuči činjenica da je Turska posljednji put nastupila na Olimpijskim igrama davne 1952. godine. Turska je zemlja bogate košarkaške tradicije i talenta koji ih oduvijek krasi. Masovno ulažu u košarku, imaju vrlo jaku ligu, dok su Fenerbahçe i Anadolu Efes višestruki su prvaci Europe, no na reprezentativnom planu vladala je teška stagnacija – sve do sada.
Sada su se stvari poklopile, sada se stvorila momčad koja je jaka i na terenu i izvan njega, a to je ono ključno, i to je ono što je stvorio Ergin Ataman. Ovo mu je drugi mandat na klupi Turske, nakon kratke avanture koja je započela 2014., a završila samo dvije godine kasnije. Ataman se na klupu svoje reprezentacije vratio 2022., a u međuvremenu je postao jedan od najboljih trenera u Europi, okrunivši se s čak tri titule prvaka Europe (2021., 2022. – Efes, 2024. – Panathinaikos). Nije sve išlo preko noći. Tri godine su mu bile potrebne da stvori ovu Tursku, pobjedničku, od koje sada strahuje cijela Europa.
Naravno, ako je on dirigent simfonije koju svira Turska, u njegovom orkestru su vrlo jaki svirači.
Cedi Osman, Kenan Sipahi, Furkan Korkmaz, Adem Bona, Sehmus Hazer – fina imena, zar ne?
A kad se na to doda još i naturalizirani Amerikanac i jedan od najboljih razigravača u Europi – Shane Larkin, te, može se reći, "triple-double mašina", odnosno "Baby Jokić" – Alperen Şengün, onda je samo nebo granica. Ako je Larkin vođa ove reprezentacije, Şengün je zasigurno najbolji igrač i udarna napadačka igla.
Centar Houston Rocketsa dominira i igra sjajan turnir. Na svakoj utakmici redovno koketira s triple-double učinkom, dok je u izravnom dvoboju protiv Nikole Jokića odnio i timsku i individualnu pobjedu, što je posebno razveselilo turski puk. Od sedam odigranih utakmica Turske na ovom EuroBasketu, Şengün samo u prvoj, protiv Latvije, nije bio najbolji strijelac svoje momčadi. Prosječno postiže 21,6 poena, uz gotovo 11 skokova te nešto više od sedam asistencija po utakmici. Strašne brojke.
Ipak, partiju života, i on i ostatak ekipe, morat će odigrati u petak, kada slijedi polufinale protiv starih rivala – Grčke.
Ne treba posebno isticati gdje leži glavna kvaliteta kod Grka. Giannis Antetokounmpo i sirova fizika koja krasi njegovu igru, što je forte reprezentacije Grčke. Jedini poraz na ovom turniru Grci su doživjeli u četvrtoj utakmici skupine, kada su, bez Giannisa, poraženi od Bosne i Hercegovine.
Ataman zasigurno zna koji je recept za pobjedu i povijesno finale. Treba "samo" zaustaviti Giannisa. S druge strane, isto vrijedi i za Şengüna. Čija momčad bude uspješnija u tom naumu, svakako će biti i bliže konačnom cilju.
Petak donosi dvoboj dviju košarkaških velesila, starih rivala, NBA zvijezda... Polufinale vrijedno finala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....