U samo 24 sata, a dogodilo se to, što cijeloj priči daje dodatni zaplet u pobjedama nad Portugalom i Latvijom, Srbija se od gotovo nedodirljivog favorita za zlato, europskog Dream Teama, pretvorila u reprezentaciju koja je itekako ranjiva i pitanje je hoće li ispuniti cilj.
Zapravo, jasno je to, mogla bi, ali sve će ovisiti samo o Nikoli Jokiću.
Pred kraj prvog poluvremena sraza s Portugalom u petak navečer, Bogdan Bogdanović se uhvatio za mišić, izašao iz igre i kad je sjeo na klupu, prekrio je glavu rukama. Bilo je jasno da tu nešto ne valja. Te noći više nije ulazio u igru, a gotovo su se srpski novinari bojali i pitati što je s kapetanom. Onda je stigla subota u kojoj je Srbija igrala s Latvijom, a Bogdanović ne da nije bio u petorci, nego se nije pojavio niti u dvorani. Ostao je u hotelu. Što je samo pojačalo nespokoj oko njegove ozljede. Doduše, liječnik reprezentacije se uoči podbacivanja s Latvijom oglasio i kazao kako se čekaju dodatni nalazi Bogdanovićeve ozljede. Navodno je u cijelu priču uključen i Bogdanov poslodavac, LA Clippersi, a u nedjelju ujutro su i svi mediji objavili kako će Bogdan Bogdanović zbog rupture zadnje lože propustiti preostali dio Eurobasketa. Bio je to šok.
Tu je i priča oko Vase Micića. Novi igrač novog euroligaša Hapoel Tel Aviva, povratnik iz NBA lige i trenutačno najplaćeniji igrač u Europi, koji bi za tri godine igranja u Izraelu trebao uprihoditi 18 milijuna dolara, cijeli je pripremni period bio ozlijeđen. Tek je okusio parket na posljednjim provjerama i Svetislav Pešić ga je poveo u Rigu. Tu je odigrao do sada tri iznimno blijede utakmice. U pobjedi protiv Estonije odigrao je 18 minuta za četiri poena i šut 2-5. Protiv Portugala je bio u igri tek devet minuta uz šut 0-3. Protiv Latvije bilo je još gore, tek osam minuta uz šut 0-2 i tri izgubljene lopte. Micić ima višak kilograma, a Svetislav Pešić s njim ima sve manje strpljenja, što je uhvatila i kamera tijekom utakmice s Portugalom gdje je Micića 76-godišnji trener verbalno napao, "Vaso, što je s tobom?!".
Treba tu dodati da Micić i Pešić imaju svoju povijest, iz vremena kad su surađivali u Bayernu i da tu postoje neki repovi.
Srbija jest najbolja reprezentacija koja se pojavila na Eurobasketu, ali svaka duboka momčad ima nositelje kvalitete. Bez Bogdana Bogdanovića i s ovako lošim Vasom Micićem, Srbija je od top klase ostala samo na - Nikoli Jokiću.
Koji jest najbolji na svijetu, za kojeg ne postoji obrana, ali koji je morao protiv Latvije u nedjelju prekovremeno raditi. Da Jokić Latviji nije utrpao 39 poena, uz deset skokova i četiri asista, Srbija bi tu utakmicu izgubila. Istu tu Latviju je, recimo, Turska svladala čistih dvadeset razlike. Isti onaj Portugal koji je Srbiji bio na minus sedam u posljednjim minutama, Turska je svladala četrdeset razlike. To su mjerljive usporedbe.
Svetislav Pešić će tako na koncu svog trenerskog puta, bliže osamdesetima nego sedamdesetima, imati itekako težak zadatak. I dok cijela Srbija sad zaziva reprezentaciju da igra za Bogdana Bogdanovića, ne bi li ovaj, kao kapetan, podigao pehar 14. rujna, Pešić mora u hodu mijenjati sustav.
S obzirom na stanje Vase Micića, koji djeluje nespremno i s viškom kilograma, a bez obzira na igračku klasu, bilo bi pravo čudo da od njega nešto dobije u kontinuitetu. A Srbiji za zlato treba kontinuitet, jer za tako što morali bi odigrati još šest vrhunskih utakmica. U petorci će svoje mjesto umjesto Bogdanovića uzeti Marko Gudurić, koji je šuter, ali to nije klasa Bogdana Bogdanovića. Na playu su obrambeni specijalac Aleksa Avramović i povratnik u reprezentaciju Stefan Jović, ali i Jović više nije onaj stari Jović, recimo onaj iz 2016. kad je Srbija igrala olimpijsko finale. Na bekovima su tu ostali Vanja Marinković i Ognjen Dobrić. Korektno, ali ništa posebno i ništa što najveći konkurenti ne mogu mečirati i s boljim igračima od onih koji su na raspolaganju Srbiji.
I tako će sve ostati na imaginaciji Nikole Jokića. Ponešto i na tome koliko će ga odmoriti Nikola Milutinov, koliko će njegovih asista potrpati Nikola Jović i Filip Petrušev. Ali, opet, sve će tu ovisiti samo o Jokiću.
OK, tako je i u Denveru, reći ćete. Ali, Denver je osvojio kad je čarobno igrao Jamal Murray. Jokić je uvijek dao svoje, ali ni najbolji na svijetu ne može sam. Ako se ne radi o Diegu Maradoni i SP-u 1986. godine.
Srbija je u samo 24 sata, a da pritom nije poražena, ušla u razdoblje propitkivanja koliko u novonastalim okolnostima zapravo vrijedi. U ponedjeljak će protiv Čeha imati regeneraciju, a onda slijede Turci u srijedu. I u subotu prva nokaut utakmica. Na kojoj su se, prije tri godine u Berlinu, spotaknuli. A do nje su izgledali kudikamo bolje nego što izgledaju sada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....